Jam Madar i Fakundo Kampaco (©Starsport)
Jam Madar i Fakundo Kampaco (©Starsport)

MOZZART ANALIZZA: Groznica derbi večeri i velemajstorske bravure Kampaca i Madara

Vreme čitanja: 13min | sre. 15.03.23. | 09:18

Hajmo malo o košarci…

Večiti derbi je conditio sine qua non srpskog sporta i to je jednostavno tako. Najveći deo interesovanja ljudi se crpi isključivo iz crveno i crno-bele polarizacije društva. To može da bude sjajna stvar, lokomotiva razvoja ili pak, seme razdora. Zavisi isključivo od toga kako se svi akteri, bili oni direktni ili indirektni, postave.

Slično je i sa doživljajem koji imaju stranci. Za njih smo mi egzotika, Južna Amerika u Evropi, mesto gde mogu da se osete živim na sportskoj utakmici a opet ne i ugroženim na bilo koji način. Sa pojačanim kvalitetom igračkog kadra oba večita rivala, derbi preti da ugrozi čak i atinski, jer ljudima jednostavno fali infuzije vrhunske košarke, velikog rivaliteta i sirovih emocija. U ovom trenutku, objektivno, usled problema koje Panatinaikos ima i kvalitetnijeg ali emocijama ipak nedovoljno nabijenog El Klasika, košarkaški večiti derbi ima potencijal da bude Boka – River košarkaškog sveta i da kao takav bude jedinstven brend. Mi ovde pričamo o dve ekipe koje su legitimni kandidati za Top 8, dve ekipe koje u svom sastavu imaju vrhunske (kako domaće, tako i strane) igrače vrhunskog (ne NBA) nivoa a još uvek i publiku koja dođe da gleda utakmicu, a ne da ocenjuje štandove brze hrane u hali (ko zna, možda ta pošast dođe i kod nas). Znači, svi preduslovi su tu da budemo lideri u regionu, lideri u celom svetu, da se ujedinimo i taj dan će doći, kada umesto bombi budu goreli dlanovi, kad se budemo vratili šalovima i drago mi je što je sinoć bio derbi, mnogo sam srećan.

Izabrane vesti

Šta nam nedostaje, ili čega bih voleo da je više? Paradoksalno, nedostaje nam priče o samoj košarci. Sve ono što se dešava okolo i doprinosi tenziji ne mora nužno da bude loše ukoliko služi jačanju mistike i slave same utakmice, ali kada krene da se priča o svemu i svačemu osim o glavnom jelu, glavnom događaju i suštini svake suštine, njegovom veličanstvu terenu, ulazimo u pogrešan narativ. Košarku, ali i čitav sport netremice posmatram i emotivno doživljavam otkad sam svestan sopstvenog postojanja i znam da sve što se dešava oko terena, pre i posle utakmica i treninga igra ulogu. To treba da postoji i da čitavom događaju daje nepozorišni (mada bolje reći neteniski) šarm. Međutim, ta uloga mora da bude sporedna. Šta god vanterensko da neko primeti, nesporno to može i treba da prokomentariše, ali da se i vrati na teren. To je trenutak kada sav potencijal najveće sportske svetkovine u ovom delu Evrope (najmanje) pretvaramo u trač kolumnu. Šćekićevski sam prinuđen da pitam: Okle moja utakmica, moj sport u žutijem novinama? Okle?

Potpuno sam svestan da je moja želja da stvari vratimo u okvire terena krik u prazno i da će sigurno i ovaj tekst u komentarima da se pretvori u potpuni antipod svega o čemu pišem, ali odgovornost ljudi koji (pokušavaju) da se bave košarkom kao profesijom (na kom god nivou) jeste da ljudima sa strane i široj javnosti dočaraju njen najlepši, a ne najružniji deo. Možda je instant popularnije da pričamo o bespotrebnim udarcima, sudijskim odlukama i skandiranjima, ali samo kada glavni fokus bude bio na tome kako je i čime na terenu jedna ekipa zaslužila trijumf, moći ćemo da napredujemo u sportskoj svesti, a derbi će tada i defintiivno da postane ono što mora da bude, lokomotiva razvoja sporta. Da budem direktan, Kampaco iz prvog poluvremena i Madar iz drugog moraju da budu glavna tema jer smo prisustvovali neverovatnim velemajstorskim bravurama dva plejmejkera sa suprotnih strana karijernog spektra.

Pa dobro, šta smo gledali na terenu? Kup u Nišu, Belgrade ABA edition. Bojažljivo sam pri kraju druge četvrtine istakao da dešavanja na terenu počinju da liče na već viđeni scenario, samo u drugim ulogama, ali je baš tako i bilo, što oslikava i grafik kretanja rezultata u ove dve utakmice kao u ogledalu.

Uz gledanje samih akcija i defanzivnih rešenja, najzanimljivija stvar u analizi utakmice je sam njen tok, koji su to prelomni trenuci koji menjaju utakmicu. Treneri i igrači će vam reći da postoji neki specifični osećaj u atmosferi borilišta kada stvari idu u određenom smeru i da promenu istog osete svi. Katalizator može da bude bukvalno bilo šta. Nekada je to “mali” defanzivni potez, izbijanje lopte, nekada hirurški precizno realizovan set napad, ukradena i(ili) kucanje, nema pravila. Moja teorija je da ti događaji budu ono što toj određenoj ekipi znači da počnu da veruju unutar svoj mikrokosmosa. Duško Vujošević je to čuveno paljenje mašine definisao kao trenutak kada se saigrač baci da ispravi grešku koju nije on napravio i to je svakako jedno od najboljih koje sam video. Dodao bih da poseban efekat bude kada to uradi neko kome to nije jača strana. Tako taj momenat može da bude i ubačena trojka defanzivnog specijaliste koji nije naročito vešt u tome ili dobro odigrana odbrana primarnog napadača.

U čemu se ogleda veličina vrhunskih aktera? U prepoznavanju tih prelomnih trenutaka onda kada tako ne izgledaju, u živom vremenu. Lako je sada sa distance odgledane utakmice, isečenih klipova i slikanih skrinšotova pričati o tome šta je i kako promenilo tok, ali uraditi to u samom srcu oluje je veština suvog zlata vredna.

Posebno jer ti trenuci moraju da se potvrde, ili da ih protivnik ne poništi svojim ekstra potezom. U tome se ogleda sva lepota i nepredvidivost sporta (posebno timskog), jer je broj faktora koji se u svakom trenutku u savršenoj harmoniji haosa sudaraju i pišu stvarnost gotovo beskonačan.

Šta kaže statistika? Obe ekipe su još jednom odigrale meč sa limitiranom tranzicijom. Samo 12 puta ukupno za čitav meč su i jedni i drugi tako završavali napade, od čega Zvezda osam, a Partizan četiri puta, ali sa sjajnim učinkom od 1,75 poena po posedu. Zvezda je zaokružila učinak na tačno jednom poenu po posedu.

Ofanzivni skokovi dobro ilustruju odnos snaga i promenu istog. Zvezda je imala ukupno 11 ofanzivnih skokova, od čega čak sedam u prvoj četvrtini, tri u drugoj i samo jedan u celom drugom poluvremenu kada je do Markovića došao odbitak pri kraju utakmice. Trener Partizana Željko Obradović je o ovom detalju govorio na konferenciji u kontekstu promena koje su morali da naprave u drugom poluvremenu. Partizan je imao samo četiri ofanzivna skoka, ali nije resetovao posede iz injih, već je svaki put išao u realizaciju odmah za dva direktna koša i dva odlaska na liniju penala za ukupno osam poena ili stopostotnih dva po posedu.

Zvezda je bila primorana da napade završava sa manje od pet sekundi na satu 20, a Partizan 15 puta. Tu je razlika u realizaciji neznatna, što se ne može reći za aute i napade nakon tajm-auta. To je dobar lakmus jer su obe ekipe imale identičan broj poseda iz auta, a nakon tajm-auta Zvezda jedan više. Partizan je odneo oba parametra sa jednim poenom po posedu iz auta i 1,22 nakon tajm-auta (Zvezda 0,73 i 0,64).

Partizan je prvu četvrtinu otvorio uručenjem sa posta na strani (popularna granata) i prvih pet poena su postigli gotovo identično. U prvoj situaciji koja je pred vama, Ledej se nakon bloka za Madara spušta na drugo skakačko mesto, Smailagić dobija direktan pas iz rola nakon uručenja i postiže poene.

Kampaco je odmah otvorio utakmicu na pravi način, a to mu je u ovoj situaciji omogućio Ledej nesigurnim izlaskom. Obratite pažnju na položaj leve noge Ledeja, ostao je potpuno uz blok, niti u dropu, niti je izašao na putanju što je previše prostora za igrača Kampacove brzine i kvaliteta. Smailagić pokušava da reaguje sa prvog pasa, ali to je sada već nerešiva defanzivna situacija.

Kako to obično biva, najbolji napadi su oni koji izgledaju identično, sa malom promenom jer to predstavlja najveći problem za defanzivce. Tu naravno dolazi do izražaja i čitanje situacija napadača i prava reakcija. U prošloj granati Ledej se spustio na drugo skakačko mesto, a ovoga puta se otvorio u širinu na perimetar. Zvezdina odbrana bolje zatvara rol Smailagića, ali to ostavlja prostor za pas na Ledeja i pogodak za tri poena.

Zvezda je u utakmicu ušla sa pravim planom i što je mnogo važnije, realizovala ga je besprekorno. Ideja je očigledno bila da se unutrašnji igrači rano uključe, da se napada preko njih koliko god je to moguće i da se iz uspostavljene dubine napada otvori i širina za šutere. Dva slična posta za Bentila, prvo protiv Smailagića, onda i Ledeja. U prvoj situaiciji Partizan brani bez značajnije pomoći, drugi put je Panter bliži, ali Bentil pogađa oba puta za važne rane poene i uspostavljanje ritma.

Partizan je u prvom poluvremenu pik branio preuzimanjem u ranijoj fazi odbrane nego što to inače čine i Zvezda je i te situacije koristila da pronađe centre. Ovde je Lesor preuzeo Kampaca, a Avramović Martina i Kampaco je strpljivo tražio ugao da pronađe svog centra. Zvezda nije dala koš, ali je nakon šuta Petruševa Martin ostvario poziciju za ofanzivni skok, iznudio faul Avramovića pa se tako na sekundaran način okoristio u ovom mismeču.

Osim preuzimanjem, Partizan je u nekoliko situacija pokušao da zaustavi pik igru Zvezde nešto većim pomeranjem odbrambenog igrača koji se nalazi na prvom pasu. Nije to dalo željeni rezultat jer je u jednom takvom posedu postigao trojku Kampaco baš nakon pomoći svog čuvara, a isto je uradio i Stefan Marković. Tu je Zvezda širinom rešavala ovakav način odbrane Partizana a u sledećem primeru je Petrušev pomeranje Ledeja kaznio utrčavanjem. Naravno, mora se istaći i sjajna asistencija Kampaca koji je pogledom zapretio da će baciti pas u korner što je Panter video i ostao u međuprostoru, a onda je Argentinac bacio pas kroz odbranu za zakucavanje Petruševa.

Nakon ponovnog pregledavanja snimka utakmice, upada u oči ozbiljan a nedovoljno istaknuti kvalitet Nanelija, a to je sposobnost da iskoristi svoju visinsku prednost u situacijama kada treba da razigra saigrače. To je uradio više puta na ovoj utakmici i zaista donosi još jednu dimenziju igri Partizana. Na piku sa Lesorom Martin i Nedović pokušavaju da ga uhvate u zamku, ali se on samo podiže i obratite pažnju sa koje tačke izbacuje pas za Lesora koji vodi ka poenima. Većina bekova bi ovde morala da ili produži dribling jednim defanzivnim, da uradi brzi okret za pas preko trećeg, ali Naneli to rešava solomonski.

Zvezda u ovim trenucima nesumnjivo dominira i poptuno kontroliše igru, međutim stvari počinju da se menjaju polako u korist Partizana. Poslednji trenutak Zvezdinog kontrola utakmice je koš za 20 poena prednosti Petruševa nakon nedovoljno brze reakcije Papapetrua sa pomoći. Nije na vreme izašao niti inicijalno niti kada je pas već krenuo i Zvezda je u poslednjih stotinu sekundi ušla ubedljivo.

Nakon toga se dešavaju ključni trenuci za kasniji preokret Partizana. Kako to volim uvek da naglasim, košarka nije igra vakuuma i sve što se tokom utakmice desi ostavlja efekat na ono što sledi, da ne krenemo u “butterfly effect” metafiziku. Priključak koji je Partizan uspeo da ostvari im je dao zamajac i energiju da u drugo poluvreme uđu kao druga ekipa.

Drugo, mora da se istakne da je Partizan ekipa ritma, posebno napadačkog i da mnogo toga polazi iz napadačkog toka. Kad počnu da pogađaju u kontinuitetu, diže se i odbrana, a domaći teren sve to multiplicira.

Prva domina koja je pala je bio težak koš na prodoru Pantera.

Druga domina je bila blokada Nanelija nad Lazarevićem u polukontri, a odmah zatim i treća u vidu izgubljene lopte Zvezde.

Tu se već oseća promena u energiji i kod navijača i nakon pogođenih bacanja pada i četvrta domina nešto jačom loptom Kampaca za Lazarevića koji je inicijalno odlično zavrnuo unutra i prevario Nanelija.

Peta je ofanzivni skok Papapetrua prikazan na slici. Avramović šutira za tri poena, Lazarević odlazi da pomogne Kampacu u ratu sa Lesorom, Vildoza ne prati razvoj situacije i ne odlazi na inicijalno Lazarevićevog Papapetrua i ta serija Partizana od 6:0 uz naredni odbranjeni napad stvara neophodan momentum a Zvezdi donosi nemir.

Partizan je uspeo da prenese dobar momentum sa kraja prvog poluvremena u drugo. Zvezda je i dalje imala prednost, ali je utisak bio da se sada igra u Partizanovom ritmu. Odmah na početku treće četvrtine ponovo su napali uručenjem sa posta, s tim što je sada Avramović bio na lopti, i to podešeno naravno na njegovu jaču levu stranu, Bentil čita potencijalni pas u korner i okreće se da stigne Ledeja na šta Avramović reaguje instinktivno i realizuje situaciju na iznenada otvorenom drugom obruču.

Već u sledećem napadu Bentil uviđa da je to previše prostora za Avramovića, pa izlazi u potpunosti na pomoć, ali Avramović čita bez problema i pronalazi samog u hali Ledeja koji na sreću Zvezde promašuje, ali je evidentno u ovim trenucima da je Partizan pronašao svoj ritam.

Zvezda je u prvom poluvremenu tražila svoje prilike preko posta, a deo tog recepta je usvojio i Partizan u drugom. Kampaco je uprkos svojoj konstituciji vrlo nezgodan čuvar na postu, ali je Egzum pronašao povoljniji mečap u Vildozi čija odbrana iziskuje pomoć Martina, Kampaco ne može da stigne da se spusti na zicer, usput i kači Lesora za koš-faul.

Pokušali su Bentil i Vildoza da udvoje Lesora u narednoj situaciji, ali Vildoza ne zatvara dobro ka sredini, ostavlja više nego dovoljno prostora da napadne sredinu i bira oružje. Kada se na postu desi odvajanje, a ciljani igrač svakako uspe da otvori sredinu, tu više odbrane nema. Ostaje nada samo da protivnik promaši, a Panter to nije učinio za bitnih tri poena u korist Partizana.

Mitrović je još jednom bio jedan od najpouzdanijih igrača Zvezde, posebno ako posmatramo unutrašnju liniju, ali je normalno da se i njemu potkrade neka greška, ako tako možemo da nazovemo narednu situaciju. Propustio je priliku da ranije otvori Bentilovo utrčavanje po čeonoj, zadržao je loptu i ipak u poslednjem trenutku odlučio da doda za šta je bilo kasno jer je već bila gužva i Bentil je izgubio korak pa je tako lopta završila u posedu Partizana.

Lesor je upalio motor momentalno i istrčao prvi centralnim koridorom napred, a Naneli opet iz drugog plana beleži još jednu asistenciju za zakucavanje Lesora koje već sada dovodi do usijanja u hali.

Četiri poena Luke Mitrovića za 62:51 su delovala kao da Zvezda može da povrati kontrolu nad utakmicom, ali je nakon četvrtog faula Kampaco morao da odmori što je sudbinu ekipe ostavilo u rukama Vildoze, koji jednostavno nije u formi sa početka mandata. Trojka o tablu je nagovestila da ponovo može da se iščupa iz krize ali onda pravi kardinalni “pick six“ koji Madar pretvara u trojku iz kakve se protivnik teško vraća. Upravo je Madar taj koji je doneo neophodni iks faktor i mnogo više od toga. Ne samo da je doneo iskru sa klupe koja je bila potrebna već je u čitavoj četvrtoj četvrtini vodio ekipu kao veteran.

Defanzivni potez utakmice je bez ikakvog premca blokada Smailagića na obruču. Ovde je Mitrović sve uradio kako treba, krenuo snažno na obruč, ali je Smailagić napravio čudesan potez. Pogledajte samo u kojoj tački se desila blokada. Neverovatan tajming, milisekunda ranije ili kasnije i to je kucanje uz faul, ali je ovako potez za pamćenje, a imao je Smailagić i nakon toga jedno bitno bacanje u aut za loptu Partizana ispod svog koša i može se reći da je bio jedan od tihih heroja u velikoj pobedi.

Prvo vođstvo Partizana još od prve četvrtine trojkom donosi Ledej sada iz već očigledno omiljenog rasporeda kada jedan unutrašnji igrač utrčava u sredinu i vezuje igrača dubinom, šuteri čine isto u kornerima, a Ledej se otvara u pop i to se brani jako teško.

Madar je emulirao Kampaca tako dobro da je čak i ova asistencija za Smailagića jako slična onoj Argentinca za Petruševa. Martin je ostao u dropu, Naneli je odvukao Lazarevića, Ivanović i Bentil su ostali u kornerima i nije bilo spasa.

Trojka Vildoze je donela Zvezdi vođstvo 66:58 krajem treće četvrtine, a pet minuta pre kraja meča Zvezda je i dalje bila na 66, ali Partizan na 76. Serija od 18:0 ili 25:4 ako gledamo skor od trenutka kada je Zvezda povela sa 62 prema 51. Ponovo je Mitrović bio taj koji je morao da vraća Zvezdu u život poenima iz reketa i on je učinio sve što je mogao, ali je Lesor kucanjem iz energičnog otvaranja u sredinu prilikom prijema lopte iz auta u desnom uglu nagovestio kraj nadanja za crveno-bele.

Trojka Egzuma je i definitivno potvrdila da će se Zvezda teško vratiti u meč. Još jedna sjajna kretnja igrača Partizana u kojoj Lesor namešta blok ka čeonoj liniji i rola, Egzum ukršta sa Ledejem tako što seče u korner, a Ledej ide na 45. Petrušev je primoran da pokrije Lesora, Vildoza ostaje u međuprostoru, a Egzum potpuno sam za idealan pas Madara.

Nakon toga je meč ušao u mirniju završnicu (barem što se tiče košarkaških dešavanja).

Osim očiglednih učinkovitih heroja, treba istaći da je ovoga puta Panter igrao vrlo racionalno i da nije doneo svojoj standardni učinak, ali nije uzimao bez potrebe više od onoga što je bilo potrebno ekipi. Razlika je na kraju bila u tome što Zvezda nije prenela učinak Kampaca iz prvog poluvremena, a niko nije iskočio da ga zameni. Povrede Nedovića i Dobrića su dovele do poremećaja u rotaciji pa je na kraju Ivanović morao da uđe u vrelu utakmicu hladan. Izostao je značajniji učinak Bentila i Martina u drugom poluvremenu.

Sva je prilika da će Partizan nakon ove pobede završiti na pol poziciji na Jadranu, ali ih čeka i težak raspored, a moraju da pobeđuju u oba takmičenja. Zvezdi ostaje da prenese recept iz prvog poluvremena u naredne mečeva, a sa ozdravljenjem Nedovića i Dobrića biće to mnogo jača ekipa.

Piše: Miloš VUJAKOVIĆ, košarkaški trener i skaut


tagovi

mozzart analizzaJam MadarFakundo Kampaco

Obaveštavaj me

KK Partizan
KK Crvena zvezda

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara