(©MN Press)
(©MN Press)

INTERVJU – Nikola Rađen: Zvezda i Jug kao fića i mercedes, evropska vaterpolo titula iz 2013. uspeh u rangu Barija

Vreme čitanja: 15min | čet. 01.06.23. | 08:27

“Dobili smo najbolju generaciju u istoriji Juga, napravili smo nešto što se graniči sa čudom i to se sigurno nikada neće ponoviti...”

Jug je veliki, slavan i istorijski klub, ali Crvena zvezda je šampion Evrope! Navijači su u bazenu, plivaju ka Zvezdinim vaterpolistima u zagrljaj, mnogi od njih su te 2013. godine prvi put osetili kakav je osećaj osvojiti Ligu šampiona i pevati aktuelnom prvaku.

Od tada je prošla puna decenija, od tada nijedan tim iz Srbije nije bio na evropskom tronu. I dalje je to najsvežija uspomene na klupski uspeh vaterpolo nacije. Precizan hitac Marka Avramovića, odbrana Denisa Šefika - ili promašaj Aleksandra Ivovića - i krađa kapitena Andrije Prlainovića

Izabrane vesti

Za vijek i vjekova će u trofejnoj sali Sportskog društva Crvena zvezda stajati ispisana imena: Dejan Savić, Andrija Prlainović, Denis Šefik, Strahinja Rašović, Petar Ivošević, Mihajlo Milićević, Duško Pijetlović, Marko Avramović, Viktor Rašović, Sava Ranđelović, Boris Vapenski, Nenad Stojčić, Marko Draksimović i Nikola Rađen

Za jubilej crveno-belih bek Nikola Rađen je evocirao uspomene na najlepše dane u bogatoj karijeri i nema nikakvu dilemu: bolji vaterpolo nije igrao, veće zajedništvo nije osetio i to što je Zvezda napravila je neponovljivo. 

“Realno govoreći na početku sezone bilo je nemoguće da mi dođemo do završnice. Svi znamo kakvo je bilo vaterpolo tržište 2012. godine i u kakvoj situaciji su se domaći igrači vratili u srpski vaterpolo, u ovom slučaju u Zvezdu. Rasli smo i razvijali se tokom sezone. I mi koji smo već stasali i bili iskusni u igranju u inostranstvu i reprezentaciji, a najupečatljivija stvar je da su je Dejan Savić te sezone osvojio prve titule iz njegove bogate kolekciji. Zajedno smo napravili nešto što se sigurno nikada neće ponoviti, to može da se poredi sa evropskom i svetskom titulom Zvezde u fudbalu, sa Barijem i Tokiom. Neverovatan je osećaj sada deset godina kasnije od osvajanja Lige šampiona”, počeo je Nikola Rađen razgovor za Mozzart Sport

Zvezda je u finalu odigrala meč sezone, nije Jug na plivalištu Banjica bio bez šanse, ali te sezone bilo je suđeno da se u atmosferi za pamćenje proširi krug osvajača Lige šampiona. 

“Što se samog finala tiče, najveći utisak je prepuno plivalište Zvezdinih navijača. Pesmom su nas nosili i uspeli smo zahvaljujući njima da dobijemo favorizovanog Juga, koji je i na papiru i po budžetu bio daleko bolja ekipa od nas. Igrali smo kao u transu i ta pozitivna energija što nas je krasila čitave sezone bila je valorizovana u finalu. Odigrali smo bez greške tu utakmicu. I ekipno i pojedinačno. Na kraju smo zasluženo i pobedili. Nestvaran je osećaj slaviti pred 5.000 ljudi na plivalištu i ta evropska titula je pokrenula niz pozitivnih stvari za Crvenu zvezdu. Što za vaterpolo klub, što za Sportsko društvo”. 

Zvezda je stala u red evropskih velikana, urezano je njeno ime u vaterpolo istoriju i pride je profitirao državni tim. Jer, iskusniji igrači su se još više povezali, a mladi poput Save Ranđelovića, Viktora i Strahinje Rašovića stasali uz njih. 

“Benefiti osvojene Lige šampiona su trofej, ali i to što su mladi igrači dobili apsolutnu afirmaciju u ekipi Crvene zvezde pod palicom Dejana Savića. Nekoliko ih je napravilo poprilično ozbiljne karijere iz tog tima. U to trenutku su od starijih igrača bili tu Pijetlović, Prlainović, Šefik, Avramović i ja. A, od mlađih Sava Ranđelović i braća Rašović. Zbog staža bi Boris Vapenski mogao da se ubroji među iskusnije, ali i njemu je dosta značilo što je oko sebe imao nas starije. Tu su još u rotaciji bili Petar Ivošević, Nenad Stojičić, Marko Draksimović... Nije loša ekipa, ali malo ko bi se usudio da kaže da ćemo biti na evropskom tronu”. 

“SEDIMO PRLE, DULE I JA NA TERASI U LONDONU I KAŽEMO AJMO U ZVEZDU” 

 (©MN Press) (©MN Press)

Prve sezone crveno-beli su osvojili tri trofeja, kruna je bila Liga šampiona, ali lako je bajka mogla da bude završena već posle Kupa Srbije na Banjici. Zvezdi je zbog teške finansijske situacije pretio raspad. 

“Mislim da je okidač za sve bila neprijatna situacija iz januara, kada je bilo saopšteno da nema finansijskih sredstava i da je na nama šta ćemo da radimo. Svi smo seli za sto i dogovorili se da u kritičnoj situaciji ostanemo zajedno i pokušamo da izguramo sezonu. Ne verujem da bi to neka ekipa mogla u današnje vreme, uz dužno poštovanje. Ogromno odricanje je to, neki od nas su imali i porodice, a to nam je bio glavni izvor prihoda. Mi smo profesionalni vaterpolo igrači, iako se kroz ugovore ne vodi da smo profesionalni vaterpolo igrači, ali to je sad druga stvar. U tom trenutku smo bili osvajači bronze iz Londona i u januaru smo osvojili Evropsko prvenstvo u Ajndhovenu. Taj sastanak je bio inicijalna kapisla. Uprava kluba nam je saopštila da smo slobodni, Dejan Savić nam je rekao: ‘Sve što odlučite, ja ću ispoštovati. Sa vama sam, momci’. Tako je bilo. Sve to se dešavalo posle podizanja kupa na Banjici, bio je to prvi trofej te sezone”. 

Igrači su bili odlučni u nameri da ostanu i završe započet posao, da izguraju sezonu. Držali su se skupa do kraja, imali podršku Dejana Savića, a zajednički su presekli i da dođu u Zvezdu. 

“Nezaboravna sezona, meni sigurno najbolja u dugogodišnjoj karijeri. Zapravo, i prva i druga. Akcenat je na prvoj zbog osvajanja Lige šampiona, te magija koja se desila, čuda koje je strefilo Crvenu zvezdu i nas kao igrače. Značilo nam je to i za nadolazeće godine, jer smo bili naslonjeni jedni na druge. Dobro se to ogleda i u odluci gde ćemo da igramo. Postoji situacija dok su još trajale Olimpijske igre u Londonu da osam igrača nema klub. A, to je otprilike 20. avgust. Pričamo na tereasi gde ćemo i šta ćemo. Prle, Dule i ja kažemo: ‘Ajmo u Zvezdu”. Komunicirali smo, dogovarali se i odlučili da dođemo, pa šta bude”, priseća se Nikola Rađen dolaska u Zvezdu i kako je teklo leto pre no što je zadužio crveno-belu opremu: 

“Mi ništa konkretnije nismo imali, tržište je bilo malo iz određenih razloga. Normalno je da tržište padne i tada moraš da se adaptiraš na novonastale uslove. Mi se jesmo adaptirali na to što je ponuđeno, a tada je bila Crvena zvezda. Lično nisam imao ništa bolje i konkretnije od Zvezde gde bih mogao da nastavim karijeru. I sigurno nisam pogrešio što sam prihvatio ponudu, proveo sam dve lepe godine tu. Ali, moralo je da bude odricanja i to nije lako napraviti, kada živiš od toga”. 

“TEK KAD SMO OSVOJILI TRI TROFEJA, DOBILI SMO ONO ŠTO SMO DOGOVORILI I POTPISALI” 

 (©MN Press) (©MN Press)

Zvezdina zlatna generacija prebrodila je krizu, Nikola Rađen ne veruje da bi u današnje vreme neka ekipa opstala da se suočava sa sličnim problemima. 

“Sada je mnogo veće ulaganje u vaterpolo, nego što je bilo tada. Nije se prepoznavao vaterpolo iz ovih ili onih razloga, neću da ulazim u to. Ali, tako je bilo. Te sezone kada smo uzeli Ligu šampiona, tek tada smo dobili ono što smo potpisali u ugovoru. Znači, tek kad smo osvojili tri trofeja, što je paradoks. Sada i veći i manji klubovi žive mnogo pristojnije, tako da ne može da se poredi”. 

Iako situacija sa finansijske tačke gledišta često nije bila bajna, veći deo tima je posle isplaćenih zaostalih zarada ostao u klubu. 

“Nisam se kolebao, jer prijala mi je atmosfera u Crvenoj zvezdi, kao i odnos i rad sa Dejanom Savićem. Veoma lako sam se dogovorio sa čelnim ljudima da produžimo saradnju na godinu dana. Bez obzira na sve što je bilo. I nisam pogrešio, kao ni kada sam došao. U toj drugoj sezoni smo imali utakmicu sa Pro Rekom u kvalifikacijama za Ligu šampiona, gde je sve to bilo dosta čudno oko pravilnika igranja u Evropi. U Italiji smo izgubili četiri razlike, nadoknadili to u Beogradu i nesrećno ispali kroz izvođenje peteraca. Za utehu nam je što smo osvojili Superkup Evrope, prvenstvo i kup, a nezaboravan će biti i gol Denisa Šefika sa celog terena. Taj gol će biti u analima vaterpolo sporta”. 

“FULBALERI KUBURE SA REZULTATIMA, BASKET JE U POVOJU, PA SU SE NAVIJAČI IDENTIFIKOVALI SA NAMA” 

 (©MN Press) (©MN Press)

Prva sezona okončana je usponom na evropski tron, mimo svih očekivanja, međutim, da bi mogla da bude posebna osećalo se u vazduhu još na startu Lige šampiona, kada je Jug gostovao crveno-belima. Navijački pokret bio je u ekspanziji i za Zvezdine utakmice tražila se karta više. Tapkarošima su zbog potražnje redovno bivali puni džepovi. 

“Utakmice smo igrali na Tašmajdanu, ali zašto smo tamo prešli? Zato što je 11. april bio mali kapacitetom da primi sve navijače. I to je razlog zašto smo prešli, bio je to zahtev jednog čoveka iz Uprave Crvene zvezde, koji je dan-danas tu. Ubedio je čelne ljude da se pređe na Tašmajdan i svaku utakmicu je bio pun. Prvu utakmicu u Ligi šampiona smo sa Jugom igrali na 11. aprilu, čak je tada bilo tapkaroša. Dovoljno govori o interesovanju Zvezdinih navijača za vaterpolo klub, bio je to sam početak sezone za pamćenje”. 

Zbog nezapamćenog interesovanja za vaterpolo utakmice crveno-belih, klupsko rukovodstvo je odlučilo da tim Dejana Savića nadalje utakmice igra na Tašmajdanu pred oko 2.500 i 3.000 duša. Naruku vaterpolistima je išlo i to što su u tom trenutku bili najuspešniji kolektiv Sportskog društva.

“Situacija bila na našoj strani. Nažalost, fudbaleri su kuburili sa rezultatima, šest godina nije bilo titule, a basket je tek bio u povoju. Priča je počela da se rasplamsava. A, mi smo bili apsolutno otkrovenje za navijače Crvene zvezde, mogli su da se identifikuju sa nama. Bitan momenat za tu sezonu. Tašmajdan je bio ispunjen do poslednjeg mesta u Ligi šampiona, ali ne sa tu, već i u plej-of seriji protiv Radničkog. Kup je isto bio nezaboravan, Zvezda je na Banjici uzela prvi trofej u novijoj eri. Tada je Banjica bila podeljena na Zvezdine i Partizanove navijače, sve su to lepe stvari”. 

Tašmajdan je postao Zvezdin dom, ali završni turnir Lige šampiona crveno-beli igrali su na Banjici, uporištu Partizana. 

“Mislim da je Fajnal-for Lige šampiona igran na Banjici, jer je Vaterpolo savez Srbije bio organizator. Znam da je uslov bio da se igra na otvorenom bazenu, postavila ga je Evropska plivačka federacija. Moguće i da je Banjica jedina ispunjavala uslove. Organizacija je bila besprekorna, jer smo mi osvojili Ligu šampiona, ali je pitanje da li bi bila besprekorna da je Jug osvojio evropsku titulu, a-ha-ha”. 

“OKUPLJALI SMO SE PRED UTAKMICE DA BISMO UPITALI ŠEFIKA ZA ZDRAVSTVENO STANJE” 

 (©MN Press) (©MN Press)

Iako od prvotimaca niko nije mogao ni da zamisli da će sezona biti zaključena osvajanjem Lige šampiona, u Upravi je bilo vizionara. 

“Određeni ljudi koji su se bavili klubom su, ipak, sve predvideli. Kada su pravljene police u kancelarijama jedna je bila predviđena za evropski trofej. Mere nisu uzimali za police za trofej Lige šampiona, a kada je donet pehar stao je u milimetar”.

Kao i svaka ekipa i ta Zvezdina je imala rituale pred utakmice. 

“Uvek smo se ranije okupljali na Tašmajdanu. Pre sastanka se ekipno popije kafa, pa ide sastanak, zatim zagrevanje za utakmicu... Ta kafa je služila da bi se Denis Šefik upitao kako je raspoložen i kakvog je zdravstvenog biltena, odnosno zdravstvenog stanja. Uvek je bio onako nije mi nešto i to je bio znak da će sve biti ok. I uvek smo dobijali utakmice. Igrao je u izuzetno velikim klubovima, a samo sa Zvezdom osvojio evropski trofej. Počevši od Bečeja, Partizana, Jadrana iz Herceg Novog, Etnikosa, Budvanske Rivijere. A, tih godina su za njega govorili omiljeni Grobar među zvezdašima”. 

Sa ove distance, deset godina kasnije, crveno-beli su napravili neverovatan uspeh. Bila je to i poslednja godina u kojoj je Partizan bio u evropskom vrhu. Danas večiti rivali nisu ni blizu da se bore za trofej Lige šampiona, a te 2013. godine malo je nedostajalo da međusobno u finalu odlučuju na koji stranu će pehar otići. 

“Ljudi iz vaterpola mogu da budu ponosni na tu godinu, jer su među najbolja četiri u Evropi bili i Crvena zvezda i Partizan. Što je velika stvar. Mi smo pobedili Barselonetu u polufinalnom duelu, Partizanu je nedostajalo malo sreće da dobije Jug. Nažalost nije, a mogao je da bude konkurentniji. Finale je bilo po meri”.

“ZVEZDA I JUG KAO FIĆA I MERCEDES, NAŠ BUDŽET 350.000 DO 400.000 EVRA, NJIHOV OD 2.500.000 DO 3.000.000”

 (©MN Press) (©MN Press)

Svojevremeno je Maro Joković u intervjuu za Mozzart Sport istakao da je ta generacija Juga verovatno najbolja u klupskoj istoriji, njegovo mišljenje deli i Nikola Rađen

“Definitivno najbolja generacija Juga, a svi znamo kakav je to klub. Koliko je veliki i koliko bogatu istoriju ima. Tada je na golu bio Marko Bijač, centar Nikša Dobud, pa zatim Miho Bošković, Maro Joković, Aleksandar Ivović, Nikola Janović, Toni Azevedo. Takođe i Pavo Marković, Boris Pavlović i još nekoliko mladih hrvatskih reprezentativaca. Ekipa je popunjena na svim pozicijama, i to maksimalno. Mislim da je vrednost njihove ekipe bila između 2.500.000 i 3.000.000 evra. A, mi smo koštali svega 350.000 do 400.000 evra. To je kao kada bi stavio fiću i mercedesa na startnu crtu”. 

Marko Avramović presudio je Dubrovčanima, postigao je pobedonosni gol, a Andrija Prlainović u poslednjem napadu odžepario četvorostrukog prvaka Starog kontinenta. 

“Tokom cele utakmice ključna stvar bila je odbrana, završeno je 8:7. Mene su učili da je vaterpolo igra u kojoj je odbrana dobra kada ekipa primi do sedam golova. Mi smo maestralno odigrali odbranu, sa Denisom Šefika na golu. Presudan gol je bio Marka Avramovića. Na 30 sekundi pre kraja bio je dosuđen korner i Andrija Prlainović je ukrao loptu Jugu za titulu”, a ubrzo je usledio trenutak koji će se teško ikada više ponoviti: 

“Jedini put kada je Dejan Savić skočio u vodu posle osvajanja trofeja bilo je posle titule u Ligi šampiona. To je mislim prvi i poslednji put”. 

A, pamtiće se i dolazak evropskih prvaka u Pionir i delirijum na tribinama kada su se Andrija Prlainović, Nikola Rađen i Duško Pijetlović pojavili sa triplom krunom. 

“Sećam se izlaska na parket Pionira, i to mi je draga uspomena. Bili smo gosti na utakmici Crvena zvezda - Mega, huk navijača i pozdrav bili su neverovatni. I dan-danas se naježim. Izašao sam sa starijom ćerkicom i nosio sam pehar prvenstva, kod Prleta je bio Lige šampiona, a kod Duška kupa. Taj pozdrav je trajao dugo, preko pet ili šest minuta smo se zahvaljivali navijačima. Videlo se na koji način Zvezdina porodica funkcioniše i kako ceni uspeh”. 

“TA LUDAČKA ENERGIJA SE VIŠE NEĆE PONOVITI, TREBA VIŠE DA CENIMO TU TITULU” 

 (©MN Press) (©MN Press)

Jug je imao pregršt fenomenalnih šutera, pustiti bilo koga da uputi udarac predstavljalo je ogroman rizik, a Denis Šefik je u pripremi utakmice saigračima i Dejanu Saviću poručio da ih puste sve. Niko mu neće napraviti problem. A, tada su u dubrovačkom sastavu bili: Marko Bijač, Tihomil Vranješ, Miho Bošković, Nikola Janović, Maro Joković, Toni Azevedo, Pavo Marković, Andro Bušlje, Frano Karač, Nikša Dobud, Aleksandar Ivović, Marko Macan i Boris Pavlović. Bio je to prvi dobar znak uoči velikog finala. 

“Pred utakmicu smo bili smešteni u hotelu Mladost , pored Banjice. Dejan je pričao o taktici i u jednom trenutku Šefika upitao: ‘Denise, koga ćemo da puštamo kada budemo igrali zonu?’ Dakle, da li pustiti, Boškovića, Jokovića, Ivovića ili Janovića, plus Azevedo. Lagano je Šefik odgovorio: ‘Koga hoćeš, nema problema’. Na to je Dejan uzvratio: ‘Ok, idemo na utakmicu’. Svako je imao svoju pripremu za utakmicu, a nama je donekle bilo lakše. Ako uopšte može da se kaže lakše, jer svako finale je priča za sebe i novi test. Pogotovo kad je ulog titula Lige šampiona. Mladim igračima je bez ikakve dileme bilo teže da se pripreme, tu smo mi stariji bili da im izbacimo trenu ili nedoumicu. Ta ludačka energija se nikada više neće ponoviti. Zbog toga bi trebalo malo više da cenimo tu titulu. Najiskrenije. Jeste da ih Partizan ima sedam, a Zvezda jednu, ali postojanje dva kluba ne može da se poredi. Partizanov sistem rada i škola su svetski poznati, a mi smo napravili nešto što je ravno čudu. Nemoguće je bilo predvideti da ćemo mi biti šampioni Evrope”. 

Crveno-beli su iznenadili hrvatskog giganta i kompletan vaterpolo svet, ipak, utisak Nikole Rađena je da se taj uspeh ne vrednuje dovoljno. 

“Taj trofej jeste istorija, ali treba malo više da se neguje. On je istorija Crvene zvezde, a samo ime Crvena zvezda znači mnogo. Ona je brend. A, kamoli još kad se na to doda i taj evropski trofej. Ne kažem ništa negativno, ali od tada je klub osvojio samo dva kupa. Od sezona 2012/2013 i 2013/2014, a u te dve pet, bez Lige šampiona: Supekup Evrope, dva kupa i dva prvenstva”. 

Za dve sezone - šest trofeja. Od rasipanja bisera zlatne generacije samo dva kupa za osam godina. 

“Ova dva osvojena kupa su za Zvezdu izuzetno velika stvar, jer ih niko nije očekivao. U obe situacije je Aleksandar Filipović bio na čelu Crvene zvezde. I ono što je bitno jeste da su se tek sada pojavili mladi igrači, tu prvenstveno možemo da govorimo o Mišoviću, Milojeviću i Radoviću. Može se dodati i mali Rođa Gajić, koji je mlađi od njih, pa i Vasilije Martinović, koji je otišao u Novi Beograd. Oni se sada ističu, a u periodu posle osvojene Lige šampiona vredi istaći Veljka Tankosića. On je 2014. ušao u pogon prvog tima i dan-danas je član Crvene zvezde”. 

“PUNO MI JE SRCE KADA RADIM SA DECOM, BITNO JE DA RADE SA ŠAMPIONIMA” 

 (©MN Press) (©MN Press)

Nikola Rađen pokrenuo je vaterpolo školu plivanja, godinama unazad širom Srbije, ali i u regionu i inostranstvu organizuje kampove i radi sa decom, kako bi im približio vodene sportove i naučio ih da su oni osnovna kultura, kao i učenje maternjeg jezika. 

“Za malu decu je izuzetno bitno da imaju priliku da rade sa šampionima ovog sporta, ali i generalno. Mi donekle imamo obavezu da budemo animatori, da prenosimo znanje i afirmišemo decu prema sportu. Tom logikom sam se vodio i zato radim kampove po celoj Srbiji. Želim da svoj deci, koja hoće da se bave vodenim sportovima, prenesem znanje. Da najmlađima sve to približim, da ih naučim da plivaju i zavole vodu. Zdravo dete - zdrava nacija”.

Kroz školice i kampove proslavljenog srpskog vaterpoliste, samo u prethodnoj godini prošlo je preko 2.500 mališana. Na bazenu “25. maj” kontinuirano radi sa grupom od oko njih 30. 

“U današnje vreme je mnogo lakše pojaviti se i raditi sa decom, nego što je to bio slučaj ranije. Uslovi su bolji i 21. vek vam omogućuje da drugačije komunicirate sa roditeljima i decom, da ih pozovete, da se lakše prijave. Sve to ide u prilog. Prošle godine smo odradili pet gradova i kroz njih je prošlo preko 2.500 mališana. Sa tim mogu da se pohvalim, puno mi je srce, a ako odem dalje u prošlost prošlo je na hiljade i hiljade dece kroz kampove. Što iz Srbije, što iz regiona, što iz celog sveta. Želim da nastavim time da se bavim, ali imam i afiniteta prema radu pored bazena, kao trener. Ne žurim sa tim”. 

“SA MALIŠANIMA JE NAJLEPŠE RADITI, JER NJIH NE MOŽEŠ DA PREVARIŠ” 

 (©MN Press) (©MN Press)

Nikola ima u planu da rad sa decom u školicama podigne na viši nivo i u dogledno vreme se dodatno proširi, da razgrana mrežu u Srbiji. 

“Radimo sa decom od tri i po godine i nadalje. Sa decom je najlepše raditi, jer decu ne možeš da prevariš. Mnogo je lepo kad dobiju tvoje poverenje. Kada mališani uđu u vodu, oni nisu u svom prirodnom okruženju. Neki se manje, a neki više opuste. Naša obaveza i zadatak je da im u vodi bude prijatno, da im bude lakše i da obitavaju na najnormalniji način. I to za sada uspešno sprovodimo u školici na “25. maju” gde imamo preko 30 polaznika. Ponosan sam na to, sigurno ćemo se i širiti. Važno je i da se aktiviramo širom Srbije, jer tako štošta pokrećemo”, rekao je Nikola Rađen i dotakao se rada sa mlađim kategorijama u srpskim klubovima: 

“Manji sportovi su za manje gradove, da me niko ne shvati pokrešno. Treba pogledati samo šta su Šabac i Kragujevac napravili i kako rade sa decom. Šabac je uzeo primat vaterpolo škole, sve selekcije su u samom državnom vrhu, već dve godine unazad klinci im lepo igraju i osvajaju medalje na Tomo turniru u Dubrovniku. A, to je nezvanično malo Svetsko prvenstvo. Šabac može da se pohvali jako dobrim uslovima, radom sa decom i organizacijom kluba. Ka tome svi treba da teže i to je dobar pravac”. 

Deca se u Srbiji sve više otvaraju ka vodenim sportovima i biraju da kroz njih poboljšaju motoričke sposobnosti, što ne čudi s obzirom na reprezentativne uspehe. 

“Mi smo vaterpolo nacija, osvojili smo dve olimpijske zlatne medalje. Još od perioda Jugoslavije smo sa svakih Olimpijskih igara doneli medalju. Ono što su Brazilci u fudbalu, Srbi su u vaterpolu. Mi moramo da budemo centar za vaterpolo u regionu, da guramo decu u vaterpolo i vodene sportove i ostanemo prepoznatljivi”, zaključio je Nikola Rađen razgovor za Mozzart Sport.


tagovi

Nikola RađenVK Crvena zvezdaLiga šampiona u vaterpolu

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara