Šta to beše pobeda u gostima?

Vreme čitanja: 4min | čet. 13.06.19. | 10:19

Možda su i ovi neuspesi posledica trenerovog neiskustva u ulozi šefa struke, igračkih manjkavosti, loših taktičkih procena, ili je jednostavno u pitanju nedostatak sreće, te sledeća takmičarska sezona pokazaće koliko je Zvezda naučila iz svega ovoga... A, tada će svi biti godinu dana stariji, iskusniji, zreliji...

Sreda, 19. decembar 2018. godine. Srbija je slavila Svetog Nikolu. Kaže narod: Pola Srbije slavi, pola ide na slavu. Bio je to ujedno i dan kada je Crvena zvezda gostovala Galatasaraju u poslednjem, desetom kolu grupne faze Evrokupa. Ekipa Milana Tomića je na krilima Bilija Berona, Boriše Simanića i Džoa Reglanda zatvorila prvi krug evropskog klupskog takmičenja s ubedljivom pobedom i tako zakazala megdane s Unikahom, Valensijom i Limožom u TOP16 fazi...

Bezmalo šest meseci kasnije, malo ko je mogao da pretpostavi da će Crvena zvezda tada odneti poslednju veliku, značajniju pobedu na gostovanjima, protiv rivala svog ili identičnog ranga. Da ne bude zabune, trijumfi protiv Cibone, Krke, ona drama u Laktašima bez Majka Cirbesa, Branka Lazića i Bilija Berona, ali i recke protiv Mornara, Mege i Zadra, kao i sve dosadašnje pobede u Superligi bile su, svaka u svoju ruku, važne za ekipu, njeno samopouzdanje i generalni plasman u Jadranskoj ligi i domaćem takmičenju. Uostalom, iza dosadašnjeg rada Milana Tomića, njegovog stručnog štaba i 16 izabranika stoji najvažniji podvig - pehar regionalnog šampiona, što garantuje povratak u Evroligu, veći budžet i jača pojačanja tokom leta. Jedino se to računa. Ali... 

Izabrane vesti

Duh koji je ipak poneo sekiru

Crvena zvezda jako dugo nije uzela meru nekom ozbiljnijem takmacu. A, na talonu su bili timovi poput Unikahe, Valensije, Cedevite, Limoža, Budućnosti i Partizana u više navrata... Od pomenutog trijumfa u Istanbulu crveno-beli ne samo da nisu uspeli da slave na onim, važnijim gostovanjima, već su upali u opasan vrtlog koji bi do kraja sezone teoretski mogao da ih košta titule u Srbiji - nisu rešili praktično nijednu dramatičnu završnicu, na koncu jednog ili dva poena razlike u svoju korist kada ne igraju pred svojom publikom! Izuzetak je utakmica u Laktašima. Zvezda je gubila na ulazu u poslednju četvrtinu, ali uspela da okrene rezultat preko Stratosa Perperoglua i Džoa Reglanda, da bi Boriša Simanić ubacio dva odlučujuća penala za pobedu. Podsetimo, Igokea je bila nadomak pobede, ali su Vuk Radivojević i Danilo Anđušić promašili šuteve za šokantni preokret. 

Samo nekoliko dana pre tog meča u Laktašima Zvezda je imala ono čudno gostovanje u Malagi, kada je pobeda takođe izmakla u završnici koja je, realno, loše odigrana. Kao i najveći deo utakmice, doduše... Bez dovoljno koncentracije i željene hladnokrvnosti, a Regland nije iskoristio trojku za izjednačenje kod rezultata 77:74. Porazi od Valensije i Cedevite bili su ubedljivi i došli su u momentu kada se ekipa borila s krizom rezultata, a ista se nastavila u Limožu, kada je takođe u neizvesnoj završnici nekadašnji šampion Evrope slavio s minimalnih 72:71. Zvezda je samo u nekoliko poseda ispustila sve ono što je gradila u furioznoj trećoj četvrtini, a sve je počelo od onog promašaja Dušana Ristića iz čistog zicera kod vođstva rezultatom 66:60. Limož je tada uhvatio veliki zalet, a Džeri Butsijel i Žonatan Ruselj bili su prelomni faktori. Milan Tomić je tada imao ideju da Zvezda dođe do dva poseda u finišu, ali je Ruselj pokvario zamisli...

Brzim premotavanjem napred dolazi se do finala Kupa Radivoja Koraća od Partizana, kada je Parni valjak slavio sa 76:74 posle, pamte to navijači oba kluba, one situacije kada je Bili Beron faulirao Džoka Lendejla, a momak iz Australije bez trunke ustezanja pogodio dva bacanja za pobedu u paklu niškog Čaira. Ubrzo je Zvezda poklekla i u drugoj utakmici polufinala Jadranske lige protiv istog rivala, u gotovo identičnim okolnostima. Markus Pejdž je s nekoliko važnih poena pokrenuo crno-bele, a onda trojkom na 79 sekundi do kraja praktično overio pobedu. To je, ipak, uradio s penala na četiri sekunde pre isteka vremena, čime je skoro anulirao brzu Beronovu trojku, da bi Dejan Davidovac potom ostao kratkih rukava u šutu za produžetak.

O finalnoj seriji Jadranske lige i svemu što se dešavalo u Podgorici pisalo se i ispričalo toliko toga, ali je i uprkos tome Zvezda bila nadomak šampionskog brejka. Pogotovo u četvrtoj utakmici, kada je Zvezda imala šampionski trofej pred očima, ali je u novoj drami skrenula na pogrešnu stranu. Ekipa je ostala bez rešenja na pogotke Norisa Kola i Edvina Džeksona, a Beron je ostao usamljen u pokušaju da Zvezdi već u Podgorici obezbedi krunu.

Tako dolazimo do jučerašnjeg meča s Partizanom u finalu Superlige. Priznao je to i Milan Tomić, Partizanov trijumf nije samo proizvod nebeskog skoka Radeta Zagorca i hica u stilu Aleksandra Đorđevića, već niza pogrešnih odluka crveno-belih. Od loše procene Filipa Čovića, preko greške Bilija Berona, do ozbiljnog propusta Dejana Davidovca, verovatno uzrokovanog velikim umorom i teškim uslovima za igru... Na šta je Kej Si Rivers potvrdio da mu tesne završnice ne idu od ruke, pa nije iskoristio otvorenu trojku... Sve što se kasnije dogodilo bilo je u uzročno-posledičnoj vezi s prethodnim događajima...

Kako god da se sezona završi, ova negativna iskustva moraju samo da budu dobra škola za igrače Crvene zvezde. Jer, u narednoj godini, kada će se braniti jadranski tron, svi će još više želeti Zvezdin skalp, a nijedan poraz se neće praštati... Možda su i ovi neuspesi posledica trenerovog neiskustva u ulozi šefa struke, igračkih manjkavosti, loših taktičkih procena, ili je jednostavno u pitanju nedostatak sreće, te sledeća takmičarska sezona pokazaće koliko je Zvezda naučila iz svega ovoga... A, tada će svi biti godinu dana stariji, iskusniji, zreliji...

Piše: Nikola STOJKOVIĆ (nikolaS_sN)
Foto: Star Sport


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara