
Zvezda u usponu Evrokupa za Mozzart Sport o priznanju, Stefanu Joviću, Partizanu, Zvezdi...
Vreme čitanja: 6min | čet. 17.04.25. | 09:30
"Mislim, svako ko prati Evroligu i generalno košarku u Evropi zna za Partizan i Crvenu zvezdu i za neverovatno lude atmosfere u areni. Nadam se da ću igrati protiv njih, biti deo tog neverovatnog iskustva i osetiti onu atmosferu u areni"
Svako ko je ove sezone pogledao bar jednu utakmicu Valensije nije mogao da ne primeti Žana Montera. Atletski građen, brz, okretan sa neverovatnom lakoćom diriguje igrom Slepih miševa i čini se da nekad dodavanjima kroz noge ne ostavi u čudu samo gledaoci kraj malih ekrana, već i protivnike koji su znali da mu aplaudiraju zbog neverovatno lucidnih poteza. Reč je o momku koji je bez dileme jedan od najboljih organizatora igre u španskoj Endesa ligi, a nedavno je proglašen i za člana prve petorke Evrokupa, kao i Zvezdu u usponu drugog po snazi evropskog takmičenja, a kako je sve počelo.
Montero je rođen 2003. godine u jednom od kvartova glavnog grada Dominikanske Republike Santo Dominga koji se zove Vilja Huana. Nije ni sanjao Žan da će njegova prva i najveća ljubav postati košarka koja se rasplamsala dok je kao sedmogodišnjak šetao obližnjim kvartom po imenu Vilja Konsuelo. Tada je radoznali dečak prešao ulicu kako bi samo bacio pogled prema jednom od televizora koji su stajali u obližnjem izlogu. Na jednom od ekrana bila je uključena košarka koja je odmah zaokupila pažnju tada samo običnog dečkića.
Izabrane vesti
Zaslepila ga je zlatna boja dresova i igrač koji je sa lakoćom postizao poene, bio je to legendarni Kobi Brajant. Ostao je Žan punih 45 minuta pribijen uz ekran, potpuno opčinjen i posle toga je izgovarao samo jednu stvar: "Ja sam Kobi".
Danas, 14 godina kasnije Montero je porastao, snovi su postali java, a on je od ulica Vilja Huane i Vilja Konsuele stigao do najjače evropske lige, postao oslonac Valensije i neko pred kim je po svemu sudeći velika karijera. Zvezda u usponu Evrokupa je u razgovoru za Mozzart Sport pričao o dosadašnjim dostignućima u karijeri, odnosu sa Stefanom Jovićem, beogradskim večitim rivalima...
"Dobijao sam priznanja i ranije. Bio sam proglašen za najboljeg mladog igrača španske lige i to dva puta uzastopno, ali znate osvojiti ovakvo priznanje među evropskim igračima, među košarkašima sa svih strana sveta, to je neverovatno. Ovo me čini ponosnim na sebe, na ono šta sam uradio i mislim da je to velika stvar", počeo je organizator igre Valensije.
Zna se šta je njegovom tropskom ostrvu sport broj jedan - bejzbol! Gomila mališana po ceo dan udara lopticu i trči od baze do baze, maštajući da će se i oni naći pod svetlima MLB karavana i biti neki novi David Ortiz, Henli Ramirez ili već neko treći. Međutim, Montero se odlučio za neki drugi put.
"Sve što sam ja želeo jeste da igram košarku. Trenirao sam i ja bejzbol kada sam bio mlađi, ali mi je on nekako bio dosadan. Zato sam se odlučio da se u potpunosti posvetim košarci jer sam u njoj mogao da budem mnogo živahniji. Jednostavno, košarka je u meni pokrenula zabavu".
Valensija nije uspela da se plasira u finale Evrokupa. Slepe miševe je pre borbe za trofej zaustavio Hapoel iz Tel Aviva. Sigurno je da su se izabranici Pedra Martineza nadali da mogu da prigrabe trofej, međutim, on im je izmakao. Pred momcima u narandžastom je i dalje veliki posao u Endesa ligi u kojoj Valensija trenutno zauzima treću poziciju. Treba napomenuti da je Montero sjajno odigrao polufinalnu seriju protiv ispostaviće se kasnije šampiona u kojoj je prosečno beležio 17 poena i 6,3 asistencije.
"Trenutno sam zadovoljan kako protiče sezone, mogu da kažem da nam ide dobro. Tu pre svega mislim na timskom planu i hemiji koja se stvorila između nas. Mislim da smo odradili odličan posao i da smo pre svega pružili sve što smo mogli kako bi smo ostvarili glavni cilj, osvajanje Evrokupa, ali na našu žalost nismo uspeli. Bez obzira na to, mislim da moramo da budemo ponosni jedni na druge i na činjenicu u šta izrasta ova ekipa. Da li je nešto moglo bolje? Naravno da jeste, a to je svakako da smo uspeli da dobijemo veliku utakmicu u polufinalu Evrokupa i da smo to uradili mogli bi da pričamo da su stvari bile savršene".
Montero "deli" poziciju organizatora igre sa srpskim reprezentativcem Stefanom Jovićem. Nije potrebno trošiti reči na sve što je Jović osvojio u karijeri, a nema sumnje da predstavlja odličnog mentora za momka sa Dominikanske Republike.
"Stefan je neverovatan tip. Veteran je u ekipi i uvek pokušava da nam pomogne kako bi shvatili igru na pravi način. Spreman je da deli bogato iskustvo i znam da mogu dosta toga da usvojim od njega. On je jednostavno odličan igrač, a i neko ko ima izvanredan osećaj za asistenciju, što je pokazao mnogo puta tokom karijere. Izuzetno razume i poznaje igru i stvari na parketu. Takođe je na poziciji plejmejkera, mestu koje igram i ja i mislim da mogu da pokupim dosta toga i da implementiram u svoju igru".
Neizbežno pitanje kada u timu imate nekog srpskog saigrača je to da li je pričao o ovdašnjoj košarci, iako su večiti rivali odavno prevazišli granice Srbije i regiona.
"Naravno da mi je pričao. Mislim, svako ko prati Evroligu i generalno košarku u Evropi zna za Partizan i Crvenu zvezdu i za neverovatno lude atmosfere u areni. Nadam se da ću igrati protiv njih, biti deo tog nesvakidašnjeg iskustva i osetiti onu atmosferu u areni. To bi zaista bilo neverovatno".
Montero je bio deo reprezentacije Dominikanske Republike koja je igrala protiv Srbije u drugoj fazi Svetskog prvenstva u Manili pre dve godine. Naslućivalo se tada da je Žan veliki potencijal, a šuškalo se da je za njega zainteresovan čak i Efes. Odigrao je Montero odličan meč protiv Srbije u kojem je bio jedan od lidera svoje reprezentacije sa 15 poena i četiri asistencije.
"Sećam se i te kako tog meča, kao i celog turnira. Bila je to utakmica od izuzetne važnosti za moju reprezentaciju. Izgubili smo pre toga od Portorika i samo nas je pobeda u tom meču mogla odvesti među osam najboljih reprezentacija na svetu, što bi bio neverovatan uspeh, dok je poraz značio kraj. Ipak smo izgubili jer je Srbija odličan tim. Svakako mi je ta utakmica ostala u lepom sećanju, kao i ceo turnir".

Dobila je Dominikanska Republika izuzetno pojačanje u liku NBA super-stara Karla Entonija Taunsa. Nije do sada za momke iz ove zemlje bilo uobičajeno da dele svlačionicu sa jednim od najboljih centara na svetu.
"On je pre svega normalan čovek, a nikad ranije nisam mislio da je dobar lik. Znate kako to nekad ide sa NBA igračima, oni jednostavno imaju drugačiji način života. Međutim, Karl je definitivno postao jedan od nas. On je od prvog dana sa nama počeo da se ponaša kao svi mi. Pevao je sa nama, igrao je sa nama, radio je sve stvari koje mi radimo. Uopšte ni u jednoj situaciji ili momentu nije želeo da se po nečemu izdvaja od ostatka tima i tu je pokazao koliko je zapravo normalan i običan kao svi mi. Verujem u ovaj tim Dominikanske Republike. Mislim da smo okupili dosta talenta i da u sledećih nekoliko godina i velikih takmičenja možemo stvarno da napravimo nešto veliko".
Za kraj, priznao je Montero da sanja velike snove i da još nije ni blizu svojih krajnjih ciljeva.
"Želim da dosegnem slavu i naravno osvojim prvenstvo. Želim da budem najbolja verzija sebe i uvek ponosan", zaključila je Zvezda u usponu koja juri svoje snove.