.jpg.webp)
Očekivane Pešićeve odluke: Micić sad, za Topića radi vreme; Dobrić ima nedovršena posla
Vreme čitanja: 6min | sub. 23.08.25. | 18:13
Tristan na terenu pokazao da zaslužuje mesto, Jović daje potreban balans na poziciji 'jedan'
Ima tome nekoliko dana, na društvenim mrežama osvanula je poruka sledeće sadržine: ”Toliko smo dobri, da nisam video nijedan tekst: ‘Kako bi izgledala Jugoslavija, da nije bilo raspada države’”.
Kroz ovu šaljivu konstataciju možemo savršeno da provučemo odluku Svetislava Pešića da dan pre najavljenog roka obelodani ko putuje za Rigu na Evrobasket (27. avgust - 14. septembar) i dodamo da Srbija na papiru izgleda možda i najmoćnije u poslednje tri decenije!
Izabrane vesti
Imali smo zlatnu generaciju koja je iz haosa embarga došla do evropskog trona i dominirala svetskom košarkom narednih nekoliko godina. Zatim smo dobili ekipu vođenu upravo Svetislavom Pešićem, koja je prvo pregazila sve na putu do nove evrotitule i zatim uz određene izmene stigla do krova sveta 2002. u Indijanapolisu. Bio je i onaj tim iz 2005. godine koji je po imenima bio čudo, ali se nažalost brzo ulupao... Brzim premotavanjem stižemo do najsvežijeg spiska putnika za kontinentalno prvenstvo i nije jednostavno reći da li nam je ovo najbolji tim u trećem milenijumu ili čak od raspada velike Jugoslavije. Nezgodno je zato što stvari ne treba posmatrati samo kroz prizmu imena, već sagledati i vremenske odrednice, košarku koja se igrala u tom periodu, značaj ostvarenih uspeha, pa i kvalitet protivnika...
Da se ne zanosimo diskusijom na temu koji je tim bio bolji, hajde da se fokusiramo samo na Srbiju koju smo pratili minule tri sedmice na pripremama i tek ćemo kroz naredne tri nedelje Evrobasketa. Ne treba trčati pred rudu, jer ništa još nismo osvojili, ali je struka izborom putnika za Letoniju poslala jasnu poruku svima: Napadamo zlato!
SRBIJA OSVAJA EVROBASKET - KVOTA 2,85!
Nije to nikakvo nabijanje pritiska na leđa najboljih srpskih košarkaša, već prosta činjenica. Kada imate ovakvih dvanaest igrača na raspolaganju, ne smemo i ne treba da budemo lažno skromni, već realni. Dakle, nije naše da pričamo kako osvajamo zlato jer ne treba biti nadmen niti ići toliko daleko sa predviđanjima, ali da ga napadamo - i te kako ćemo. Jer, ovaj tim Svetislava Pešića ima sve preduslove za tako nešto.
Šteta što je uopšte moralo da se 'seče' i što je na kraju neko morao da ostane bez vize za Letoniju, jer zaista vlada utisak da su svi zaslužili da idu, ali takva su pravila...
MICIĆ MORA DA IDE SADA, ZA TOPIĆA RADI VREME
.jpg.webp)
Konačno je stavljena tačka na verovatno najveću dilemu ovih priprema! Vasilije Micić naći će se u avionu i tu nema apsolutno nikakvog iznenađenja. Poručio je Miroslav Muta Nikolić za Mozzart Sport da njegov kolega u Rigu mora da povede Tristana Vukčevića i Nikolu Topića kako bi osetili veliko takmičenje i spremili se za naredne izazove kada će imati značajniju ulogu - pod uslovom da nastave dobro da rade i razvijaju se projektovanim putanjama - ali nisu mu ispunjene obe želje.
Nikola Topić će se ipak posvetiti pripremi za svoju prvu NBA sezonu sa Oklahomom Siti Tanderima i tu ne bi trebalo da bude nikakve ljutnje. Iako sin čuvenog srpskog asa Milenka važi za jednog od najtalentovanijih srpskih plejmejkera, ali i igrača svoje generacije, činjenica da nije igrao preko godinu dana i da je formu sticao kroz partije u Letnjoj ligi i pripreme, ipak ne ostavlja prostor za prevelike kalkulacije. Pošto je sada jasno da Vasilije Micić može da odgovori velikom izazovu, bilo je sasvim logično da ide pre svog mlađeg kolege, iako i sam ima određenih zdravstvenih problema.
Celu ovu situaciju ili dilemu, nazovite to kako hoćete, treba posmatrati iz vrlo jednostavnog ugla - Vasilije Micić pripada ovoj generaciji koja je na vrhuncu moći. Pošto je zdrav, čak i pored toga što nije odigrao takmičarsku utakmicu od početka februara i što je upisao samo 13 minuta u jednom pripremnom nastupu, treba da bude sa svojim savremenicima u ofanzivi na to, toliko čekano zlato.
Za Nikolu Topića radi vreme. Momak koji je tek nedavno napunio 20 godina ima šansu da jednog dana postane prvi plejmejker Srbije i gledajući iz ove perspektive, nije se Pešić ogrešio o njega. Da, imali smo kroz istoriju primere momaka koji su u ranoj dobi išli na veliko takmičenje, pa i generaciju koju je Zoran Moka Slavnić lansirao 2007, a Dušan Duda Ivković kasnije oblikovao na Evrobasketu dve godine kasnije. U poslednje vreme najbolji primer je Nikola Jović, sada Tristan Vukčević, ali... Pozicija 'jedan' je možda i jedina u sastavu koja zahteva pažljiv izbor, najodgovornija je i zahteva iskustvo, sigurnost i povezanost sa ostalim članovima tima.
NIKOLA JOKIĆ MVP EVROBASKETA - KVOTA 3,00!
Micić sve to ima, kao i Stefan Jović koji u svom poslednjem pojavljivanju u opremi sa nacionalnim grbom donosi potreban balans na poziciji 'jedan' u rotaciji sa Aleksom Avramovićem. Svi su oni prošli po nekoliko ciklusa priprema i velikih takmičenja, Nikola Topić je u teoriji mogao da stekne određeno iskustvo ove godine, ali ovo je sada poseban momenat za sve, pre svega članove generacija koja nam je podarila najsvežije uspehe i selektora Svetislava Pešića. Verovatno poslednji put na okupu... Zato, Nikolu Topića čeka već sledeća akcija, moguće i Balšu Koprivicu, ako u Bahčešehiru bude nastavio da se raste kao igrač.
TRISTAN DOKAZ DA TEREN NE LAŽE, DOBRIĆ IMA NEDOVRŠENA POSLA
.jpg.webp)
Koliko teza o pripadnosti generaciji važi za Vasilija Micića, toliko i za Dejana Davidovca. Uz bitnu razliku - iskusno krilo Crvene zvezde imalo je ozbiljnu konkurenciju u Tristanu Vukčeviću. Ne treba ovo pogrešno shvatiti, već je Nikola Topić tek izašao iz teške povrede, dok je Tristan Vukčević u naponu snage. Dok je Davidovac takođe imao ozbiljnu povredu zbog koje se čak u pitanje dovela i njegova dalja karijera. Nema potcenjivanja, već samo objektivan zaključak... Teren je pokazao da visoki košarkaš Vašington Vizardsa ne samo kadar da se nađe među dvanaest, već i da bude Pešićev džoker iz rukava kada treba da se saspe nekoliko trojki u kratkom vremenskom intervalu.
Tristan Vukčević je za kratko vreme očarao javnost i mnoge naterao da zaborave na to koliko je nekonstantan bio u Partizan Mozzart Betu, gde nije dobio ni pravu šansu. Sada je sve drugačije, Vukčević je dodatno unapredio napadačku igru, pokazuje i žar u odbrani, a igrama tokom priprema, gde je najčešće bio član startne petorke, videlo se da Svetislav Pešić ima veliko poverenje u njega. Takođe, postoji i druga škola mišljenja, da Tristan ne bi izabrao Srbiju ako mu unapred nije stavljeno do znanja da postoji dobra šansa da bude na konačnom spisku, naravno ako se pokaže i na delu. Što je učinio i zaslužio je da bude u timu. Ima tu mnogo i do taktičkih zamisli, protivnika u grupi i projektovanih rivala u nokaut fazi... Složen je to miks. Jeste i Dejan Davidovac pokazao i već znamo koliko je koristan, zato baš i jeste šteta što ne može više od dvanaest igrača da bude prijavljeno za turnir, ali sigurno i momak iz Zrenjanina zna da je odluka prevashodno doneta zbog tima i cilja na horizontu.
S druge strane, Ognjen Dobrić je prošao poslednji filter i ne treba to nikog da čudi, čak i pored toga što mu je klupska sezona bila dosta haotična. Nije bio član standardne rotacije kod Janisa Sferopulosa, neretko je u civilu pratio dešavanja na parketu, ali i takav ima svoju ulogu u reprezentaciji koju on uvek prigrli oberučke. Da odigra nekoliko minuta odbrane visokog intenziteta, da ubrza igru Srbije i bude dodatna pretnja u šutu, ali i da 'skine mrak' onog promašaja iz polufinala sa Amerikancima.
Mnogi veruju da od tog promašaja levoruki šuter iz Knina nije više isti košarkaš i moguće je da je isti udario na samopouzdanje u određenoj meri - mada, objektivno je više do toga što nije igrao previše u Zvezdi - i baš zbog toga nije loše što će ići u Rigu jer bi samo jedan veliki pogodak u trenucima visokog napona mogao da ga digne i potpuno vrati u prepoznatljive tokove. Osim toga, Dobrić iza sebe ima nebrojano velikih utakmica - kao i Davidovac, naravno - i zna kako se dolazi do uspeha. To je takođe, uz činjenicu da ima svoju jasno iscrtanu ulogu, jako bitna stavka i Svetislav Pešić to vrlo dobro zna.
Da zaključimo - ovo je najbolje što Srbija ima! Ostaće žal što nisu svi mogli da pođu, kao i što su Alen Smailagić i Uroš Trifunović povređeni, ali mesta za neku ljutnju nema. Sve je zasluženo. Sada, svi uz Srbiju do pobede i nadamo se - zlata!
