„Neka krene četa plava,
četa naših odbojkaša,
nek se ori pesma ova,
za pobedu nema kraja!“
3:2 za mase momke protiv Brazila!
Vera u tim i zajedništvo je najveca snaga! Nema odustajanja do konacne pobede!!! Napred momci uz vas smo!!
A ovi “strucnjaci” samo neka gledaju, ne čekajte previse, klubovi takve traže…sto manje da rade a mnogo da pametuju! Zato smo tu gde smo. Kažu odvuče košarka i fudbal musku decu, zato se ne zadržavaju na odbojci…a šta ste vi kao “treneri” uradili da ih animirate i zadržite tu? ? ?
Nazalost ništa jer vam je to hobi sa kojim se ne bavite uopšte! Dodjete na trening, da prodje termin i uzmete dodatnu platu. Rad nula, posvećenost još veća nula! E zbog toga ne ostaju! Jer deca vide ko im poklanja paznju. I nemoj da se vadite na reprezentaciju, kao nema uspeha pa zato nije popularan sport. Ko od dece zna kad krene da trenira imena igrača, manite se toga! Ne trudite se oko njih da zavole taj sport i tačka! Deca taj sport prvenstveno zavole i prvi put se susretnu sa njim u skoli na fizičkom. Ali kakva nam je prosveta, i ko su nam nastavnici, ne verujem da ima bas upornih da decu privole na bilo koji sport pa i odbojku. Cast izuzecima, ali ste u ogromnoj manjini. Nekada u školi odbojka je na fizičkom bila obavezna i sport broj jedan! Čak i oni sto su trenirali fudbal su voleli da prebacuju makar loptu preko mreze. A sad čas fizičkog je dobrovoljan, devojčice na “postedi” ustvari po kafićima ispijaju kafe sa sve onim vejpom i oblakom dima iznad njih! Muški nemaju ispred koga da se dokazuju pa i oni beže za njima. I tako se čas fizičkog od jednog razreda koji broji 25 do 30 učenika svede na svega njih desetak. Par njih na kos, ostatak šutira na gol. A nastavnik, nastavnica na instagramu. Tužni smo! Kažu nestao sport u Srbiji. Pa nestao jer ovi mongoloidi u školama ne animiraju decu ni sa jednim sportom, vec ih puste da se sami zanimaju i neće da se posvete čak ni za njih desetak. Nekad su u školama kao nastavnici i profesori radili bivši sportisti koji su radili kao treneri po klubovima. Sad je to retkost, pa su se takmičili ko će više dece da animira za svoj sport i da ih sto više upisu na isti. Da da, pa vi “strucnjaci” nemojte da se čudite posle, nije do reprezentacije i ovih divnih momaka u njoj, do nas ostalih je! Ne pružamo deci ono sto bi trebali, vec pravimo trule kompromise sa decom ne bi li bili sto omiljeniji profesori/nastavnici u školama poznati po tome sto se ne radi ništa tim časovima.
Naš najveći problem je pto je sport kao sport centralizovan sam na jedan grad, Beograd, i dava kluba, Zvrzdu i Partizan, i to za fudbal i košarku. Povrh toga gradimo nacionalni stadion za naš ubedljivo najgori sport ikada, ćitaj fudbal, od kada smo poistali samostalna država. Zamislite da je taj silan novac koji će se uludo potrošiti za nacionalni stadion, zamislite kolko novaca koji dobijaju fudbalski i košarkaški klubovi Zvezda i Partizan (ja sam zvezdaš) ode na malo sportove odbojku, košarku (ali u drugim klubovima), i što da ne u rukomet, koji je u doba stare Juge igrao značajnu ulogu, šta bi to značilo za sve naše gradove, da imaju sportske hale sa bar hiljadu gledalaca. Pa pogledajte šta se dešava u Čačku i Subotici, gde su manja društvene obaveze nego u većim gradovima, gde u ABA ligi igraju Borac, odnosno Spartak. Pa tu su hale uvek prepune bez obzira na ime protivnika, za razliku i od Zvrzde i ud Partizana, gde se u onim velikim halama, kada se igra protiv slabijih protivnika, nakupi jedva par stotina. Ili pgledajte u odbojci koliko u Novom sadu dođe gledalaca na Vošine utakmice ili u Nišu na utakmice Radničkog.