Foto: Guliver images, Star Sport
Foto: Guliver images, Star Sport

Enem: Nisam mogao da igram za Jong Ajaks i radim još jedan posao, sumnjao sam u svoju karijeru

Vreme čitanja: 7min | sre. 20.05.26. | 12:51

"Fudbal nije uvek pravedan. Da bih to shvatio, morao sam lično da doživim", kaže Holanđani

Deluje da srpski fudbal može da iskoristi trenutak i postane mesto na kojem talenti velikih klubova imaju priliku da ožive karijeru i vrate se nazad u zapadnu Evropu, a najsvežiji primeri za to su momci iz Londona i Amsterdama, Silvester Džasper i Džej Enem, koji su ove sezone našli mesto u idealnom timu Mozzart Bet Superlige.

Napadač Crvene zvezde dao je opširan intervju za Voetbalzone, u kojem je pričao o kompletnoj dosadašnjoj karijeri, najranijim danima i onom šta se dešavalo nakon što nije dobio profesionalni ugovor u Ajaksu.

Izabrane vesti

Ambicije mu sada rastu i ima želju da jednog dana zaigra za Holandiju, ali prvo o samim počecima.
"
Ljubav prema fudbalskoj lopti nasledio sam od oca. U Ganzenhufu (deo Amsterama) sam stalno igrao fudbal sa prijateljima na crkvenom trgu. U to vreme sam želeo da budem Kristijano Ronaldo. U jednom trenutku sam počeo da igram fudbal na velikom terenu za klub CTO ’70. Na kraju sam želeo da pređem na viši nivo, pa sam otišao u AFC. Od tog trenutka sve je krenulo veoma brzo", priseća se snažni napadač za Voetbalzone.

Enem je još u ranom detinjstvu imao fizičku prednost u odnosu na saigrače i protivnike, čime je privukao pažnju klubova kao što su AZ Alkmar, Utreht, Volendam i Sparta Roterdam.
"Na kraju sam izabrao AZ. Tamo sam igrao godinu dana, između ostalog i sa Kijanom Fic Džimom, nakon čega me je uzeo Ajaks. To je bio lak izbor. Ajaks je Ajaks, pogotovo za nekoga ko je rođen u Amsterdamu. To je bilo ostvarenje sna. Akademija je bila na pet minuta od moje kuće, tako da je bilo i praktično. Obožavao sam taj pritisak igranja u Ajaksu. Na turnirima su svi unapred očekivali da pobedimo. To mi je prijalo".

Enem je na kraju proveo šest godina u omladinskoj školi Ajaksa.
"Bio sam u generaciji 2003. sa Kijanom, Devajnom Renšom, Jurijem Baso, Jurijem Regerom, Gibsonom Jahom i Nacijem Unuvarom".

Ko je bio najbolji?
"Naci. On je zaista mogao sam da reši utakmicu".

Džej i danas profitira od onoga što je naučio u Ajaksu. Ipak, nije uspeo da se probije u klubu svoje mladosti.
"Morao sam da propustim dve važne godine zbog problema sa kolenom. Tokom 2022. godine sam odradio sasvim solidne pripreme sa prvim timom, ali su me, kao jedinog igrača bez ugovora, želeli zadržati u Jong Ajaksu. To nije ulivalo mnogo poverenja. Tada sam imao 19 godina, a u jednom trenutku želiš i da zaradiš novac. To je takođe važno da bi mogao da se brineš o sebi. Pored zgusnutog rasporeda koji ima Jong Ajaks, ne možeš tek tako da radiš još jedan posao sa strane. Nadam se da ću jednog dana u Johan Krojf Areni dokazati suprotno", kaže Enem.

U leto 2022. godine, Enem se odlučio za višegodišnji ugovor sa Venecijom.
"To je bio klub koji mi je ukazao najveće poverenje. Upravo su bili ispali u Seriju B i želeli su da ponovo igraju napadački fudbal sa mladim talentima. To mi je delovalo kao veoma dobar korak. Sve je bilo novo za mene i potpuno drugačije od onoga na šta sam navikao tokom vremena provedenog u Ajaksu. Taj početni period je bio prilično težak, ali generalno mogu relativno brzo da se prilagodim novim situacijama. Tokom svog drugog treninga doživeo sam povredu zbog koje sam pauzirao tri meseca, što mi nije pomoglo. Na kraju sam debitovao za Veneciju, ali mi je nakon toga rečeno da sezonu moram da završim u Vis Pezaru u Seriji C. Nisam imao pravo glasa u tome. Tu je počeo moj pad".

Holanđanin je odigrao samo sedam utakmica za Vis Pezaro, ali bez golova ili asistencija.
"Kada sam se vratio u Veneciju, ponovo su postupili čudno prema meni. Odmah sam sklonjen iz ekipe i mesecima nisam trenirao sa grupom".

Dok je čekao konkretne opcije za novu pozajmicu, Enem je čak razmišljao i o povratku u Holandiju. Na kraju ga je Venecija sredinom septembra pozajmila Etnikosu iz Ahne na Kipru. Ovo iznuđeno rešenje se nije dobro završilo po Enema.
"U Etnikos sam stigao nespreman, jer sam mesecima trenirao samo individualno. Nakon dva kratka ulaska sa klupe, ponovo sam se povredio, ovog puta do kraja sezone".

Odlučio je da ostane na Kipru, pa je sezonu 2024/25. proveo na pozajmici u Omoniji.
"Odigrao sam prijateljsku utakmicu protiv tog kluba i bili su impresionirani. U tom trenutku nisam imao mnogo opcija i to mi je delovalo kao poslednja šansa: biti ili ne biti". Bila je to teška, ali poučna godina. Završili smo zakucani za dno tabele, a ja sam postigao samo četiri gola. Ipak, uspeo sam da se pokažem i napredujem, takođe i zbog toga što sam konačno mogao da odigram celu sezonu u kontinuitetu. To mi je dalo mnogo samopouzdanja i zahvalan sam Bogu na tome, jer sam zaista imao periode u kojima sam sumnjao u svoju karijeru. Uvek sam znao da posedujem kvalitet, jer imam dovoljno vrlina. Ali u jednom trenutku to moraš i da dokažeš. Klubovi ti neće tek tako ponuditi ugovor ako stvari pre toga nekoliko puta krenu po zlu", svestan je Enem.

Visoki napadač je u međuvremenu naučio da uvek mora da veruje u sebe.
"Čak i kada drugi to više ne čine ili kada stvari ne idu onako kako bih želeo. Fudbal nije uvek pravedan. Da bih to shvatio, morao sam to lično da doživim".

Život na Kipru je bio divan, ali je Enem prošlog leta ipak izabrao drugačiji put.
"Direktor OFK Beograda je stupio u kontakt sa mojim menadžerom i silno je želeo da me dovede. Neprestano je zvao. Taj korak se pokazao kao izuzetno dobar, jer se odlično uklapam u srpski fudbal. Ja sam igrač koji voli igru u dubinu, napadanje prostora i duele. Tempo je brži nego na Kipru. Zbog toga mnogi mladi talenti dobijaju priliku da se dokažu".

Enem je tu priliku maksimalno iskoristio. U 17 zvaničnih utakmica u dresu OFK-a postigao je 10 golova i zabeležio jednu asistenciju.
"To je izazvalo veliko interesovanje. Crvena zvezda je postala konkretna nakon što sam im dao gol. Pored toga, želelo me je nekoliko klubova iz Rusije, a zainteresovani su bili i Hetafe i Ferencvaroš. Dodatna prednost bila je u tome što sam mogao da nastavim da živim u Beogradu. Isti grad, ista liga, ali u najvećem klubu na Balkanu. Slika je bila savršena".

Očekuje se da će ubrzo potpisati višegodišnji ugovor sa crveno-belima.
"Želim da nastavim da pomažem timu i nadam se da ću sledeće godine igrati u Ligi šampiona".

Enem uživa u podršci fanatičnih navijača.
"Posebno tokom derbija protiv Partizana. Nedavno smo protiv njih obezbedili titulu šampiona, tako da je bilo veoma posebno doživeti to".

Iako su direktna konkurencija, Enem uživa u radu sa Markom Arnautovićem.
"Onje na mene ostavio najveći utisak. Iza sebe ima izuzetnu karijeru i sličan je tip napadača, od koga mogu mnogo da naučim. Zanimljivo je to što sa njim mogu da pričam na holandskom zbog vremena koje je proveo u Tventeu. Tamo mu je bilo prelepo. Naš golman Mateus je branio u Ajaksu, ali uglavnom govori portugalski. Ipak, razgovarali smo o njegovom periodu u Amsterdamu".

Tu je i jedan poseban momak.
"Igrač Crvene zvezde na koga ljubitelji fudbala moraju da obrate pažnju je Vasilije Kostov. Ima tek osamnaest godina, ali je već sakupio mnogo minuta i postiže dosta golova. Mislim da može veoma daleko da dogura".

Za predstojeću sezonu Enem ima jasan cilj.
"Da igram Ligu šampiona i postignem mnogo golova. Još više nego ove sezone. To je svakako dostižno. Biti šampion je normalna stvar u Crvenoj zvezdi, ali tokom tih kvalifikacija to moramo da materijalizujemo".

Njegov fokus je trenutno potpuno na Crvenoj zvezdi, ali veruje da u budućnosti može da napravi još mnogo velikih koraka.
"Kada sam igrao na Kipru, nikada nisam očekivao da ću sada moći da sanjam o Ligi šampiona. Pa, zašto da ne? Ako uspem da zadržim trenutnu formu, sve je moguće. Možda se za dve godine otvore potpuno nove prilike. Imam mnogo snova i ne mislim da je ovo moj limit. Jednog dana želim da igram u Premijer ligi. To bi za mene bio vrhunac i naporno ću raditi za to. Najpre želim da postignem još više golova za Crvenu zvezdu".

Enem je prešao put od fudbalera Ajaksa bez ugovora do napadača velike vrednosti u Crvenoj zvezdi. Da li već sme da sanja o reprezentativnoj karijeri?
"Svakako želim da postanem reprezentativac. To bi moglo da bude za Holandiju ili Nigeriju, tako da unapred ništa ne isključujem. Još uvek se nisam čuo ni sa jednim od ta dva saveza. Za šansu u Holandiji moraću još da napredujem, a i Nigerija ima vrhunske napadače, sa Viktorom Osimenom, naravno, kao glavnim primerom. Igranje za reprezentaciju je moj san, ali sam pre svega fokusiran na ovde i sada. Korak po korak, pa ćemo videti gde će me put odvesti", zaključuje Enem.


tagovi

Džej Enem

Sledeća vest