Lovre Miloš (©MN Press)
Lovre Miloš (©MN Press)

INTERVJU - Lovre Miloš: Ako sam sa Mladošću dobio nikad jači Jug, mogu i Novi Beograd sa Partizanom

Vreme čitanja: 16min | sub. 25.12.21. | 10:12

Dugogodišnji reprezentativac Hrvatske govorio je za Mozzart Sport kako je došlo do sadadnje sa crno-belima, ali i ciljevima i očekivanja tokom boravka u Beogradu

U odabrani krug vaterpolista koji su u karijeri nastupali za dva sedmostruka evropska šampiona ušao je i Lovre Miloš. Velika prašina podigla se kada je Miloš po završetku Olimijskih igara u 27. godini odlučio da se povuče iz vaterpola, ali i da ubrzo Zagreb zameni Beogradom.

Odjekivale su transfer bombe srpskim vaterpolom ovoga leta, a jedan od transfera koji je izazvao najveću pažnju je dolazak dugogodišnjeg hrvatskog reprezentativca u Partizan. Najveće ime uz Stefana Mitrovića i Milana Aleksića u crno-belom taboru, i jasan signal da je Partizan na putu ozdravljenja. Na putu povratka u Ligu šampiona.

Izabrane vesti

Umnogome je krah Hrvatske na Olimpijskim igrama uticao na to da Lovre nakratko prekine karijeru. Ali, pauza nije previše potrajala. Stigao je poziv Partizana i Lovre Miloš je prelomio – vraća se u bazen. 

“Mnogo toga mi se skupilo. Olimpijske igre su me psihološki iscrpele, dao sam sve što sam imao i izgubio sam volju. Odlučio sam da se povučem na neodređeno. Ta dva meseca pauze dobro su mi došla da se sredim i da resetujem glavu. Usledio je ponovni poziv Partizana, sve je leglo na svoje i bio sam spreman da se vratim u bazen. Nekako mi se sve potrefilo, što nije bio slučaj koji mesec ranije”.

Iz prvih kontakata Partizana i hrvatskog vaterpoliste nije se izrodila saradnja, ali je usledio ponovni poziv crno-belih na jesen. I Lovre Miloš je prihvatio. 

“Sa Partizanom sam prve kontakte uspostavio još tokom leta. Ljudi iz kluba pozvali su me da vide da li sam uopšte zainteresovan da dođem u Partizan. Priča se u međuvremenu ugasila, a u tom periodu imao sam još neke ponude oko kojih sam se lomio i odlučio da ih ne prihvatim. Kako sam bio bez ugovora, Partizan se na jesen ponovo javio i tada sam prihvatio ponudu. Dobra stvar je što je Beograd blizu Zagreba, nema ni tri sata vožnje, znam jezik i to je takođe uticalo na moju odluku da dođem u Partizan, koji je velikan, sedmostruki prvak Evrope. Sviđa mi se i to što sam iz Mladosti, kluba sa bogatom tradicijom stigao u klub koji joj je po mnogo čemu sličan. I u Zagrebu i u Beogradu vrednuje se samo rezultat, pa je i naš cilj ove sezone jasan - želimo da vratimo trofeje na Banjicu, a Partizan u Ligu šampiona, jer tom društvu pripada”. 

Stasavao je Miloš u zagrebačkoj Mladosti uz Vanju Udovičića, kasnije je svlačionicu delio i sa Milošem Ćukom, ali kada je trebalo da se posavetuje sa nekim oko prelaska u Partizna, nije se obratio nekadašnjim saigračima, nego dugogodišnjim reprezentativnim kolegom. 

“Nisam kontaktirao Vanju Udovičića i Miloša Ćuka sa kojima sam igrao u Mladosti, ali se jesam konsultovao sa Josipom Vrlićem. On je već jednom igrao u Kragujevcu, vratio se na leto i dao mi je pozitivnu povratnu informaciju. Sa trenerom Milošem Korolijom i direktorom Nikolom Kuljačom bio sam na vezi, oni su me uverili da je Partizan prava sredina za mene i da se neću pokajati ako dođem u klub. Svidelo mi se sve što sam čuo, odabrao sam Partizan i za sada sam, iako bez utakmica, jako zadovoljan”.

Pravo nastupa za crno-bele Lovre Miloš stiče tek u januaru. Dogovor je sklopljen prekasno. Prošao je voz za registraciju, pa Hrvat nije bio od pomoći saigračima u prvom delu sezone. Iskoristio je jesen da se spremi i jedva čeka da u zvaničnoj utakmici uskoči u bazen. 

“Stvar je u tome da se traži LEN sertifikat za nastup u srpskoj ligi da bi se uopšte mogao registrovati igrač, što ne traži svaka liga. Kasnila je prijava. Bio sam slobodan igrač, ugovor mi je istekao, nisam imao obaveze prema bivšem klubu, ali se sa prijavom zakasnilo nedelju ili dve dana. S tim da ja i nisam znao za tu začkoljicu kada sam se dogovarao. Nije mi to naročito teško palo, jer sam dobio više vremena da se dobro spremim. A, nisam bio spreman fizički da zaigram nedelju dana po dolasku. Žao mi je zbog Fajnal-fora Kupa Srbije, jer neću moći da pomognem momcima u borbi za prvi trofej. Ali, od januara ću moći da igram, kako u prvenstvu Srbije, tako i u regionaloj ligi”. 

Lovre Miloš (©Reuters)Lovre Miloš (©Reuters)

Josip Vrlić dao je sve potrebne informacije sunarodniku o životu u Srbiji, stanju u klubovima, kvalitetu vaterpola i nezaobilaznoj stavci koja je dugo morila Partizan – finansijskoj situaciji. Ono što je Miloš čuo od prvotimca kragujevačkog Radničkog ohrabrilo ga je da pruži ruku Nikoli Kuljači, direktoru Partizana, i sa sedmostrukim evropskim šampionom obaveže se na jednogodišnju saradnju. 

“Raspitao sam se o finansijskoj situaciji u klubu, jer je bilo poznato da Partizan tu ne stoji baš najbolje. Direktor mi je rekao da će biti sve u redu, i važno mi je da tako i bude, jer sam došao iz Mladosti, u kojoj situacija nije bila sjajna najblaže rečeno. Pred kraj je bilo baš loše, a kada pare krenu da kasne, to poprilično utiče na ekipu. Važno je da Uprava ide u korak sa rezultatima, a mislim da su rezultati Partizana, izuzev nekoliko utakmica, dobri ove sezone. Sa Partizanom sam potpisao ugovor do kraja sezone, jer u vaterpolu je suludo potpisivati višegodišnje ugovore. Klub uvek može da raskine sa igračem ugovor. A, igrač ako parafira na više sezona, nema mogućnost da svojevoljno napusti klub. Izuzetak je priča oko Novog Beograda, koji je igrače vezao na više sezona, čak i na tri ili četiri”.

MLADOST JE SRUŠILA DRIM-TIM JUGA, ISTO MOŽE I PARTIZAN DA URADI NOVOM BEOGRADU 

Uveren je Lovre Miloš da je Partizan kadar da izađe na kraj sa Novi Beogradom. U kapici zagrebačke Mladosti srušio je snove dubrovačkog Juga, koji je tada, kao sada Novi Beograd, imao ekipu sastavljenu od zvezda. Čuda se dešavaju.

“Mislim da Partizan može da napadne sve trofeje, da je sposoban da tako nešto napravi. Nije ni taj Novi Beograd nepobediv. Volim da se vratim na sezonu kada je Mladost dobila Jug i uzela regionalnu ligu. Nismo ih do tada dobili tri i po ili četiri godine, niko im nije bio ni prići. U ključnoj utakmici vodili smo osam razlike na ulasku u četvrtinu, a oni su bili nikad jači. Za Jug su tada igrali Maro Joković, Ćavi Garsija, Luka Lončar, Luka Lozina, Marko Macan, Hrvoje Benić, Loren Fatović, Toni Popadić, Aleksandros Papanastasiju, mislim da je došao i Danil Merkulov. I Mladost je uzela regionalnu ligu, a ne jedan jako moćan tim. Tako da je sve moguće. Zašto ne bi i Partizan dobio Novi Beograd? Onaj prvi meč koji smo ubedljivo izgubili od Novog Beograda nije pravo merilo. Nama se desila nikad lošija utakmica... Nije sramota izgubiti ni tolikom razlikom, ali bitno je odigrati na maksimumu. Koliko možemo na jednu utakmicu pokazaće polufinale Kupa Srbije sa Novim Beogradom”.

Okupio je Novi Beograd reprezentativce na jednom mestu, ali velika imena nisu garant uspeha. Konkurencija u Ligi šampiona paklena je, osetio je to drim-tim Vladimira Vujasinovića. Šetnje kroz grupnu fazu nema, a za sada su se izdvojila tri tima: Pro Reko, Breša i Olimpijakos. Italijanski duet i pirejski crveno-beli su, uz Novi Beograd koji je dobio organizaciju Fajnal-ejta Lige šampiona, glavni favoriti.

“Baš me kopka kakav će rezultat napraviti Novi Beograd sa ovakvim timom u Ligi šampiona. Brutalni su, ali nisu jedini tim koji ima preozbiljan sastav. Skoncentrisali su se igrači u nekoliko klubova. Olimpijakos mi je možda i prvi favorit. Samo što imaju taj problem da Đuru Radoviću preti suspenzija. Ne zna se kakav će ishod biti, da li će je odbiti, do kada će se računati, hoće li biti spreman za jul i Fajnal-ejt Lige šampiona. On bi im puno značio. U najuži krug favorita po svemu viđenom do sada mirne duše mogu, pored Olimpijakosa, da ubrojim Pro Reko, Brešu i Novi Beograd. Marko Bijač u Olimpijakosu brani vrhunski, pokupili su Filipa Filipovića i vratili Janisa Funtulisa. Ma, top ekipa. Da se smrzneš”.

JADRAN IZ HERCEG NOVOG PRAVO OSVEŽENJE, U RADNIČKOM NEŠTO NE ŠTIMA

Ne smatra Lovre Miloš da je turnirski sistem Jadranske lige loš. Postoje i dobre strane turnira – pre svega tiču se finansija, koje većini klubova prave problem – ali nipošto nisu smele da se igraju dve utakmice u danu. Vremena ima dovoljno da se turnir razvuče. Samo je potrebna dobra organizacija, a ona je trenutno kamen spoticanja u vaterpolu.

“Gledao sam utakmicu Ferencvaroš - Novi Beograd, i mogu samo da kažem da mi je žao što je Novi Beograd morao da igra taj meč posle šest utakmica u pet dana. Pomalo su i nesrećno izgubili, a tome je doprineo umor, koji je prouzrokovao suludi raspored. Po meni nije loš turnirski sistem regionalne lige, jer se štedi na troškovima i putovanjima. Ali šest utakmica u pet dana nije humano i to je već problem. Mogao se taj turnir malo i rastegnuti, nije morao biti tako sabijen. Ili da postoji koji više turnir. Na primer četiri umesto tri”.

Partizan je na prvom turniru regionalnog takmičenja, koji je igrao u Beogradu, imao polovičan učinak – tri pobede i tri poraza. Jug, Novi Beograd i Jadran iz Herceg Novog naneli su poraz crno-belima, a mladi crnogorski sastav je za mnoge najprijatnije iznenađenje.

“Baš me je pozitivno iznenadio Jadran iz Herceg Novog na tom prvom turniru. Većinski su to mladi igrači, od iskusnijih imaju samo Marka Petkovića i Dimitrija Obradovića. Igraju jako agresivno i tako su dobili Partizan. Odigrali smo egal meč sa njima, predugo smo bili bez gola, onda i promašili penal... A kada promašiš penal, to ti se vrati kao bumerang. Obavezno se posle toga primi gol i šteta što smo izgubili taj meč. Grize Jadran, a moram da pohvalim i Mladost, koja je igrala dosta dobro protiv Partizana i Juga”.

Lovre Miloš (©Starsport)Lovre Miloš (©Starsport)

Jadran je pozitivno, a Radnički negativno iznenadio hrvatskog vaterpolistu.

“Od rezultata u drugoj grupi, koju istina nisam pomno ispratio. Moram istaći da mi je iznenađujuć remi Radničkog sa Primorcem. A opet koliko mi je iznenađujuć toliko i nije. Ne funkcioniše sve idealno u Radničkom iako ima dobar tim i dva fantastična igrača - Josipa Vrlića i Miloša Ćuka. Mi smo ih dobili znatno lakše nego što smo očekivali. Mislio sam da ćemo igrati meč na jednu loptu, a mi smo imali čak i četiri ili pet golova prednosti, što je za derbi meč previše”.

Za Jerka Marinića Kragića, bombardera splitskoj Jadrana, ima samo reči hvale. Splićani su poput Novog Beograda stvorili moćan tim, i jurišaju na domaće i regionalni trofej. A, Marinić Kragić je jedna od pokretački poluga Jadrana.

“Neko koga moram pohvaliti je Jerko Marinić Kragić. Sjajno igra ove sezone. Ima bombu u ruci. I splitski Jadran je sklopio odličan tim, baš me zanima šta će napraviti. Hoće li uzeti titulu u Hrvatskoj, otići na Fajnal-ejt Lige šampiona. Ozbiljan novac su uložili i doveli su velika imena”.

OLIMPIJSKE IGRE U TOKIJU ZA MILOŠA VELIKO RAZOČARANJE

Podbacila je Hrvatska na Olimpijskim igrama u Tokiju. Posle zlata u Londonu i srebra u Riju, u japanskoj prestonici – ćorak. Ostala je Hrvatska bez medalje, poklekla je u četvrtfinalu. Kristijan Peter Manherc odveo je Mađarsku u bitku za medalje, a Hrvatsku gurbuo da igra najbesmislenije utakmice – one za konačan plasman od petog do osmog mesta. 

“Verovao sam da ćemo igrati u finalu i voleo bih da smo igrali sa Srbijom, jer su te utakmice nešto posebno. A onda nam se dogodila Mađarska u četvrtfinalu. ‘Ubio’ nas je Kristijan Peter Manherc. Dao nam je sedam golova. Čovek ima neverovatan šut, da poludiš. Sve što je opalio - ušlo je. Falilo nam je krvi. Oni su dobri, ali mislim da smo mi bili bolji. Neverovatno mi je žao zbog tog poraza, jer išli bismo na Grčku u polufinalu, a onda ko zna... Boljeg protivnika u polufinalu nismo mogli da dobijemo, jer između Srbije, Španije i Grčke svako bi izabrao Grke. Ali nas tu na kraju nije ni bilo”. 

Rasla je Hrvatska kroz turnir, nadigrala je Srbiju u grupnoj fazi. Posle slavlja u „El Klasiku“ pucale su Barakude od samopouzdanja. Iscrtao joj se put do medalje, da je protiv Mađara bila na nivou protiv Srbije. Nije. Skupo je platila loš dan. Sramote nema, žal ostaje. 

“Nije sramota izgubiti od Mađara, naročito kada se pogleda koliko oni ulažu u vaterpolo, a koliko ulaže Hrvatska. Nebo i zemlja. Vidi se po nagradama, vidi se po sportskim penzijama. Ma, po svemu se vidi”.

Za povratak u reprezentaciju je otvoren, jer ona je svetinja. Ali, polse duge pauze ne nada se previše da će poziv uslediti u godini u kojoj se održavaju dva velika takmičenja.

“Ne očekujem ništa. Ako me selektor Ivica Tucak pozove - odazvaću se. Apsolutno shvatam i to ako njegova odluka bude da mi ne uputi poziv, prvo za utakmice do velikih takmičenja, a zatim i za Svetsko i Evropsko prvenstvo. Hrvatska ima dovoljno igrača u opticaju. Naravno, voleo bih da usledi poziv, jer reprezentacija je svetinja. Vaterpolo se igra zbog reprezentacije”.

Lovre Miloš (©Reuters)Lovre Miloš (©Reuters)

Došlo je do smene generacija u Srbiji Hrvatskoj, a Lovre Miloš uveren je da se to neće odraziti na rezultate. Konkurisaće za medalje.

“Hrvatska je napravila smenu, nekoliko velikih imena se oprostilo od reprezentacije, ali mislim da i ovaj sastav ima potencijal i da se sve to može dobro posložiti. U nacionalni tim ulazi sveža krv, što je dobro. Došao je kraj legendarnoj generaciji hrvatskog vaterpola, a opet mislim da će Hrvatska i u nadolazećim godinama konkurisati na medalje. Da se odliv iskusnih igrača neće u tolikoj meri osetiti koliko se ljudi pribojavaju. Zapravo sam vrlo siguran u to. Isto to važi i za Srbiju, s tim što je ona u još boljoj poziciji. Ima Dušana Mandića i Nikolu Jakšića, koji su igrači svetske klase i odigrali su sjajno na Olimpijskim igrama, a ipak se nije povukao Branislav Mitrović. Branio je odlično na turniru, i to što je i dalje u reprezentaciji Srbije je odlično za ceo taj podmlađeni tim”.

Srbija je udarila dobru podlogu za smenu. Nosiće je Dušan Mandić, Nikola Jakšić, Strahinja Rašović, Đorđe Lazić, možda i Miloš Ćuk. Nema veličanstvenih, ali je i dalje sila.

“Ne znam kakva je konkretno situacija sa Milošem Ćukom, ali i on je jedan od igrača koji će, ukoliko bude igrao, davati posebne tonove Srbiji. Strahinja Rašović ima fantastičnu sezonu iza sebe, a fenomenalno igra i ove. Vrhunski. Takođe i Đorđe Lazić. I vidi se da mu je dobro došlo osvajanje olimpijskog zlata”.

I POSLE STRANCA – STRANAC U HRVATSKOJ, ĆAVIJA GARSIJU ZAMENIO KONSTANTIN HARKOV

Iz reprezentacije Hrvatske povukli su se Maro Joković, Luka Lončar, Andro Bušlje i Ćavi Garsija. Jedan stranac je ispao, zamenio ga je drugi. Hrvatska je na vreme reagovala, pokupila je ruskog vaterpolistu Konstantina Harkova – od 2018. do 2021. bio u Mladosti, a pred početak ove sezone prešao u splitski Jadran – i produžila tradiciju. Stranci su se ustalili u nacionalnom timu. 

“Hrvatska je dobila strašnog igrača - Konstantina Harkova. Rus je ‘ubica’ i biće jedan od najboljih levaka sveta. Harkov, Dušan Mandić, Gerge Zalanki i Marton Vamoš će godinama biti najbolji levoruki šuteri na svetu. A, dok se ne povuku i iz klupskog vaterpola tu su i Maro Joković i Filip Filipović. Ogroman plus za Hrvatsku je što je uspela da sredi ‘potpis’ Harkova”. 

Reprezentacije su postale kao klubovi. Sve više je stranaca u nacionalnim timovima. Francuz Mišel Bodegas već dugo nastupa za Italiju, takođe i Argentinac Gonzalo Ečenike. Jedan od primera bio je i Ćavi Garsija u Hrvatskoj. Sada će Konstantin Harkov braniti boje susedne zemlje, dok će drugi ruski vaterpolista Ivan Nagaev zaigrati za Nemačku. 

“Meni ne smeta kada stranac igra u nacionalnom timu. Apsolutno nemam problem sa tim, a vidim da ljudi često negativno reaguju. Poštujem i takvo mišljenje, ali ako stranac može i želi da zaigra za drugu zemlju, zašto da ne? Imam osećaj da Hrvatska nije intervenisala i bila brza, da bi Harkova pokupili Italijani. Sve učestalije će biti da vaterpolisti igraju za druge reprezentacije. Čuo sam da će Ivan Nagaev igrati za Nemačku. Čudo mi je da Dimitrija Koloda do sada Nemačka nije pokupila, jer je dugo u njihovom šampionatu. Nekoliko godina je u Hanoveru”.

Dušan Mandić (©Reuters)Dušan Mandić (©Reuters)

SRBIJA JE NAJBOLJA, JER IMA „STRANCE“ PRLAINOVIĆA I MANDIĆA

 Srbija nema strance, ali se sa tim ne bi baš svi u Hrvatskoj usaglasili. Igrače iz regiona koji su obukli kapicu Srbije posmatraju drugačije.

“Ima jedna anegdota. Neko je opleo po tome što stranci igraju u reprezentacijama, a kod nas u Hrvatskoj su se našalili da i Srbija ima ‘strance’ i da je zbog uzimanja Andrije Prlainovića i Dušana Mandića najbolja na svetu. I nisu jedini. Od momaka iz Crne Gore zaigrali su za Srbiju i Nemanja Vico, Gavril Subotić, Marko Radulović. Možda još neko, videćemo. Ali, to je uistinu drugačije. Nije ista priča kao sa Harkovim i Hrvatskom. Ti momci se osećaju kao Srbi”.

Nije Garsija prvi inostrani igrač koga je Hrvatska vrbovala.

“Postojala je opcija i pre Ćavija Garsije da stranac zaigra u reprezentaciji Hrvatske. Ne znam koliko je poznato, ali Hrvatska je mislim 2012. ušla u priču sa Kozminom Raduom, jer on tada nije bio u dobrim odnosima sa Vaterpolo savezom Rumunije. Ipak, on nije želeo, kategorički je odbio tu mogućnost i rekao je: ‘Ja sam Rumun’. Ostao je devet godina u Hrvatskoj, priča odlično na našem jeziku, ali jednostavno se ne oseća tako”.

OVA GENERACIJA SRBIJE JEDNA JE OD TRI NAJBOLJE IKADA

Za Mara Jokovića i mnogo druge igrače, ali i stručnjake, dvojba ne postoji: generacija Srbije koja je dva puta zaredom osvojila Olimpijske igre i pritom osvojila sve moguće velike trofeje najbolja je ikada. Prvotimac Partizana uvrstio ju je među tri najbolje. Napravio je Lovre podelu na periode.

“Za mene postoje tri najbolje generacije ikada. Jedna je ona Jugoslavije od 1984. do 1988. godine. Ona se menjala, nije bila baš ista sve vreme, ali je bila izvrsna i osvojili su dva zlata. Zatim Mađari koji su dominirali početkom ovog milenijuma i za kraj ova generacija Srbije. S tim što se 2016. znalo da će Srbija uzeti olimpijsko zlato. Tad su bili nepobedivi, to je kruna te generacije. Iskreno, nisam mislio da će Srbija osvojiti zlato u Tokiju. Bila je u padu, mučila se protiv Španije, nije mogla da je dobije nekoliko utakmica u nizu. Skupili su se, odigrali sjajan turnir i njih šestorica oprostila su se u velikom stilu. Kad treba, kad je bitno - Srbija igra najbolje. Tako je oduvek i to je odvojilo ovu generaciju od svih ostalih reprezentacija”.

VATERPOLO TAPKA U MESTU, REFORME SU NEOPHODNE... OSVAJAČU LIGE ŠAMPIONA MIZERNIH 40.000 EVRA

 Letnji sport, a ne igra se preko leta. Apsurd. Samo reprezentativci, i to desetak dana tokom leta, igraju vaterpolo. Ne čudi što ne vlada veće interesovanje oko vaterpola. I što se ne vrti veći novac, jer odgovorni ne znaju da iskoriste blagodeti koje im sport pruža.

Utakmice se igraju na zatvorenim umesto na otvorenim bazenima. Klupski vaterplo preko zime i proleća, ali i tada u zatvorenom. Vaterpolu je potrebna revolucija. Marketinški bum i ljudi koji će znati da iskoriste sve raspoložive resurse. A njih i te kako ima.

“Plate idu nizbrdo u vaterpolu, ne prate trend rasta kao što je to u fudbalu. Prosečna plata je sada sigurno manja nego pre deset godina. Vaterpolo je zreo za reformu, tu nemam dilemu. Trebalo bi da se igra od maja do oktobra i to na otvorenim bazenima. Troškovi su manji, može da se napravi sprektakl, više ljudi bi dolazilo. Pametnije bi bilo da reprezentacije igraju u toku zime, a klupska takmičenja da budu u periodu letnjih meseci. Promenila bi se pravila samo u olimpijskoj godini, ali to je jednom u četiri godine. Može da se napravi sistem, da se tačno zna kad šta ide. Prostor za napredak postoji. Ono što bih ja uveo jeste smanjenje terena sa 30 na 25 metara, jer najdosadniji deo vaterpola za gledaoce je kada ljuzdi plivaju. Ljude privlače golovi i to im se mora ponuditi. Navijačima vaterpolo treba da se približi. Treba staviti više podvodnih kamera, napraviti šou prilikom ulaska igrača, igrati se sa svetlima i drugim efektima. Mnogo prostora za iskorak ima”.

Postojala je ideja da se finale hrvatskog vaterpolo šampionata tokom korone održi u dubrovačkoj luci, svetski poznatoj destinaciji zbog snimanja serijala Gejm of trons. Sluha nije bilo. Ali, i otvoreni bazen u Splitu opravdao je očekivanje. Bazen je na plaži, privuklo je to veliki broj ljudi koji ne bi ni pomislili da kroče na bazen i pogledaju odlučujuću utakmicu dubrovačkog Juga i zagrebačke Mladosti, u kojoj su Žapci postali šampioni posle boljeg izvođenja peteraca.

“Koliko jedan deo ljudi koji odlučuju nemaju sluha pokazuje i završnica prošlogodišnjeg šampionata u Hrvatskoj. Finale je moglo da se igra u Dubrovniku, na otvorenom. Da se napravi spektakl u luci, da se dignu dronovi, a slike i snimci da obiđu svet. Oni su se opredelili za Split. Ni to nije bilo loše, jer bazen na Zvončacu ima pogled na more Nalazi se na plaži, okolo su kafići i ljudi su se sa plaže prebacili na bazen. Vrhunski ugođaj. Na takvim lokacijama treba da se igra vaterpolo, a ne da se ograničava na zatvorene bazene”.

Lovre Miloš (©Reuters)Lovre Miloš (©Reuters)

Duša navijača ište golove. A, lopte prenapumpane. Može se reći i prevelike. Da se smanje, padalo bi više golova, što bi zasigurno vaterpolo utakmicu učinilo zanimljivijom.

“Lopte su kao kamen. Dovijamo se, nekada treneri na pauzama ispumpaju malo loptu. To pravilo treba da se menja, a možda i dimenzija lopte. Mogla bi biti manja, to bi doprinelo većem broju golova, što bi vaterpolo učinilo zanimljivijim ljudima, koji vole spektakle. Od NBA lige napravljen je spektakl. Sve se vrti oko marketinga”.

Liga šampiona, najjače klupsko takmičenje, a nagrada – sramotna.

“U regionalnoj ligi nema nagrade, što i ne čudi kada se pogleda da osvajač Lige šampiona dobije 40.000 evra. To ne može da pokrije troškove jednog puta, a ne nešto više”, zaključio je  Lovre Miloš.

Ogolio je hrvatski vaterpolista samo neke od problema koji sprečavaju vaterpolo da postane znatno atraktivniji i priraste za srce većem broju ljudi. Šta bi tek bilo da se pandorina kutija otvori...



tagovi

Lovre MilošVK Partizanvaterpolo reprezentacija Hrvatskevaterpolo reprezentacija Srbijevaterpolo Srbija

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara