Navijačka grupa Atletiko Madrida - Frente Atletiko (©AFP)
Navijačka grupa Atletiko Madrida - Frente Atletiko (©AFP)

Frente Atletiko: Na početku krvavi tragovi, a sad su svi pitomi

Vreme čitanja: 7min | sub. 04.03.23. | 10:14

Kako se Španija izborila sa huliganima

(Od dopisnika Mozzart Sporta iz Madrida)

Dijego Pablo Simeone će večeras voditi svoju 612. utakmicu na klupi Atletika, čime će se izjednačiti sa legendom crveno-belih i španskog fudbala, Luisom Aragonesom. Ali ono što bi trebalo biti povod za slavlje na prepunom "Metropolitanu", po svemu sudeći biće – kao i sve utakmice u poslednjih par meseci, zasenjeno protestom Atletikovih radikalnih navijača koji u poslednje vreme odbijaju da bodre ekipu.

Izabrane vesti

Ambijent na stadionu je veoma čudan. Ostatak navijača u neverici posmatra rat koji je Frente Atletiko objavio upravi, navodno zbog toga što ne želi da sazove referendum o vraćanju starog grba. A mnogi već i besne. Jer, Frente se javi samo s vremena na vreme da oplete po Migelu Anhel Hilu, ili da objasni da se grb ne dira. I bez obzira na to što veliki broj kolčonerosa deli njihovo mišljenje, oni nisu u stanju da shvate zašto zbog toga odbijaju da daju podršku timu kojem je ona itekako potrebna.

Simeone, Antoan Grizman, Stefan Savić i mnogi drugi pozvali su navijače da potpišu primirje. Jer, je stadion već dugo navikao da pesmu vodi južna tribina. I premda je on i dalje pun kao šibica (karte za Sevilju su rasprodate, baš kao što su bile i na prethodnoj utakmici protiv Atletik Bilbaa), uzavrela atmosfera na koju smo navikli na Metropolitanu u ovom trenutku ne postoji. A to se oseti i na rezultatima.

Frente Atletiko je pre ovog štrajka već bio na tapetu - prvo zbog rasističkih povika protiv Vinisijusa, a nedavno i zbog lutke u njegovom dresu koja je obešena na nadvožnjak u blizini stadiona "Santjago Bernabeu" (gde su inače takođe štrajkovali nedolaskom, jer im je Real ponudio premali broj karata).

Pre oko mesec dana Onda Cero je objavila da Atletiko već neko vreme sarađuje sa policijom i da je sve bliži trenutak kada će najradikalniji članovi ove grupe biti konačno odstranjeni sa Metropolitana. Operacija se, kako izveštava ova radio stanica, odvija uz saradnju svih sektora, uključujući i same navijače koji prijavljuju nedozvoljene radnje. A istovremeno se nižu pretnje čija su meta članovi uprave, njihove porodice, zaposleni u Atletiku i pripadnici drugih navijačkih udruženja.

Da li je upravi Atletika konačno prekipelo ili ne, teško je reći. Sa jedne strane, priča o Frenteu je dugačka, sa krvavim tragovima, i postoji strah. Sa druge, Atletiko je već veoma dugo pod pritiskom vlasti i policije, da ne samo formalno, nego i stvarno prestane davati podršku svojim huliganima.

Podsetimo, za poslednje ubistvo povezano sa svetom fudbala - 2014 godine - odgovarali su upravo članovi Frente Atletika. Tada je u blizini "Visente Kalderon"a bačen u reku Fransisko Romero Taboada, zvani Džimi, pripadnik radikalne grupe Deportiva, Rijazor Bluz. Identifikovano je 75 mogućih krivaca, ali među njima nije pronađen počinilac.

Tada je Frente izbačen sa stadiona kao zvanično udruženje navijača. Ali klub se pokazao nemoćan (ili nevoljan) da ih dokrajči. „Ko sam ja da bih rasturio Frente“ – rekao je tada Migel Anhel Hil, objašnjavajući kako među njima ima i sjajnih ljudi. Samo tri godine kasnije policija je zvanično potvrdila da je grupa ponovo potpuno aktivna, da ulazi na "Metropolitano", a da se u njegovoj okolini i na gostujućim utakmicama vide svi njihovi simboli.

Ubistava među sukobljenim navijačima je u Španiji bilo ukupno devet. Za prethodno, 16 godina pre nego što je Džimi pretučen i bačen u reku, takođe je bio odgovoran Frente Atletiko. Ajtor Zabaleta, koji je doputovao u Madrid prateći Real Sosijedad, nije pripadao nijednoj radikalnoj grupi. Samo je ušao u pogrešnu kafanu. Ubijen je nožem direktno u srce. Autor ubistva je osuđen na 17 godina, ali je Frente još dugo nakon toga pevao pogrdne pesme, rimujući prezime nesrećnog momka sa baskijskom terorističkom organizacijom ETA.

I premda to ovde nikako nije bio slučaj, politika i fudbal u Španiji, kao i svuda, idu ruku pod ruku. Opšte je poznato da Frente pripada ultranacionalističkim i neonacističkim strujama. Ime je usvojio po ugledu na Frankov Front mladih („Frente de las Juventudes“) – 7 godina nakon smrti diktatora, dok je Španija već uveliko plovila demokratskim vodama i spremala se za Evropsku uniju.

Od 15 grupa koje policija trenutno smatra opasnim radikalima, većina ih je ovog usmerenja. Poneki, retki, pripadaju anarhističkoj levici. Na primer Rajovi Bukanerosi, koji su osujetili dovođenje Ukrajinca Romana Zozulije i dezinfikovali stadion nakon posete vođe ekstremne španske desnice Valjekasu, a često učestvuju i u protestima nevezanim za fudbal. Levici pripadaju i Seviljini Biriji, Eri Norte Taldea (Bilbao) i Rijazor Bluz (Deportivo). Policijski izvori objašnjavaju da se neretko navijači udružuju prema ideološkoj pripadnosti i prave saveze pri sukobima. U Španiji, među poznatijima su Atletiko - Betis, ili Real Madrid - Espanjol.

Ali ponekad je cela situacija konfuzna, kao na primer u Barseloni, gde postoje različite frakcije, borci za nezavisnost Katalonije i većinski, ultra-desničarski orijentisani Boišos Nois. Fraza jednog od njihovih pripadnika: „Više mrzim Realove navijače nego crnce“ - nakon što je osuđen za ubistvo transseksualca u Barseloni - ide u prilog tvrdnji policije da ove grupe nastupaju kao ulične bande, i da im u suštini nisu bitni ni fudbal, ni ideologija.

Ipak, teško da se mogu okvalifikovati kao kriminalne organizacije, jer, premda među njima ima kriminala svih vrsta, ne ispunjavaju uslove da bi se njima zaista pozabavili krivični sudovi. Tako je većina sankcija administrativnog tipa, propisana Zakonom o sportu, i premda su neke od njih veoma visoke (idu čak do 60.000 evra za pojedince), i uključuju zabranu pristupa stadionima, vlasti insistiraju na tome da su im bez saradnje klubova ruke vezane. Primera radi, za upad navijača koji je nedavno napao Marka Dmitrovića mogla bi biti određena novčana kazna od 150 do 3.000 evra. Naspram tome, da je Dmitrović udario njega, bio bi automatski izbačen sa terena.

Samo su se dva kluba u Španiji ozbiljno pozabavila temom huligana, a Đoan Laporta, i u manjoj meri Florentino Perez, mogu posvedočiti koliko su rizični i komplikovani bili ti procesi.

Boišos Nois ili „ludi dečki“, na katalonskom, bili su svojevremeno među najopasnijim grupacijama. Kao i Frente Atletiko, nose na savesti ubistvo, u ovom slučaju Frederika Roukijera, navijača Espanjola, koji je 1991. izboden nožem nasred ulice. Laporta je brzo uvideo da od ovih sledbenika Barsa neće imati mnogo koristi, i bio je prvi u Španiji koji se usudio da se sukobi sa fenomenom radikalnih grupa – još 2003. Bio je napadnut lično, prisiljen da se preseli i da sebi i porodici nabavi telohranitelje. Ipak, nije odustao, a u celokupnom procesu čistki otpušteni su i neki od zaposlenih u klubu. Za jednog od njih je naknadno otkriveno - u policijskoj istrazi o grupi koja se bavila kidnapovanjem trgovaca drogom - da je zajedno sa pripadnikom Boišosa planirao otmicu i samog Laporte.

Florentino Perez je grupu Ultra Sur izbacio desetak godina kasnije, iz donekle sličnih razloga. Naime, u tom trenutku je Antonio Menendez, zvani „Ninjo Skin“, bio blizu da postane njen glavni vođa, i predsednik Reala je shvatio da je đavo odneo šalu. Naime, Ninjo se, pored neonacističke ideologije, bavio i trgovinom drogom i krađom pošiljki od drugih narko organizacija. Uhapšen je, inače, pre samo nekoliko dana, u jednom od najekskluzivnijih delova Madrida, u okviru istrage o kontejneru kokaina zaplenjenom u luci Valensija.

Real i Barselona su teškom mukom povraćene delove stadiona pretvorili u „tribine za mlade“, i premda se mora priznati da je razlika u nivou buke i podrške ogromna u odnosu na vreme kada su tu vladali radikali, rešen je veliki problem za klubove čije su utakmice, između ostalog, i velika turistička atrakcija.

Španija je danas verovatno jedna od „najpitomijih“ evropskih zemalja po pitanju fudbala. Računa se da trenutno postoji oko desetak hiljada huligana u celoj državi. Policija je klubovima uspela da nametne ili „preporuči“ brojna rešenja, kao što je na primer snažno privatno obezbeđenje na stadionima – jer smatraju da država ne treba da troši novac na intervencije na privatnom vlasništvu, preko obavezne identifikacije otiskom prsta na rizičnim delovima tribina, ili kupovine kamera sa preciznim objektivima za svrhe identifikacije, a u poslednje vreme čak i sistema za blokiranje dronova. I da ne zaboravimo, alkohol je unutar stadiona zabranjen. To im, kažu, garantuje bar da su posle utakmice svi mirni.

PRIMERA – 24. KOLO

Petak

Sosijedad - Kadiz 0:0

Subota

14.00: (2,75) Hetafe (3,00) Đirona (3,05)

16.15: (3,50) Almerija (3,60) Viljareal (2,15)

18.30: (1,70) Majorka (3,40) Elče (5,90)

21.00: (1,75) Atletiko Madrid (3,60) Sevilja (5,60)

Nedelja

14.00: (2,55) Valjadolid (3.20) Espanjol (3,10)

16.15: (1,58) Barselona (4,10) Valensija (6,75)

18.30: (3,05) Rajo Valjekano (3,05) Atletik Bilbao (2,70)

21.00: (5,00) Betis (3,70) Real Madrid (1,80)

Ponedeljak

21.00: (2,75) Osasuna (2,90) Selta (2,90)

***kvote su podložne promenama


Piše: Ognjenka MARIĆ


tagovi

Florentino PerezĐoan LaportaMigel Anhel HilAntoan GrizmanStefan SavićVinisijus ŽuniorRoman ZozuljaMarko Dmitrović

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara