
Tramp, fajt ispred Bele kuće i razočaranje fanova: Da li je UFC prestao da se trudi?
Vreme čitanja: 4min | čet. 12.03.26. | 09:44
Najavljivan je spektakl koji se dešava jednom u deceniji. Na kraju, borbe nisu ispunile istina nerealna očekivanja
“Zamislite ovo: imaćemo UFC borbe ispred Bele Kuće. Imamo mnogo prostora tamo, Dejna Vajt će nam to srediti”. Reči Donalda Trampa su postale realnost. Tokom UFC 326 prošlog vikenda najavljen je program dešavanja 14. juna ispred Bele kuće, na rođendan američkog predsednika, sasvim slučajno naravno.
Projekat “UFC White House”, zvanično nazvan “UFC Freedom 250”, pokrenut je u julu prošle godine kada je predsednik Donald Tramp najavio organizovanje borilačke večeri na travnjaku predsedničke palate ispred nekoliko hiljada gledalaca. Od tada su krenule spekulacije o potencijalnim učesnicima, sa svim mogućim imenima od irske superzvezde Konora Mekgregora do legende Džona Džonsa. Tramp je čak najavio osam borbi za šampionski pojas. Ali na kraju ništa od toga, nema Konora, nema Džonsa i biće samo dve borbe za naslov. Od silnih najava, publika je stvorila tolika očekivanja da je skoro bilo nemoguće ispuniti ih.
Izabrane vesti
Bela kuća će biti domaćin osam borbi dok bi normalan događaj imao između 11 i 15. Evo koje duele ćemo gledati te večeri.
Glavna uloga ide Iliji Topuriji i Džastinu Gejčiju koji će se boriti za ujedinjenje naslova lake kategorije u sasvim legitimnoj glavnoj borbi, iako vrlo malo ljudi daje bilo kakve šanse privremenom šampionu Gejčiju.
Sunaslovna borba obećava ozbiljnu tuču između Brazilca Aleksa Pereire i Francuza Sirila Gana. Pobednik će uzeti privremeni pojas teške kategorije nad kojom vlada još uvek povređeni Tom Aspinol. Ulog je visok, stilski vrlo zanimljivo, duel dvoje kikboksera koji najavljuje zabavno nasilje!
🔥🔥🔥
Častimo čitaoce Mozzart Sporta sa 2.000 dinara!
🔥🔥🔥
Iako je dosta ljudi očekivalo ime poput Džonsa ili Mekgregora da predvodi takav događaj, većina nezadovoljstva je usmerena ka izboru mečeva pre toga.
Bivši šampion bantam kategorije Šon O'Mali imaće okršaj sa Ajmanom Zahabijem. Sasvim korektna borba, međutim mnogo nas je tražilo revanš O’Malija i šampiona Pjotra Jana. Amerika protiv Rusije ispred Bele kuće, moderni Roki Balboa vs Ivan Drago u kavezu. Rezultat je pomalo gorak ukus promašenog spektakla.
Protiv duela Mauricija Rufija i Majkla Čendlera ni glas se nije digao. S jedne strane snajperska tehnika Rufija protiv “all-in” pritiska Čendlera, ovde niko ne očekuje dosadnu borbu.
Ovde negde (©AFP)E, sada dolazimo do najkontroverznije borbe na kardu: Bo Nikal protiv Kajla Dokusa. Dva borca koji se nalaze van liste 15 najboljih boraca srednje kategorije. Za mnoge borba koja ne bi ni bila prva opcija ni za glavni deo nekog “običnog” događaja. Nikal je od dolaska u UFC 2023. godine građen kao buduća zvezda organizacije i pet od šest njegovih borbi su bile na programu glavnog karda. Dobar borac, ali borac koga je UFC gurao da bi se privukla pažnja američke publike. Protiv njega će stati Kajl Dokus koji je doživeo “revival” nakon otkaza u UFC-u pre tri godine. Vratio se prošle godine i vezao dve pobede prekidom.
Želja da se predstave američki borci na ovakvom događaju je sasvim logična, ali se ne može reći da nisu postojale bolje opcije.
Borba koja otvara veče će biti između Brazilca Dijega Lopesa i Amerikanca Stiva Garsije. Evo primera potenciranja američkog borca koji ima smisla. Lopes se po dva puta borio za pojas pero lake kategorije koji drži Aleksandar Volkanovski, oba puta je poražen i mora sada da odbrani juriš Garsije, trenutno u punom usponu. Amerikanac se nalazi na devetom mestu plasmana, skuplja nokaute i novčane bonuse zbog sjajnih izvedbi i ne zna za poraz već četiri godine. Čovek je više nego zaslužio priliku da uđe u top pet svoje divizije.
KRISTALIZACIJA DUGOG PERIODA NEZADOVOLJSTVA
Konkretno gledano, program nije loš, sve borbe bi trebalo da budu zabavne. Jedini duel koji nije baš na svom mestu je na programu iz komercijalnih razloga, na šta smo odavno navikli.
Ovde je više pitanje kulminacije dugotrajne frustracije publike UFC ponudom. Obećanje događaja koji se gleda jednom u 10 godina na kraju izgleda kao ništa više od jedne korektne borilačke večeri.
Mnogo fanova smatra da UFC više ne zanima stvaranje ogromnog uzbuđenja kao što je nekada bilo. Da je kompanija toliko profitabilna da nema više potrebe da dovede masu superzvezda koje bi opravdano tražile brdo para da bi se mlatile ispred predsednika prve svetske sile.
“UFC White House”, koji je imao zadatak da privuče širu publiku, za sada ne dobija prolaznu ocenu, ali ima vremena da se stvari još promene. Ako Donald Tramp, veliki ljubitelj MMA sporta, bude čuo da ljudi ismejavaju njegovu veliku proslavu američke države, svašta bi moglo da se desi.
Piše: Roman LUGASI




.jpg.webp)



.jpg.webp.webp)

.jpg.webp)


.jpg.webp)


.jpg.webp)
