
Frustracija Džona Terija: Kad vidim ko sve danas radi kao trener... A mene ni trećeligaši ne zovu
Vreme čitanja: 3min | sre. 22.10.25. | 15:06
“Siguran sam da bih bio dobar trener... Ali na svakom razgovoru mi kažu samo – nemaš dovoljno iskustva“, žali se nekadašnji kapiten Čelsija
Frenk Lampard, Stiven Džerard, Vejn Runi... Sve nekadašnji saigrači, što iz Čelsija, što iz reprezentacije, sve veliki asovi i sada – treneri početnici. No, barem su dobili šansu. Džon Teri, koji je svima njima bio kapiten, još nije. I ne krije se tome nije nadao, posebno nakon što je kao pomoćnik Dina Smita uveo Aston Vilu u Premijer ligu.
Iz Birmingema je otišao 2021. baš kako bi počeo sasmotalnu karijeru. Kao Lampard ili Runi u Derbi Kauntiju ili Džerard u mladom timu Liverpula, pa kasnije u Rendžersu. Ali dok je Lampard posle radio i u Čelsiju, Evertonu i Koventriju, Runi u Di-Si Junajtedu, Birnimgem Sitiju i Plimut Argajlu, a Džerard u Aston Vili i Al Etifaku, Terija – niko ni da pita za zdravlje.
Izabrane vesti
Spekulisalo se svojevemeno da ga merka Njukasl, međutim – ništa. Ni tada. Ni bilo kada, ako izuzmemo još jedan mandat u stručnom štabu Dina Smita, samo u Lesteru. U Čelsijevoj akademiji radio je kao konsultant, a san da preuzme prvi tim Plavaca sada mu polako izmiče iz misli.
“Nisam siguran da će se to desiti, da budem iskren. To mi je poslednji san. Sve što sam napravio napravio sam u Čelsiju. Jedino mi nedostaje da budem trener tog kluba. Zato sam i prešao u trenere kada sam završio karieru. Moja ideja, moj san je bio da izučim zanat. Kad se kao igrač povučeš posle 22 godine... Slušajte, 100 odsto vam kažem, naučio si dovoljno da pređeš u trenerske vode“, kaže Teri, a prenosi Dejli Mejl.
0:0 te ne ruši u Ligi šampiona!
O ovoj konstataciji možemo i da debitujemo, ali činjenica je da Teri nije bio bilo koji igrač. Već kapiten ekipe koja je pet puta osvajala Premijer ligu, pokorila Evropu 2012. godine...
“Nivo na kom sam igrao, treneri pod kojima sam igrao... Znam da ti to ne daje pravo da odmaš odeš da radiš kao trener na određenom nivou. Imaš još mnogo toga da naučiš i razumeš. Zato sam i išao da pečem zanat, imao sam neverovatan period u Vili, a otišao sam da bih bio broj jedan. Mislio sam da sam spreman. I mislim da bih zaista bio dobar broj jedan, jer uživao sam u tome. I okružio bih se ljudima koji su bolji treneri od mene. Onda bih mogao da vodim svlačionicu kao što sam radio 22 godine dok sam igrao. Znam da bih bio dobar u tome“.
Međutim, želje su jedno, mogućnosti nešto sasvim drugo.
“Da li ću dobiti šansu? Nisam siguran. Ali kada mi ljudi kažu da nemam dovoljno iskustvo to mi je teško da svarim“ .
Jednako teško mu je što ponude nikako ne stižu.
“U Vili sam imao sjajno iskustvo pod Dinaom Smitom. Izborili smo promociju u Premijer ligu što je bilo neverovatan. I kao pomoćni trener u Premijer ligi, sa iskustvom koje sam stekao kao kapiten i Čelsija i engleske reprezentacije, mislio sam da će mi to biti dovoljno da nađem posao. Ne kažem u Premijer ligi, čak ni u Čempionšipu. Ali barem posao u Ligi jedan“.
Avaj...
“Ni da zamiriše. Imao sam nekoliko razgovora i samo su mi govorili: ’Nemaš iskustva’. A kad vidim ko sve danas radi kao trener, to me zbunjuje, zaista. Da li sam frustriran? Da, apsolutno jesdam. Jer imam zaista mnogo atributa da budem zaista dobar trener, ali nažalost – to se nije desilo“.
I zaista – čudno je. Osim ako mu na “ostrvu“ još nisu oprostili onaj skandal sa bivšom devojkom Vejna Bridža. Jer ako si to mogao da uradiš nekadašnjem saigraču, kako ćeš onda celu svlačionicu?