""
""

Ko je gledao Lacio, vreme nije bacio: Romina so na ranu i kako je "mrtvac" postao najlepša priča Serije A

Vreme čitanja: 5min | uto. 17.03.15. | 19:05

Klubu koji je pre desetak godina bio na rubu propasti danas zavide svi osim Juventusa. Istoriju Lacija su pisali Argentinci, a Rome Brazilci. Danas južna tribina čupa kose zbog jednog preplaćenog Argentinca, a severna pada u delirijum pred jednim magičnim Brazilcem

Iako se Mihajlovićeva priča u Sampdoriji cele sezone forsira kao bajka Serije A, najveće iznenađenje italijanskog fudbala je zapravo došlo iz Rima. Ne od Rome koja je ostala bez kiseonika na polovini šampionske trke sa Juventusom, već od Lacija.

Izabrane vesti

Što zbog rezultata, što zbog igre, što zbog svih nedaća i malera koji su pratili ovaj tim od početka sezone, Lacio je napravio nešto što niko nije očekivao. Nebeskoplavi su najlepša priča Serije A i treba samo da izdrže u istom ritmu do kraja kako bi dobili i zvaničan orden za hraborst pokazanu tokom sezone. Taj orden se zove drugo mesto, plasman u Ligu šampiona i so na ranu najvećem rivalu Romi.

Lacio je klub koji je preživeo najviše uspona i padova u italijanskom fudbalu u poslednjih petnaestak godina. Od tima koji je kod Kranjotija važio za jedan od najmoćnijih u Evropi i previđano mu je osvajanje Lige šampiona (sezona 1999/2000 je bila rezervisana za finale Barselona - Lacio, ali su naleteli na Kuperovu Valensiju) do situacije da je Kranjotijev naslednik Lotito morao da vadi mrtvaca iz kovčega i oživljava ga. Lotito je sušta suprotnost Kranjotiju. Nema megalomanske navike, sujetan je i sitničav čovek koji je Lacio spasao bankrota. Doživljavao je i ga da ga besposleni huligani (popularni ultrasi) vređaju, prete mu i pozivaju na bojkot kluba, iako nikada nije delovao kao da mari za njihove prozivke. Danas mu u Italiji zavide svi osim Juventusa.

Lotito je Lacio oživljavao postepeno i strpljivo, uzput smanjujući ogromna dugovanja zaostala iz ere Kranjotija. Preuzeo je klub koji se raspadao, ruke su mu bile vezane kada je za sitne pare gubio nosioce igre poput Stankovića, Stama, Mendijete, Fiorea, Oda zbog grešaka njegovih prethodnika. Domaćinskom politikom zacrtao je cilj da Lacio vrati u Evropu, potom i u vrh italijanskog fudbala. Već je imao jednu sezonu iznad očekivanja kada je Lacio 2006/07 igrao Ligu šampiona, ali se to neslavno završilo poslednjim mestom u grupi sa Realom, Verderom i Olimpijakosom. Bila je to era Delija Rosija koji je za četiri godine u klubu napravio solidan posao i osvojio Kup Italije. Ipak, Lacio je uglavnom bio osuđen na prosek i borbu za neko mesto koje vodi u Ligu Evrope. Sve to sa jeftinim pojačanjima, dovođenjem igrača bez ugovora i tek poneki put bi Lotito zavukao ruku u džep da izdvoji pristojšest ili sedam miliona za transfer. Sa Edijem Rejom na klupi je osvojen još jedan kup, ali izbor ostalih trenera poput Balardinija ili Petkovića nije usrećio Lacio. Sve je mirisalo na prosek i učmalost nekog sedmog mesta na tabeli.

Iako italijanski šampionat odavno nije ono što je bio, Lacio niko nije očekivao u borbi za vrh ni u toj ruiniranoj Seriji A. Uz nedodirljivi Juventus, Romu koja je počela da troši ozbiljan novac i zadužuje se (to tek treba da dođe na naplatu), milanske velikane koji će ipak pre nego Lacio privući nekog slobodnog ili jeftinog igrača, Napoli sa kontinuitetom rezultata i ozbiljnim timom i Montelinu Fiorentinu, Laciju tu niko nije davao šanse.

Sredina tabele i prosek su imali još oporiji ukus za Lacijale kada se prošle sezone pojavila Roma koja je odigrala sezonu za pamćenje i bila takmac Juventusu do pred kraj šampionske trke. Ta sezona je probudila velike apetite u Romi, a Sabatini je počeo da razbacuje američke pare i gomila igrače kako bi stvorio šampionski tim. U Laciju su samo gledali kako ljuti gradski rival na sva zvona preti Juventusu i ovjavljuje rat u kojem je unapred osuđen na poraz. Lacio je sakupljao mrvice. Ponovili su priču sa Kloseom i kao slobodnog igrača doveli Filipa Đorđevića iz Nanta. Gledali su kako da prođu što jeftinije. Lacio je za prethodnih osam sezona potrošio istu sumu novca na pojačanja kao Roma samo u poslednje dve sezone?! Epilog svega može da bude da Lacio završi kao vicešampion sa direktnim plasmanom u Ligu šampiona, a da Roma bude gubitnik godine koji će put do elite tražiti kroz kvalifikacije.

U novembru je bilo suludo tvrditi da će Lacio trčati bilo kakvu trku sa Romom. Ali, od tada je Rudi Garsija postao Mister Iks, Olimpiko je postao uklet za Romu, a Lacio je eksplodirao na krilima brazilskog mustanga Felipea Andersona. Ironija je da su Brazilci pisali istoriju Rome i bili miljenici Kurve Sud, a Argentincima je klicala severna tribina Olimpika.

Roma je prošlog leta potrošila silan novac na Huana Iturbea, učinila ga najplaćenijim pojačanjem sezone, a on je potpuno razočarao. Lacio je pre godinu i po dana izvdvojio tri puta manje novca za Felipea Andersona i dobio zvezdu u usponu. Kao što je lane ekplodirao Pol Pogba ili na početku ove sezone Paulo Dibala, tako je Felipe Anderson postao nova senzacija koju je lansirala Serija A i koja se verovatno neće dugo zadržati na Apeninima... Čarobni golovi, prodori i asistencije Brazilca koji je odrastao sa Nejmarom, a podseća na Kristijana Ronalda su bili sve ono što je nedostajalo prenatrpanom napadu Rome.

I ne samo što je Lacio na Andersonov pogon stigao gradskog rivala. Lacio je igrao mnogo lepši fudbal od Rome u toku sezone. Na gol više. Posle Juventusa ima najefikasniji napad i najbolju gol razliku u ligi. Da se u derbiju protiv Rome nije povredio Anderson verovatno bi sada plasmani rimskih rivala bili zamenjeni. Treba napomenuti i da nijedan tim nije imao više malera tokom sezone od Lacija. Povrede su ukočile Kandrevu i Filipa Đorđevića kada su bili u top formi. Povrede su tokom sezone pratile i Dušana Bastu, Lorika Canu, Senada Lulića, Stefana Radua, Lukasa Bilju... Šta tek reći za maler štopera Đentiletija koji je došao kao veliko pojačanje i ubrzo pokidao ligament kolena, pa je Lacio ostao sa samo jednim pristojnim štoperom. Ali, uvek bi u prvi plan iskočio neko drugi. Veterani Klose ili Mauri pružaju partije iznad svih očekivanja, a trener Pioli za svaki problem nađe neko adekvatno rešenje.

Plasman u Ligu šampiona bi bio ostvarenje snova za Nebeskoplave, ali i finansijska injekcija koju Lotito čeka godinama i koja bi konačno mogla da Lacio lansira iznad proseka u vrh italijanskog fudbala i redovnog učesnika evrokupova. U poslednja četiri kola, Lacio igra sa Interom, Romom, Napolijem i Sampdorijom. Ako iz tih bitaka izađe kao pobednik, biće i definitivno najlepša priča Serije A.  

(FOTO: Action images)


tagovi

EvropaItalijaLacioSerija AFelipe Anderson

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara