Odbojkašice Srbije (FIVB)
Odbojkašice Srbije (FIVB)

Najveća Dinastija srpskog sporta, može Tića kao Kića

Vreme čitanja: 10min | pet. 14.10.22. | 11:25

Osam medalja na osam uzastopnih takmičenja do sada nije niko uspeo da osvoji u istoriji srpskog sporta i samo je uspela jedna generacija u istoriji jugoslovenskog

U prethodnih osam godina, osam reprezentacija je podelilo sve medalje sa velikih takmičenja za odbojkašice. Tako će biti i devetu godinu zaredom. I tu računamo ozbiljna takmičenja u koja spadaju olimpijske igre, svetska i evropska prvenstva. Poštovanje svima, ali svetske lige, lige nacija, gran-prijevi, svetski kupovi spadaju u drugorazredna reprezentativna takmičenja na kojima počesto nisu igrali najjači timovi.

Najuspešnija reprezentacija u tom društvu je Srbija. Svetsko prvenstvo 2014. godine je bilo poslednje veliko takmičenje na kojem srpske odbojkašice nisu osvojile medalju. Završile su kao sedme, ali dobile su nešto mnogo vrednije. Tada je za A tim debitovala 17-godišnja Tijana Bošković. Zoran Terzić je pročitao budućnost...

Izabrane vesti

Od tog SP u Italiji, traje žetva medalja srpskih odbojkašica. Nanizale su sedam medalja na sedam velikih takmičenja. Sada će i osmu. Bilans: tri zlata, po dva srebra i bronze. Nadamo se da će prva kolona posle sutrašnjeg finala sa Brazilom biti jača za još jednu medalju. Tijana Bošković i Bianka Buša su jedine koje su učestvovale u osvajanju svake od osam medalja u osam godina. U istoriji srpskog sporta će se ova generacija ostati ugravirana kao najuspešnija.

Kada se baci samo letimičan pogled na konkurenciju u kojoj srpske odbojkašice nižu medalje i terorišu protivnike, u oči će upasti da tu jedna mala Srbija pravi dar-mar među svetskim silama. Odbojka je najmasovniji, najpopularniji i najplaćeniji ženski kolektivni sport na svetu. Za koplje iznad svih drugih. Jedini čija popularnost čak premašuje muške kolege. Uostalom, najbolje svetske odbojkašice su prethodnih godina bile plaćenije od najboljih muških kolega. Paola Egonu će u Vakifu igrati za 1.500.000 evra po sezoni. Toliko po novom ugovoru ima i Vilfredo Leon u Peruđi.

Popularnost ženske odbojke leži u tome i su u njoj najuspešnije sve same svetske sportske sile: SAD, Kina, Brazil, Rusija, Turska, Italija, pa i Japan, Južna Koreja, Holandija...

Kada se pogleda broj stanovnika i resursi, tek tada je jasno kakva čuda na svetskoj mapi pravi ženska odbojkaška reprezentacija Srbije. Konkurencija je mnogo brojnija, mnogo bogatija, sa infrastrukturom koja je miljama ispred. I opet, na terenu su Srpkinje te koje drže katedru.

U poslednjih osam godina Italija, Kina i SAD su osvojile po tri medalje sa velikih takmičenja. Imaju SAD, Kina i Brazil i neke medalje sa kontinentalnih šampionata, ali njihova vrednost u ovoj računici ipak nije istom nivou kao sa tri najjača takmičenja. Na primer, Brazil i SAD počesto na Panameričkim igrama (kontinentalno takmičenje Severne i Južne Amerike) ne u najjačim sastavima, pa medalje osvajaju neke mnogo slabije reprezentacije. Kina je na Azijskim igrama igrala u skoro najjačem sastavu poslednjih godina, ali i ta medalja manje vredi on neke sa EP jer je konkurencija daleko slabija.

Sve pobrojane zemlje su mnogo veće i mnogoljudnije od Srbije. Samo je Holandija sa 17.220.000 stanovnika blizu. I to kao duplo brojnija. Sve ostale su daleko, daleko ispred...

I opet ta „mala Srbija“ izvlači iz svog skromnog basena generacije i generacije sjajnih odbojkašica koje ne samo da pariraju već drže lekcije brojnijoj konkurenciji. Pravo malo sportsko čudo.

- Srbija (8.658.152 stanovnika) – zlato na SP (2018), zlato na EP (2017, 2019), srebro na OI (2016), srebro na EP (2021), bronza na OI (2021), bronza na EP (2015)

- Italija (60.261.666 stanovnika) – srebro na SP (2018), zlato na EP (2021), bronza na EP (2019)

- Kina (1.451.856.634 stanovnika) – zlato na OI (2016), bronza na SP (2018), srebro na SP (2014), zlato na Azijskim igrama (2018), srebro na Azijskim igrama (2014)

- SAD (335.374.570 stanovnika) – zlato na OI (2021), zlato na SP (2014), bronza na OI (2016), zlato na Panameričkim igrama (2015)

- Brazil (215.962.949 stanovnika) – srebro na OI (2021), bronza na SP (2014), srebro na Panameričkim igrama (2015)

- Rusija (146.075.533 stanovnika) – zlato na EP (2015)

- Turska (86.378.677 stanovnika) – srebro na EP (2019), bronza na EP (2017, 2021)

- Holandija (17.220.354 stanovnika) – srebro na EP (2015, 2017)

UČEŠĆA SRPSKIH ODBOJKAŠICA NA VELIKIM TAKMIČENJIMA

2006: bronza (SP)

2007: srebro (EP)

2008: 5. mesto (OI)

2009: 7. mesto (EP)

2010: 8. mesto (SP)

2011: zlato (EP)

2012: 11. mesto (OI)

2013: 4. mesto (EP)

2014: 7. mesto (SP)

2015: bronza (EP)

2016: srebro (OI)

2017: zlato (EP)

2018: zlato (SP)

2019: zlato (EP)

2021: bronza (OI), srebro (EP)

2022: zlato ili srebro (SP)

Poznato je da se na Srbiju i globalno gleda kao na zemlju koja je sportsko čudo u kolektivnim sportovima i koja je najuspešnija u njima od raspada bivše Jugoslavije. Podvige su pravili košarkaši, vaterpolisti, košarkašice, odbojkaši, pa i u rukometu smo tu i tamo umeli da iznenadimo... Koji god sport se igra sa loptom, Srbija je uvek kandidat za medalju.

Odbojkaši su bili mnogo uspešniji pod imenom Jugoslavija kada su od 1995. do 2001. predvođeni braćom Grbić, Mešterom, Vujevićem, Gerićem i ostalima nanizali sedam medalja sa sedam velikih takmičenja. Ali otkako igraju pod imenom Srbija, učinak je prilično skromniji. Osvajali su medalje uglavnom na evropskim šampionatima, sa svetskih smotri su doneli jednu, a na olimpijskim igrama su imali tek dva neuspešna učešća.

UČEŠĆA SRPSKIH ODBOJKAŠA NA VELIKIM TAKMIČENJIMA

2007: bronza (EP)

2008: 5. mesto (OI)

2009: 5. mesto (EP

2010: bronza (SP

2011: zlato (EP)

2012: 9. mesto (OI)

2013: bronza (EP)

2014: 9. mesto (SP)

2015: 7. mesto (EP)

2016: nisu učestvovali

2017: bronza (EP)

2018: 4. mesto (SP)

2019: zlato (EP)

2021: 4. mesto (EP), nisu učestvovali (OI)

2022: 9. mesto (SP)

Ovo što radi aktuelna generacija odbojkašica je nezabeleženo u istoriji srpskog sporta. Ako se to sve i može nazvati jednom generacijom, jer je usred žetve medalja napravljena postepena smena... 

Pre odbojkašica su vaterpolisti bili sinonim uspeha i dominacije. Otkako je Srbija nezavisna zemlja, oni su osvojili neverovatnih 15 medalja na velikim takmičenjima, od čega devet zlatnih. Ali čak ni njima se nije desilo da vežu osam uzastopnih medalja! Najduži niz je bio sedam medalja na sedam uzastopnih takmičenja i trajao je od bronze na Igrama u Pekingu do zlata na EP Ajndhovenu 2012. Niz je prekinut sedmim mestom na SP u Barseloni 2013, pa je započet novi (2014 - 2018) u kojem je na šest uzastopnih velikih takmičenja osvojeno isto toliko medalja.

Istina, vaterpolisti su u prednosti jer imaju veći broj takmičenja. Svetska prvenstva su se donedavno igrala na svake dve godine, dok se u odbojci igraju na četiri. Samim tim je bila i duplo veća šansa za medalje.

UČEŠĆA SRPSKIH VATERPOLISTA NA VELIKIM TAKMIČENJIMA

2006: zlato (EP)

2007: 4. mesto (SP)

2008: bronza (OI), srebro (EP)

2009: zlato (SP)

2010: bronza (EP)

2011: srebro (SP)

2012: bronza (OI), zlato (EP)

2013: 7. mesto

2014: zlato (EP)

2015: zlato (SP)

2017: bronza (SP)

2016: zlato (OI), zlato (EP)

2018: zlato (EP)

2019: 5. mesto (SP)

2020: 5. mesto (EP)

2021: zlato (OI)

2022: 5. mesto (SP), 9. mesto (EP)

Posle raspada SFRJ, košarkaši su pod imenom SR Jugoslavija bili perjanica kolektivnih sportova i osvojili pet medalja zaredom od 1995. do 1999. Potom je usledio Pešićev blickrig sa dva zlata 2001. i 2002, ali od tada kreće pad srpske košarke koji je trajao do Dude Ivkovića i 2009. kada je osvojeno evropsko srebro. Najuspešniji period je usledio sa Saletom Đorđevićem na klupi i generacijom Teodosića, Bogdanovića, Markovića, Jovića, Kalinića, Raduljice koja je osvojila tri srebra na četiri velika takmičenja. Ali već pet godina ni košarkaši ne uspevaju da se domognu medalje. Čak im vise i učešća na velikim takmičenjima.

UČEŠĆA SRPSKIH KOŠARKAŠA NA VELIKIM TAKMIČENJIMA

2007: 14. mesto (EP)

2008: nisu se kvalifikovali (OI)

2009: srebro (EP)

2010: 4. mesto (SP)

2011: 8. mesto (EP)

2012: nisu se kvalifikovali (OI)

2013: 7. mesto (EP

2014: srebro (SP)

2015: 4. mesto

2016: srebro (OI)

2017: srebro (EP)

2019: 5. mesto (SP)

2021: nisu se kvalifikovali (OI)

2022: 9. mesto (EP)

Dolaskom Marine Maljković u srpsku žensku košarku počela je i najuspešnija era u istoriji ovog sporta kod nas. Košarkašice nisu bile toliko uspešne kao odbojkašice, ali jesu donele Srbiji dosta sreće i radosti. I medalja. Svaka od četiri medalje srpskih košarkašica je osvojena pod palicom Marine Maljković.

UČEŠĆA SRPSKIH KOŠARKAŠA NA VELIKIM TAKMIČENJIMA

2006: nisu se kvalifikovale (SP)

2007: 11. mesto (EP)

2008: nisu se kvalifikovale (OI)

2009: 15. mesto (EP)

2010: nisu se kvalifikovale (SP)

2011: nisu se kvalifikovale (EP)

2012: nisu se kvalifikovale (OI

2013: 4. mesto (EP

2014: 8. mesto (SP)

2015: zlato (EP)

2016: bronza (OI)

2017: 11. mesto (EP)

2018: Nisu se kvalifikovale (SP)

2019. bronza (EP)

2021. zlato (EP ), 4. mesto (OI)

2022. 6. mesto (SP)

Najmanje uspešan kolektivni sport od nezavisnosti Srbije je bio rukomet. U staroj Jugoslaviji su rukometaši i rukometašice bili svetska sila, osvajali olimpijska zlata, ali u ovom veku su ispali iz društva elitnih reprezentacija. Samo dve medalje za ovaj sport...

UČEŠĆA SRPSKIH RUKOMETAŠA NA VELIKIM TAKMIČENJIMA

2007: nisu se kvalifikovali (SP)

2008: nisu se kvalifikovali (OI), nisu se kvalifikovali (EP)

2009: 8. mesto (SP)

2010: 13. mesto (EP)

2011: 10. mesto (SP)

2012: srebro (EP), 9. mesto (OI)

2013: 10. mesto (SP)

2014: 13. mesto (EP)

2015: nisu se kvalifikovali (SP)

2016: nisu se kvalifikovali (OI), 15. mesto (EP)

2017: nisu se kvalifikovali (SP)

2018: 12. mesto (EP)

2019: 18. mesto (SP)

2020: 20. mesto (EP)

2021: nisu se kvalifikovali (OI), nisu se kvalifikovali (SP)

2022: 14. mesto (EP)

UČEŠĆA SRPSKIH RUKOMETAŠICA NA VELIKIM TAKMIČENJIMA

2007: nisu se kvalifikovali (SP)

2008: nisu se kvalifikovali (OI), 13. mesto (EP)

2009: nisu se kvalifikovali (SP)

2010: 14. mesto (EP)

2011: nisu se kvalifikovali (SP)

2012: 4. mesto (EP), nisu se kvalifikovali (OI)

2013: srebro (SP)

2014: 15. mesto (EP)

2015: 15. mesto (SP)

2016: nisu se kvalifikovali (OI), 9. mesto (EP)

2017: 9. mesto (SP)

2018: 11. mesto (EP)

2019: 6. mesto (SP)

2020: 13. mesto (EP)

2021: nisu se kvalifikovale (OI), 12. mesto (SP)

2022: 14. mesto (EP)

I dok su brojne medalje generacija u košarci, rukometu, pa i vaterpolu nastajale na temeljima jugoslovenskog sporta i nekih prošlih učenja i rada, odbojka je autentični srpski sportski proizvod. Najlepši original. I tu se mora odati priznanje ocu srpske odbojke Aleksandru Boričiću koji je za 24 godine rada kao predsednik Saveza (Jugoslavije, Srbije i Crne Gore i Srbije) vukao prave poteze. Prvo se muška odbojka digla do najvećih visina, a onda i ženska. I nadmašila muške kolege.

Od 11 medalja ženske odbojke, čak 10 je osvojeno pod imenom Srbija. Stvorila ih je ova zemlja, njeni klubovi, njeni treneri i njene igračice. Dobro, i Republika Srpska „pomalo“.

Generacija koja je nanizala osam medalja na osam takmičenja je već ušla u almanahe srpskog sporta. Osam medalja na osam takmičenja je imala i vaterpolo generacija Jugoslavije od 1984. do 1991, ali joj je raspad zemlje prekinuo niz. Ubedljivo najuspešnija sportska generacija na ovim prostorima su košarkaši Jugoslavije koji su od 1973. do 1982. godine osvojili 10 medalja na 10 uzastopnih velikih takmičenja.

Da li bi neko smeo da se kladi da ove devojke neće dostići i tu magičnu granicu?

Pomenuli smo da su Tijana Bošković i Bianka Buša utkale ime kao jedine odbojkašice koje su učestvovale u svih osam medalja od 2016. I dok je Biankina uloga postepeno rasla od pukog protagoniste na početku do jednog od najboljih igrača današnje generacije, Tijana Bošković je otkako se pojavila bila lider tima. Imala je samo 19 godina kada je Srbiju nosila do finala Olimpijskih igara u Riju, a potom bila udarna igla na svakom narednom takmičenju. Teško je i prebrojati sve individualne nagrade i MVP priznanja od tada. I na ovom Svetskom prvenstvu je dokazala da je najbolja odbojkašica sveta. I da krupnim koracima grabi ka GOAT debati uz najveća imena u istoriji ovog sporta poput Regle Tores, Jekaterine Gamove, Lang Pink, Šeile Kastro...

Tijana Bošković (17) na debiju za reprezentaciju Srbije na SP 2014. godine Tijana Bošković (17) na debiju za reprezentaciju Srbije na SP 2014. godine

Tijaninih osam medalja je svakako stavljaju u sam krem najboljih sportista svih vremena na ovim prostorima. Trenutno Maja Ognjenović ima medalju više kao najtrofejnija naša sportistkinja svih vremena, ali deluje neminovno da će je Tijana preskočiti. Možda već za dve godine. A time bi izjednačila i podvig čuvenog Dragana Kićanovića kao jedinog sportiste na ovim prostorima koji je na 10 velikih takmičenja uzastopno osvojio 10 medalja. Legendarni Kića je bio zvezda one čuvene generacije jugoslovensih košarkaša i jedini koji u tom nizu od 10 medalja nije propustio nijedno takmičenje. Ima olimpijsko zlato i srebro, svetsko zlato, srebro i bronzu, tri evropska zlata i po jedno srebro i bronzu. Mogla bi leteća Bilećanka u naredne dve godine da ponovi istorijski podvig mitskog Čačanina. Sledeće godine je EP, a 2024. Igre u Parizu. Boškovićeva ima 25 godina, kapiten je i trenutno deluje da igra u najboljoj formi u karijeri.

Tijana i srpske odbojkašice samo pomeraju granice i ne nameravaju da stanu. Konkurencija jeste žestoka, velike sile i sjajni timovi odbojkašica verovatno sa svakim sledećim turnirom sve više žele da baš one budu te koje će Srbiju skinuti sa pobedničkog postolja i ostaviti je bez medalje. Ali evo već osam godina to nikome ne polazi za rukom.

Mnoge stereotipe i sujeverja su ove devojke bacile pod noge. Spasle su ovog leta srpski sport da prvi put u istoriji ne ostane bez medalje u kolektivnim sportovima. Stavile su melem na ranu posle serije neuspeha u ostalim sportovima. Demantovale su sve gubitničke teze koje su se ukorenile u poslednje vreme u sportskoj javnosti.

Teško je na istom takmičenju dva puta savladati istog rivala? Ne deluje tako... Opasno je pobeđivati sve utakmice u grupnoj fazi? Pa i ne baš. Problem je igrati protiv domaćina i 12.000 navijača u prvom meču nokaut faze? I to su rešile. Novi selektor? Može! Smena generacija? Može! Ne valja kada javnost natovari ulogu favorita i podrazumeva pobede i medalje? Ni to im ne pada nešto posebno teško...

Velike sportske dinastije nemaju prepreke u glavama, nemaju nepobedive protivnike, nemaju osećaj da granica postoji, nemaju rivale koji ih se plaše. Mogu da imaju slab dan, mogu da izgube meč, ali se po pravilu vrate sa medaljom oko vrata. Srpske odbojakšice su baš to. Dinastija. Bez limita.

 


tagovi

ženska odbojkaška reprezentacija SrbijeSvetsko prvenstvo za odbojkašice 2022Tijana BoškovićBianka BušaDragan Kićanović

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara