""
""

Računajte na njih - budućnost je svetla

Vreme čitanja: 3min | sub. 19.09.15. | 12:17

Imamo reprezentativce gladne uspeha, željne medalja i dokazivanja, imamo nepresušni izvor talenata i dovoljan broj iskusnih asova, koji će doneti još mnogo radosti, ne sumnjajte u to

Srbija nije uspela. Posle savršenog uzleta tokom priprema za Evropsko prvensto i veličanstvenog krstarenja kroz Berlin i Lil, eskadrila Aleksandra Đorđevića pogođena je projektilom litvanskog dizajna. Veliko finale, zlatna medalja i viza za Rio ostali su san.

Poraz boli. Jako, kako to reče kapiten Miloš Teodosić. A kako i ne bi kada je srpska košarkaška reprezentacija bila na samo korak do cilja. Iako postoji izreka da je jutro pametnije od večeri, čak ni noć posle teškog udarca koji je košarkaška reprezentacija Srbije pretrpela u duelu sa Litvanijom utisak se nije promenio - Orlovi su finale imali u šakama, iako su prikazali najlošiju igru tokom turnira.

Izabrane vesti

Nije to samo da bi se stavio paravan na činjenicu da su košarkaši igrali loše. Nikako. Kada se u najvažnijoj utakmici na šampionatu raspali čak 28 put za tri poena, pritom znajući da nam to nije glavna odlika i oružje, jasno je da postavka taktike nije bila prava. Mada, ni u drugim segmentima igre stvari nisu bile onakve kako je trebalo da budoe. Litvanija je u svakom trenutku bila za korak ispred. Dovoljno za minimalnu pobedu i finale sa Španijom.

Zamislite samo šta bi se desilo da, na primer, Miroslav Raduljica nije bio nervozan i da je umesto deset ubacio dvadeset poena, koliko je realno i mogao, pa da je Jonasu Valančijunasu postao najgora noćna mora? Kakva bi situacija na terenu bila da Bogdana Bogdanovića nisu ponele emocije i da je u strašnom naletu ka košu bio precizan? Ili da je samo još jedan jedini šut za tri poena bio “onaj pravi”, da nismo akcije rešavali ishitreno. Ovog puta nismo imali nijednog raspoloženog igrača, ni na klupi, ni na parketu. Ali, ne treba nikog osuđivati, niti od dojučerašnjih heroja praviti državne neprijatelje!

Jednostavno, nije bio naš dan. To je sportski, ljudski, to je nešto što se ili dogodi u trenutku ili se ne dogodi uopšte. Mnogo toga zavisilo je od jednog šuta, jednog uspešno odrađenog odbrambenog zadatka. Od mira u glavi i vatre u srcu. Mira u glavi nije bilo, a vatra nije gorela na isti način kao dosad. Naše reprezentativce “pojeo” je pritisak žestoko agresivne litvanske odbrane, koja je u startu iz koloseka izbacila iole solidan pokušaj da se lopta provuče kroz obruč. Usledio je prvi promašaj, drugi, treći... Povratka više nije bilo.

A pokušali smo, nije da nismo. Dali su igrači Aleksandra Đorđevića sve od sebe da prevaziđu negativnosti ispoljene u utakmici koja je mogla da donese mnogo više. Imali su učenici jednog velikog košarkaškog znalca beskrajnu želju da i u najslabijem izdanju na kraju zablistaju. Videlo se to i kod Bogdanovića, koji nije igrao na svom nivou, ali i kod Teodosića, Bjelice, Raduljice, Kalinića, Ercega... Ta beskrajna želja nije se pretvorila u nešto veliko. Ne ovog puta.

NE SVAJLJUTE SVE NA BOGDANA...

Ona Teodosićeva trojka na 14 sekundi pre kraja utakmice ostavila je tračak nade. Jednostavno, nije bilo naše vreme da budemo iznad situacije. Da budemo najbolji, da se borimo sa najvećim timom u 21. veku i preko kralja dođemo do trona.

Ako je košarkaška Srbija mogla da izvuče jednu pozitivnu stvar iz poraza koji mnogo boli, onda je to utisak - budućnost nam je blistava! Imamo reprezentativce gladne uspeha, željne medalja i dokazivanja, imamo nepresušni izvor talenata i dovoljan broj iskusnih asova. I oni će zajedno doneti još mnogo radosti u budućnosti, ne sumnjajte u to.

Budimo uz reprezentaciju i u utešnom finalu, u borbi za bronzanu medalju, koja u ovom trenutku gotovo i da nema značaj, samo zato što su svi želeli više. Pamtiće se i pisaće se o njoj u narednim godinama. A kako je Francuska i dalje u šoku posle neočekivanog poraza od Crvene furije, imaju Orlovi šansu da se dokopaju medalje.

Budimo uz ono najbolje što zemlja košarke može da ponudi. Kao i onih godina kada smo bili vladari planete, čak i onda kada su došla crna vremena. I onda kada je Aleksandar Đorđević kidao živce brojnim kritičarima svojih odlukama, a opet Srbiji doneo nenadani uspeh.

To je jedino ispravno u ovom trenutku. To je jedino moralno.

Orlovi, vi ćete uvek biti naši šampioni.

(FOTO: Star Sport) 


tagovi

SrbijaNemanja BjelicaMiroslav RaduljicaMiloš Teodosićkošarkaška reprezentacija SrbijeEvrobasket 2015Bogdan BogdanovićAleksandar Đorđević

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara