.jpg)
Hitno, hitno, hitno: Zvezdi potreban davalac krvi
Vreme čitanja: 4min | ned. 01.10.23. | 11:15
Zvezda je promašila još jednu utakmicu, Bahar kao da se traži u Zvezdinom lavirintu bez uspostavljene hijerarhije i jasno raspodeljenih uloga u svlačionici
Kako god se završi ova Zvezdina sezona, dosadašnji rad izraleskog stručnjaka Baraka Bahara izučavaće se na nekim trenerskim školama, kao i krivulja tromesečne forme najboljeg srpskog tima. Kada je trebalo da se igra sporo, u prvim danima pripremnog perioda, srpski šampion je izgledao furiozno, što je bio dobar i euforičan signal pred treće učešće u Ligi šampiona. Zvezdi je tih letnjih meseci bilo potrebno tako nešto, kao deo novog projekta i renoviranog tima. Ali ovih dana, kada Crvena zvezda treba da deluje skockano, pred veliki duel sa Jang Bojsom, ekipa je melanholična, ravnodušna i spora. Toliko da je subjektivan osećaj govorio da je utakmica sa niškim Radničkim trajala bezmalo 300 minuta. Bio je totalno promašen meč u nevreme, kada crveno-beli deo Srbije, treba da puca od samopouzdanja pred beogradsku premijeru Lige šampiona. Ovako se priča o čudnim običajima i upitnom kvalitetu novog tima.
Kada se desio prvi poraz na krovu tržnog centra taj nemili događaj za stručni štab, upravu i navijače Crvene zvezde poistovećen je sa slabim danom i iskorišćenim kviskom za kikseve. Neuspeh na Banovom brdu donekle je opravdan lošim terenom i sveopštom mobilizacijom pred premijeru u Ligi šampiona. Bila je, između toga, i teško izvojevana pobeda nad Novim Pazarom. Uzorak mečeva, računajući ovaj protiv Radničkog, suviše je veliki da bi se govorilo o slučajnosti i prolaznoj slabosti. Zvezda je kao tim igrala samo na Etihadu, kada su joj vitalni organi bili ugroženi.
Izabrane vesti
Sa hronično ozbiljnim licem Barak Bahar je, analizirajući njegovu izjavu, posle utakmice sa Radničkim spoznao da ima ozbiljan problem. I da je to dijagnostifikovala vrlo oštra publika sa zapadne tribine, koja je jednobraznu igru i pasove unazad u drugom poluvremenu počastila zvižducima. Zvezda trenutno deluje kao bolesnik, sa pulsom od 70, kojem je hitno, ali baš hitno, potrebna transfuzija krvi. Ta medicinska operacija moraće da se izvrši do srede, u suprtonom dobro biti neće.
Najveća snaga Crvene zvezde, u ovom evropskom periodu od sedam godina, je što su brojni aduti prethodnih trenera, Vladana Milojevića, Dejana Stankovića, pa i Miloša Milojevića, najbolji fudbal karijere igrali u crveno-belom dresu. Takva konstatacija može da se upotrebi za Vujadina Savića, Filipa Stojkovića, Milana Borjana, Aleksandra Kataija, Mirka Ivanića, Ričmonda Boaćija, Nemanju Radonjića, Slavoljuba Srnića, i tako dalje... To je bila osnovna Zvezdina snaga, jer je znala da održava tonus i emociju u nekada i skormnijem igračkom kadru.
Danas je situacija sasvim drugačija, što se može okarakterisati kao greh Baraka Bahara. Zvezda u ovom trenutku izgleda kao skup dobrih igrača koji ne predstavljaju celinu, niti dovoljno dobar takmičarski tim. Da ne govorimo o tome da su pojedinci suviše daleko od objektivnog maksimuma. Muči se Piter Olajinka da pronađe letošnju formu i klasu iz Češke, gde je upisan u sve monografije Slavije iz Praga. U ozbiljnoj je patnji Žan Filip Kraso, čija ravnodušnost može da se tretira kao crvljiva jabuka koja može da zarazi punu korpu voća... Nesnađen je i Šerif Endijaje, ne samo zbog dva promašena zicera, već činjenice da njegova kretanja u šesnestercu nisu usaglašena sa ostatkom tima. Medeni mesec je potrošio i Vladimir Lučić, nema ni statističkog učinka Stefana Mitrovića.

Baš da se Barak Bahar zamisli. Kada je počinjala ovaj zlatan period, još u junu 2017. godine, Crvena zvezda je pod Vladanom Milojevićem duel sa Florijanom počela u sledećem sastavu: Manojlović – Stojković, Frimpong, Savić, Anđelković – Le Talek, Donald – Srnić, Rikardinjo, Milić – Boaći... Zamislite da je moguće da se taj Milojevićev tim sa početka puta sastane sa ovim današnjim. Kvota na pobedu "Zvezde 2023" bila bi 1,40. Možda i manja. Ali ko bi smeo da garantuje da bi ekipa Baraka Bahara mogla da slomi emociju i timski duh igrača koji su zaslužni za evropski proboj.
Niko ne traži od rostera Baraka Bahara da igra sa viškom adrenalina i emocije, jer je to prosto nemoguće. Većina njih vidi Zvezdu kao idealnu pozornicu, tim iz Lige šampiona, na kojoj će oni odskočiti do većih sredina. Niko od ovih stranaca nije došao u Beograd usled prična o slatkom životu u prestonom gradu Srbije i da se divi koreografijama Delija i istoriji jednog velikog kluba. U pitanju su čisto profesionalne pobude. I tu se ova Zvezda razlikuje od svih prethodnih. Za sada joj je to ozbiljna mana.
Takođe, Izraelci su poznati kao vrlo sistematični i vredni ljudi, sa odličnim obaveštajnim vezama. Teško baš da Barak Bahar nije znao gde dolazi i da ga nisu upozoravali o najvećem pritisku i izazovu karijere. Međutim, Bahar kao da se traži u Zvezdinom lavirnitu i da, što je za njega posebno pogubno, nije podelio karte u svlačionici, niti uspostavio hijerarhiju.
Ne ide mu to u prilog. Jang Bojs je pred vratima. Bivši treneri Vladan Milojević i Dejan Stanković dobijaju derbije i odlično im ide u Apolonu i Ferencvarošu. Dovoljno da se kaže kako je nekada bilo lepo.
Komentari / Podeli vest
tagovi
Obaveštavaj me
