Gordon Herbert sa košarkašima Nemačke (©FIBA Basketball)
Gordon Herbert sa košarkašima Nemačke (©FIBA Basketball)

U oktobru su se svi smejali, sad je medalja realnost: Čovek u crnom Nemačkoj dao sve što je falilo 2019.

Vreme čitanja: 8min | sre. 14.09.22. | 12:20

Od reprezentacije jednog igrača, do tima u kojem su sve uloge pravilno raspoređene, Nemci izgledaju kao vrhunski podmazana mašina spremna da usreći narod posle 17 godina čekanja

(Od izveštača Mozzart Sporta iz Berlina)

Kada je poslednji zvuk sirene označio kraj utakmice, većina od 14.073 gledaoca u rasprodatoj Mercedes Benc Areni upala je u slavljenički trans. Još i pre isteka vremena u vazduhu je mogla da se oseti gotovo nezapamćena euforija domaće publike. Dok je Janis Adetokunbo odlazio u svlačionicu zbog isključenja, dvorana se tresla od uzbuđenja, svesna da prisustvuje događaju na koji se čekalo više od deceniju i po. Nemačka je ponovo u igri za medalju.

Izabrane vesti

Teško je mnogima u nemačkoj košarci bilo da prihvate četvrtfinale kao "plafon", mada se uteha rado tražila u fudbalu i rukometu. Počela su i da blede sećanje na najlepše vreme, kada je prva zvezda bio Dirk Novicki, ili dok je na klupi bio Svetislav Pešić. Te 1993. osvojeno je zasad jedino reprezentativno zlato. Nemačka je i tada bila domaćin Evropskog prvenstva, a u Minhenu je pobeđena Rusija.

Petak, 20.30: (1,80) Nemačka (14,5) Španija (2,30)

Poslednji veliki uspeh Nemačka je ostvarila sa srebrom 2005. godine. Od tada je samo četiri puta bila među osam najboljih, što je za ovaj nacionalni tim poražavajuće. Najviše mesto u Beogradskoj areni te 2005. bilo je suđeno Grčkoj, a posle jučerašnjeg revanša za taj bolan poraz sada se ponovo na horizontu vidi medalja. I to ne bilo koja, već zlatna.

Nemci su takvi, hladni, distancirani, strogi, ali kada se nečem posvete, onda to mora da bude za najviše domete. Neće niko zameriti košarkaškoj ekipi ako oko vrata budu srebro ili brozna, pogotovo jer se ne tako davno reprezentacija nalazila na stubu srama posle 18. mesta na Mundobasketu u Kini gde se dotaklo dno šokantnim porazom od Dominikanske Republike u grupi. Preko osmog mesta na Olimpijskim igrama u Tokiju se nekako prešlo, mada je i tada Nemačka do te pozicije dogurala kao jedna od dve najbolje trećeplasirane ekipe, iza Argentine i ispred Češke samo na konto bolje ukupne koš-razlike. U četvrtfinalu je došla Slovenija koja je sa 27 poena Zorana Dragića i još 20 Luke Dončića održala čas košarke i otišla do polufinala. Nemcima je ostalo da okrenu novi list i krenu sve ispočetka.

Oktobra prošle godine na klupu je seo Gordon Herbert. Rođeni Kanađanin sa finskim papirima koje je dobio zahvaljujući jednoj od tri bivše supruge. Jedna od njegovih prvih izjava bila je da na Evrobasketu cilja medalju. Te reči javnost je dočekala sa podsmehom i niko ga nije shvatao za ozbiljno jer posle svih razočaranja nije bilo trunke vere da je tako nešto moguće. Na konferenciji za novinare posle Grčke Herbert je podsetio sve na ono što je tada poručio, ali se više niko nije smejao. Svi su ga pažljivo slušali.

Gordon Herbert (©FIBA Basketball)Gordon Herbert (©FIBA Basketball)

Kako je Nemačka od 18. pozicije u Kini došla do šanse da možda ponovo uzme medalju pred svojim narodom? Najveće zasluge idu na račun igrača jer na parketu izgledaju kao savršeno postrojena ekipa, ali iza svega je potpis Gordona Herberta. Verovatno najvažnija stvar koju je strateg rođen u Britanskoj Kolumbiji morao da uradi jeste da se pozabavi slučajem Denisa Šredera. Svako ko je iole pratio dešavanja u Nemačkoj reći će vam da je to godinama bila reprezentacija jednog čoveka, odnosno da su svi igrali za Šredera. Ne može se reći da je doskorašnji plejmejker Hjustona igrao sam, ali se sve vrtelo oko njega i Danijela Tajsa, dok su ostali bili nešto poput statista na terenu. To je bila najveća boljka prethodnog selektora Henrika Redla i u takvom okruženju nije postojala nikakva hemija.

Herbert je mnogo radio na tome da Šreder prihvati skroz drugačiju ulogu. Prvo, dodelio mu je kapitensku traku umesto Robina Bencinga kome se selektor zahvalio za svoj doprinos reprezentaciji negde u isto vreme kada i Svetislav Pešić Milošu Teodosiću. Drugo, namenio mu je lidersku rolu, ali tako da ne bude centralna figura, već da se maksimalno podredi timu. Da saigrače gleda ravnopravno, ne kao svitu. Franc Vagner, Johanes Fojtman, Danijel Tajs, Johanes Timan, Maodo Lo... Svi oni priznali su Šredera za kapitena i vođu na parketu, što je automatski uticalo da se energija u svlačionici promeni. Počele su da se stvaraju bolje, jače veze među igračima, a Herbert je uspostavio hijerarhiju u kojoj su uloge jasno podeljene. Šreder na kecu, Vagner na trojci i Tajs pod košem su tri glavna zupčanika nemačke mašine.

Možda nije toliko poznato široj javnosti, ali Nemačka je u pripremi za Evrobasket kuburila sa povredama. Na prvenstvu nema Tibora Plajsa, Maksija Klebera, Isaka Bonge, Ajzee Hartenštajna, Morica Vagnera, što nije bilo lako nadomestiti. Do starta grupne faze upitni su bili Šreder (skočni zglob) i Tajs (koleno). Franc Vagner je izvrnuo zglob protiv Crne Gore i sada igra pod blokadama, Fojtman se nekoliko dana borio sa virozom, dok je Nik Vajler Beb takođe imao problema sa ramenom i nije igrao protiv Crne Gore i Mađarske. U svemu tome prevagu je odnela dobra timska hemija.

Možda i prelomna tačka za Nemačku bio je poraz od Srbije u Superkupu igranom u Hamburgu. Konačna razlika iznosila je 27 poena, Šreder je tu utakmicu odgledao u civilu, a kasnije je na društvenim mrežama napisao.

“Definitivno ovo nije rezultat koji smo želeli. Nastavljamo da radimo i sanjamo o trofeju“.

Denis Šreder (©Mozzart Sport / Nikola Mikić)Denis Šreder (©Mozzart Sport / Nikola Mikić)

Šreder nije mislio na protokolarni pehar, već na evropsko zlato, iako je to tada izgledalo kao nezamisliv poduhvat u jeku svih unutrašnjih problema ekipe i slabog izdanja protiv Orlova. Ubrzo posle toga stvari su počele da se menjaju nabolje. Nemci su u kvalifikacijama za Mundobasket prvo rutinski dobili Švedsku u Stokholmu, posle čega se prvi put osetila prava moć ovog tima. Deklasirana je Slovenija u Minhenu, što je bio savršen zamajac za “grupu smrti“ u Kelnu.

Nemačka je startovala idealno, pobedama nad Francuskom i Bosnom i Hercegovinom, da bi u spektakularnom duelu posle dva produžetka pala i Litvanija na oduševljenje cele nacije! Slovenija se zatim osvetila za poraz u kvalifikacijama, ali Nemačka je već tada imala skalpove aktuelnog evropskog šampiona, te dva velika kandidata za medalju. Mađarska je pometlana sa parketa, dok je u osmini finala sa Crnom Gorom bilo problema na kraju uprkos vođstvu od 27 poena na startu treće deonice. Crnogorci su se kasnije žalili na loše suđenje, Nemci su gledali napred i čekali Grčku. I dočekali veče svemirske košarke!

Na plećima se našao jedan od tri “crtana“ favorita za zlato, sa sve superzvezdom Janisom Adetokunbom. Čak ni jedan od najdominantnijih igrača današnjice nije mogao da zaustavi rafalnu paljbu i onu seriju 20:1 kada je utakmica otišla potpuno na stranu domaćina.

“Bilo je ovo posebno veče, kakvo nemačka košarka odavno nije doživela. I dalje ne možemo da verujemo šta se dogodilo, jer imamo osećaj kao da je utakmica proletela. I nismo završili“, bio je jasan Andreas Obst koji je strašnom trijumfu doprineo sa pet trojki dok je Franc Vagner, takođe strelac pet hitaca sa distance, na to dodao:

“Bilo je savršeno. Prelep dan za Nemačku“.

Gordon Herbert je uspeo da izvuče najbolju verziju Nemačke poštujući sve principe timske košarke. Bez istaknute zvezde kao što su Janis u Grčkoj, Luka u Sloveniji ili Jokić u Srbiji, već sa dovoljno izbalansiranog kvaliteta spolja i unutra. Tako su proigrali i neki igrači iz drugog plana.

Andreas Obst je iskočio poput Marka Spisua u Italiji protiv nas, a verovatno najvažniji detalj je da svako može da doprinese boljem rezultatu zahvaljujući tome što je unapred prihvatio svoje mesto u sastavu. Dobar primer je Jonas Volfart Boterman, centar Hamburg Tauersa. Teško da je iko mogao da ga zamisli kao reprezentativni materijal jer je i u domaćem prvenstvu rezervna “petica“, ali je dobio veliko poverenje od Gordona i on radi sve one stvari koje se ne vide kroz statistiku. Zato i važi konstatacija da ovaj nemački tim nije košarkaški najtalentovaniji, ali je skockan po zamislima selektora. Selektora za koga su čuli verovatno samo dobro upućeni poznavaoci košarkaških prilika.

Gordon Herbert (©FIBA Basketball)Gordon Herbert (©FIBA Basketball)

Ko je zaista Gordon Herbert? Ljubitelj kvalitetnog vina, dobro skrojenih odela i elegantnih cipela, sa pristupom trenerskom poslu koji više pristaje NBA stručnjacima. Smiren, prizeman, ozbiljan, bez preteranih izliva emocija i vrhunac njegovog nezadovoljstva kraj parketa može da se vidi kada skine naočare i raširi ruke. To je sve.

Kao dete bio je veliki ljubitelj hokeja na ledu, išao je na treninge sve dok nije slomio nos posle čega je pod uticajem majke, koja je bila nastavnica fizičkog, prešao na sportove sa loptom. I dalje voli da prati igru sa pakom, čak se jednom prilikom našalio da nije bio siguran da li će na televiziji da gleda analizu igre Luke Dončića ili Leona Drajzajtla kako juri po ledenoj dvorani. Posle koledža došao je u Evropu, tačnije Finsku gde je igrao košarku do penzije. Trenersku karijeru takođe je započeo tamo, a u međuvremenu je diplomirao sportsku psihologiju.

U intervjuima često naglašava da svoje znanje sa studija koristi svoje znanje iz ovog polja kako bi ostvario najbolji pristup igračima. Njegova mantra je: “U hokeju dobri timovi imaju trkačke konje i svinje, a najbolji i miks oba – konje sa mentalitetom svinja“.

Na klupi je uglavnom tih kada razgovara sa saigračima, u šta je uverio sve tokom jučerašnje konferencije, dok viku prepušta svom asistentu Klausu Pervasu.

Usred priprema za Evrobasket imao je razgovor sa Robinom Bencingom koga je poslao u reprezentativnu penziju jer je shvatio da će ekipa bolje da funkcioniše bez njega. To je izazvalo pometnju u tamošnjoj javnosti, jer se verovalo da Bencing nije zaslužio da završi reprezentativnu karijeru na taj način, a ni sam igrač nije krio svoje razočaranje zbog toga (zvuči poznato?). Herbert je učinio hrabar korak koji se zasad apsolutno isplatio, jer je Nemačka obezbedila još sigurne dve utakmice do kraja prvenstva.

Kada je uspeo da ubedi Šredera promeni svoj mentalitet, svlačionica je počela sve više da mu veruje. Nemačka je oduševila javnost igrama u grupi, svaka utakmica bila je gotovo rasprodata, a skalpovi Francuske i Litvanije, ranije Slovenije dali su za pravo mnogima da veruju u čudo. Sve je to ipak bilo dozirano, jer euforija je postepeno rasla.

“Nisam na društvenim mrežama, prestar sam za to. Sve to je za svet mlađi od 30 godina. Nemam predstavu kako da uđem na tviter ili neku drugu aplikaciju“, odgovorio je Herbert na pitanje da li po društvenim mrežama oseća kako uzbuđenje raste.

Sada ga u Nemačkoj zovu “Čovek u crnom“, zato što uz tamno odelo i cipele obično ide crna majica. Osim toga, u zemlji ga dobro poznaju jer je najveći deo trenerske pečalbe proveo upravo u Bundesligi. U Kanadi mu tepaju Gordi, po legendarnom hokejašu Gordiju Hauu.

Smiren, povučen, autoritativan. Do jučerašnje izjave kako bi mu “prijalo hladno pivo“ delovalo je da se nikada nije nasmejao. Ali, sve to krije u sebi. Baš kao i emocije posle bacanja Grčke na pod.

Sada je Nemačka jako blizu medalje...


tagovi

košarkaška reprezentacija NemačkeGordon HerbertEvrobasket 2022Denis ŠrederFranc VagnerDanijel Tajs

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara