PET NA PET - Goran Simov: U srcu je Crvena zvezda, ali volim i Obilić jer sam sa Vitezovima proveo lepe trenutke

Vreme čitanja: 2min | čet. 09.04.20. | 08:22

Trener Sileksa u timu ima sedmoricu igrača iz Srbije koji su 28 dana u izolaciji!

Beograđanin Goran Simov je nekadašnji golman. Krenuo je iz Crvene zvezde preko Čukaričkog, Mogrena do niškog Radničkog gde se u potpunosti afirmisao. Potom su usledil sezone u Milicionaru, Obiliću, Sileksu, Vardaru…Gorana sada zatičemo kao trenera Sileksa. Naravno, prvo nam je opisao stanje sa virusom korona u Makedoniji.

Simov kaže da vreme provodi sa porodicom u kući. Da prati medije na kojima sve izgleda zastrašujuće, ali da svojim očima ništa od toga nije video. Takođe, da sluša dve verzije situacije sa virusom, od toga da je previše opasno do nešto nije normalno sa koronom. Obični ljudi poštuju preporuke i ima utisak da se u Makedoniji prepisuju mere koje se ustanove u Srbiji, ali sa dva dana zakašnjenja. Srbi, pravoslavni vernici, u Makedoniji imaju problem sa odlascima u naše crkve.

Izabrane vesti

Odluku šta će se dogoditi sa makedonskim ili srpskim prvenstvima doneće neko na višem nivou, veruje Simov. Svestan je da nastavak šampionata donosi niz problema. Konkretan primer je iz Sileksa u kome igra čak sedmorica srpskih fudbalera koji su se vratili u domovinu. Otišli su u karantin 14 plus 14 gde nisu potrčali u normalnim uslovima. Kad se vrate u Makedoniju biće nespremni, a očekuje ih nastavak prvenstva, pauzica, zimske pripreme…Teška misija za sve. Vardar je prvoplasirana ekipa, Sileks je na mestu broj dva ispred Škendije.

Sada se okrećemo našim standardnim pitanjima i odgovorima Gorana Simova.

1.Da li ste se svojevremeno bavili još nekim sportskim aktivnostima osim fudbala?
“Tokom školovanja bavio sam se atletikom, streljaštvom, rukometom…Paralelno sam trenirao košarku i fudbal koga sam najviše i voleo. Bio mi je na prvom mestu. Jedino nisam trenirao vaterpolo mada sam veliki prijatelj sa našim selektorom Dejanom Savićem. Sa Dekijevom suprugom sedeo sam u istoj đačkoj klupi četiri godine. Fudbalsku karijeru započeo sam kao igrač, a tek kasnije sam postao golman”.

2.Ko vam je bio uzor, idol, u tinejdžerskim danima?
“Voleo sam Valtera Zengu, u tom periodu bio je najbolji čuvar mreže. Branio sam za Čukarički, a pokojni Miša Tumbas dolazio je na naš stadion i ‘prozivao me’Zenga, Zenga”.

3. Koji klub nosite u navijačkom srcu?
“Pa Crvenu zvezdu, ali moram istaći da volim Obilić. Ostao mi je u srcu period koji sam proveo među Vitezovima”.

4.Sportski događaj koji je ostao u sećanju i koji ćete pamtiti celog života?
Utakmica pred bombardovanje 1999. godine kada sam branio za Nišlije. Radnički je igrao sa Partizanom, meč je okončan bez golova, a mislim da je to moja najbolja utakmica. Od tog duela počela je da se razvija moja golmanska karijera”.

5. Da li imate životni ili sportski moto?
“Trudim se da budem častan, pošten, čovek, pa trener. Bitni su red, rad, a najvažnije je da čovek uvek pruži svoj maksimum. Jedino tako će stići nagrada”.

PIŠU: Nela i Đurđe MEČANIN
Djurdje.mecanin@mozzartbet.com


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara