Sava Ranđelović (©Aleksandra Krupanič)
Sava Ranđelović (©Aleksandra Krupanič)

Nijedna vladavina ne traje doveka: Imperije se ruše i uzdižu, staće i srpska opet na noge

Vreme čitanja: 3min | pon. 05.09.22. | 14:35

Neko vreme vaterpolo neće biti dosadan kao u protekloj deceniji, ali i ova faza će proći, kao što je i teror neponovljive generacije

(Od izveštača Mozzart Sporta iz Splita) 

Doveka ne traje ništa, najveće imperije raspadale su se na vrhuncu moći, kada su bivale preglomazne i kada više nisu mogle sve da kontrolišu i imaju uvid u sitnice. Rušile su se i ponovo uzdizale, kretale od nule. Niko nije proveo sve vreme na vrhu, kad-tad je pad neminovan. Jedna dinastija sedela je na prestolu deceniju i kusur, njena tiranija je gotova, na novom je početku. Kreće od nule, sa setom na period kada je bila ogromna. I to je sputava. 

Izabrane vesti

Vaterpolo je ponovo uzbudljiv, dobio je na drži, nije više "dosadan" kao u vreme srpske vladavine kada su drugi igrali za srebro i bronzu, jer se znalo, kako god da se odvijaju finala, da će zlato završiti u Beogradu. Nastupilo je novo doba, nestalo je strahopoštovanje nakon odlaska šestorice osvajača retkih kao Halejeva kometa. Protivnici se više ne plaše Srbije, ne zaziru od ulaska u bazen, svi žele da se okoriste o težak period kroz koji prolazi. 

Vode se onom "sad je šansa da se skine skalp", da se proslave, nova prilika će biti ko zna kad. Jer, ni ovo stanje neće doveka trajati, baš kao što nije ni srpska strahovlada. Sve ima svoj rok trajanja, početak i kraj. 

Iza Srbije je leto negativnih rekorda: prvi put je doživela eliminaciju u osmini finala Evropskog prvenstva, isto tako i prvi poraz od Hrvatske u Beogradu, najtopliji meseci protekli su bez ijedne medalje. Od svega toga, ipak, više boli pogled na društvo sa kojim će olimpijski šampion staviti tačku na kontinentalni šampionat. Holandija, sa kojom će igrati u "polufinalu" za deveto mesto, Rumunija i Izrael, isti onaj tim koga je Srbija poštedela na otvaranju Evropskog prvenstva, prema kome je bila milostiva. 

Dušan Mandić (©Aleksandra Krupanič)Dušan Mandić (©Aleksandra Krupanič)

Ispred je ustaljena šestorka - Mađarska, Crna Gora, Španija, Grčka, Italija i Hrvatska - ali i Francuzi, koji su eliminisavši Srbiju ušli u prvo četvrtfinale od 1958. godine?! I Gruzija. Kakvu je senzaciju napravila najbolje dočaravaju slike sa kraja utakmice kada je predsednik Vaterpolo Saveza Gruzije uskočio u bazen da proslavi istorijski uspeh. Prekršio je protokole i priveden. Zasigurno ne žali. 

I to je trenutna realnost srpskog vaterpola, dobro je što se sa njom reprezentativci ne mire. Dobili su lekciju koju neće tako lako zaboraviti, naročito ne jedanaestorica debitanata. 

HRVATSKA OBELEŽILA SRBIJU 

Ognjen Stojanović (©Aleksandra Krupanič)Ognjen Stojanović (©Aleksandra Krupanič)

Promenila je Srbija za Split polovinu tima u odnosu na Svetsko prvenstvo - jednim delom zbog povreda, drugi su odluke selektora - kada je Dejan Savić poveo najbolje što ima. Poraz od Hrvatske obeležio je Srbiji godinu, urušio joj i ono malo samopouzdanja koje je imao mladi tim i, u neku ruku, odredio kojim će putem ići. 

Ni igra, ni mladost, ni kvalitet, ni silne promene nisu problem srpskog državnog tima koliko vera u sebe i svoje mogućnosti. Nema je ni u naznakama. Suočava se sa nevidljivim pritiskom i sa i te kako vidljivom psihološkom barijerom. I ne uspeva da je probije. 

Potrebna je Srbiji utakmica u kojoj će se vratiti iz minusa, crni oblaci bi bili rasterani, igrači bi manje sumnjali i preispitivali se. Nije to zaobišlo ni prethodnu generaciju, i kod nje je postojao crv sumnje posle kraha u Barseloni i menjanja fizionomije ekipe. Spoznala je snagu kada je u antologijskom polufinalu Evropskog prvenstva u Budimpešti okrenula Crnu Goru. Na Margit Sigetu se rodio šampionski tim, tu je otpočela najveća dominacija koju je vaterpolo video. 

Delfinima se u Splitu crtala Francuska kao prekretnica, zastala je nadomak cilja.

OKRETANJE KA BUDUĆNOSTI ILI OSTANAK PRI PRVOBITNOM PLANU

I sada pitanje svih pitanja glasi: da li kovati nove planove i založiti Pariz, odreći se jednih Olimpijskih igara i sve podrediti stvaranju tima za Los Anđeles? Šest godina je sasvim dovoljan period da stasa nova šampionska generacija, koja će biti spoj iskustva i mladosti. 

Na Dejanu Saviću je da donese jednu od najtežih odluka otkako je selektor Srbije. Dugoročni planovi ili priprema za iduće leto i Svetsko prvenstvo u Fukuoki...


tagovi

Evropsko prvenstvo u vaterpoluvaterpolo reprezentacija SrbijeDejan Savić

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara