
Idealnih 11 Zaze Bečejca: Kod Partizana je bilo lako... Kod Zvezde stavi Džaju, da mi se ne naljuti
Vreme čitanja: 3min | čet. 22.05.25. | 08:02
"Voleo sam igrače štosa, vica, one koji publici daju radost"
Na prvi segment velike ankete Mozzart Sporta povodom 80. rođendana Crvene zvezde i Partizana stavljena je tačka. Novinari su dali svoj sud, izglasali idealnih 11, pa su sada, kako je i najavljeno, na redu bivši asovi i funkcioneri - njih 160 ukupno, po 80 sa obe strane. Simbolika. Narednih nedelja imaćete priliku da vidite kako su birala neka od najvećih imena beogradskih velikana, kao i njihova obrazloženja.
Podsetimo, pošto i druga ’etapa’ bude završena, pošto saberemo glasove i dobijemo još jedan Zlatni tim, sledi vrhunac cele priče - glasanje publike putem ankete na našem portalu. Pre toga, baza fudbalera biće sužena na osnovu glasova struke, a igrači klasifikovani po pozicijama. Kao neka vrsta predigre, biće organizovan i izbor idealnih 11 večitih rivala u 21. veku.
Izabrane vesti
U Partizan je došao iz drugoligaškog kluba - zrenjaninskog Proletera, ali kao već afirmisan igrač, jedan od najboljih u državi na mestu desnog halfa, što bi danas odgovaralo poziciji i opisu posla zadnjeg veznog.
Vrlo brzo uklopio se u sistem igre najboljeg jugoslovenskog tima onog vremena, postao standardan, i u svojoj drugoj sezoni značajno doprineo osvajanju četvrte titule u pet godina.
Na putu do finala Kupa šampiona u Briselu 1966. odigrao je sedam utakmica (propustio dvomeč protiv Sparte), postigavši jedan od najvažnijih golova - za 2:0 u prvom polufinalnom susretu sa Mančester junajtedom.
Za četiri sezone u Humskoj odigrao 107 mečeva i postigao 18 golova. A kada je odlazio, u leto 1967, ljubljanska Olimpija platila je za njega 60.000.000 ondašnjih dinara - urbana legenda kaže da je postignut takav dogovor da Zmajevi iskeširaju onoliko miliona koliko je iznosila njegova telesna težina - učinivši ga tako najskupljim igračem u istoriji jugoslovenskog fudbala.
Bio je to jedan od najboljih pokazatelja u kako je teškoj situaciji Partizan bio u drugoj polovini šezdesetih, konkretno posle utakmice na Hejselu. Olimpija mu je prethodno uzela Sombolca i Vislavskog, a nepunih 12 meseci kasnije Vojvodina je odvela Josipa Pirmajera.
S druge strane, Ljubljančani u jeku ekspanzije. S Oblakom, Popivodom, Ameršekom, golmanom Škuljom - slovenačkom verzijom Envera Marća, te pomenutim pojačanjima iz Beograda, pucali su na visoko. Pa ipak, neka komponenta je zafalila. Najveći rezultat tog moćnog tima - sedmo mesto i finale Kupa maršala Tita.
Radoslav Zaza Bečejac (83) proveo je šest godina u Olimpiji, posle čega se u poznim igračkim godinama otisnuo preko. Još godinu dana u kolumbijskom Santa Feu iz Bogote i - kraj. Vratio se nazad. U Ljubljanu.
Tu se skućio, tu i danas živi. Tu ga je Mozzart Sport posetio da čuje kako izgleda njegov izbor idealnih ekipa Crvene zvezde i Partizana, ali i da zajedno napravimo sveobuhvatan osvrt na njegovu uzbudljivu karijeru.
"Kod Partizana je bilo lako – samo stavi tim iz Brisela 1966. i miran si. Ustvari, jedna promena: Gica Damjanović nek' ide na levog beka. Mene obavezno metni u sredinu, tu pored Vladice. Ne bih da se pravim važan, ali ta generacija je najbolja u istoriji kluba, iako je dobrih igrača bilo i pre i posle nas. Mi smo ipak najdalje dogurali".
"Voleo sam igrače štosa, vica, one koji publici daju radost. Da se oko njih nešto dešava. U skladu s tim sam i sastavio timove", pojasnio je čika Zaza svoj osnovni princip izbora.
"Kod Crvene zvezde imam dvojicu junaka iz Barija. Tu sam se već pomalo vodio i istorijom, gledao ko je šta dao i pre 1991. A bilo ih je, i-haj. Velika imena. Težak izbor maltene na svakoj poziciji. Naročito po krilima i u napadu. Stavi i Džaju, da mi se ne naljuti, ha-ha-ha"...
(Nastavak priče sa legendom Partizana Radoslavom Bečejcem čitajte na stranicama Mozzart Sporta tokom predstojećeg vikenda)

Kako su glasali svi prethodni učesnici velike ankete
Mozzart Sporta možete da pronađete OVDE.
Komentari / Podeli vest
tagovi
Obaveštavaj me

