(©Starsport)
(©Starsport)

ISTRAŽIVANJE: Neki hoće 12, neki bi 14, neki da se ne dira 16... A koliko Srbija ima ozbiljnih klubova?

Vreme čitanja: 12min | sub. 26.04.25. | 07:57

Nisu baš svi timovi za skraćenje Mozzart Bet Superlige, ali ko sve od njih ima istinski potencijal da izraste u ozbiljnu organizaciju?

Koncentracija kvaliteta na jednom tasu, a na drugom – šansa za sve. Kakva? To je već tema sporenja. Jer iako je jasno da veća liga donosi i priliku za veći broj klubova, sasvim je očigledno da u takvom sistemu srpski klubovi ne uspevaju da isprate fudbalski razvijeniji deo Evrope. Povremenih pomaka je bilo, ali i njih su rezultatima obezbedili Crvena zvezda i Partizan, pa su na osnovu uspeha večitih i TSC i Čukarički igrali grupne faze evropskih takmičenja.

Tad smo i videli da smo ipak daleko od Evrope, pa direktnih mesta više nema. Srbija je opet pala na Uefinoj rang listi i to je, između ostalog, pokrenulo debatu o smanjenju lige sa 16 na 12 klubova, što je ideja koju zagovara Fudbalski savez Srbije. Brojni klubovi se tome protive, mada ne svi: Železničar i TSC su recimo otvoreno uz Savez.

Izabrane vesti

Ostali imaju svoje razloge. Jedni se plaše da će ispasti iz elite, drugi da će teže razigravati (čitaj: prodavati) mlade igrače, treći brinu zbog potencijalnog rusvaja u sezoni u kojoj bi šest klubova moglo da ispadne, a četvrti pak pričaju o budućnosti srpskog fudbala, potencijalnoj beogradizaciji, propadanju takozvanih fudbalskih centara…

Međutim, koliko mi zaista imamo dobro organizovanih fudbalskih klubova? Onih koji imaju stadione, novca da naprave i održavaju terene, svlačionice i omladinske škole, pa i ljude obrazovane da vode tako velike sisteme? To je pitanje kojim smo pokušali da se pozabavimo, sve da bi razrešili dilemu: ima li Srbija 32 kluba da popune dva prva ranga takmičenja i još 62 za srpske lige? Jer u dva ranga bi trebalo da vlada profesionalizam, a utisak je svih ljubitelja fudbala u Srbiji da mnogi naši klubovi posluju na prilično amaterskom nivou.

ELITA
Crvena zvezda, Partizan, TSC, Vojvodina, Napredak, Mladost, Novi Pazar…

To su klubovi koji imaju ama baš sve što im treba, bar ako spustimo standarde da budu u skladu sa uslovima u Sriji.  Mada i tu ima nekih sitnih problema, čak i slučaju Crvene zvezde: njene su svlačionice recimo prilično daleko od terena, pa poluvremena često traju duže od predviđenih 15 minuta što ume da pravi problem TV stanicama koje prenose mečeve. No, to su neki toliko minorni problem da se s njima može i mora živeti.

I Zvezdu treba pohvaliti da je poslednjih godina uložila ozbiljan novac u sređivanje stadiona “Rajko Mitić”, izgradila mediko-blok, renovirala maltene kompletnu zapadnu tribinu, napravila VIP ložu, uredila pomoćne terene… Počela je uređenjem da se bavi i nova uprava Partizana na čelu sa Rasimom Ljajićem, renovirane su svlačionice, mada su reflektori zarđali i zreli za rekonstrukciju. Vojvodina zaslužuje komplimente zbog toga što je, kada su prošle godine rađeni tereni, jedina na hibridnu podlogu postavila i grejače. Njih imaju samo još beogradski večiti rivali i TSC. Topolski sportski klub se pride dosetio i da njih napaja termalnim vodama, jedini uz to ima i lampe za hibridni teren i svu ostalu prateću mehanizaciju na evropskom nivou.

Mladost iz Lučana možda prosečnom navijaču ne izgleda kao ovako uređen klub, ali Mladost ima stadion, ima terene, stabilno finansiranje, a sve više ulaže i u omladinsku školu što pokazuju i poslednji transferi. Stadion je nedavno osvežio i Novi Pazar, Napredak je odavno primer za to kako se održava svoja kuća. Primer od pre nekoliko godina: na terenu postavljen mali sto sa zvučnicima koji simuliraju sokole, pored zabodene udice na čijim su najlonima zakačeni leteći zmajevi, sve kako bi oterali ptice koje mogu da zaraze teren. Možda vam ova slika zvuči pomalo smešno, ali neko je u Kruševcu razmišljao kako da održava teren. I funkcionisalo je.

KO BRINE O STADIONIMA?
Čukarički, OFK Beograd Mozzart Bet, IMT, Radnički Niš, Spartak Subotica, Tekstilac, Jedinstvo Ub…

Gradski stadion u Subotici (©Starsport)Gradski stadion u Subotici (©Starsport)

Najveća boljka srpskog fudbala. Ili barem najskuplja. O čemu svedoči i to što je ove sezone maltene pola Mozzart Bet Superlige bar jedan deo prvenstva kao domaćin igralo u tuđini. I tu se kriju razni problemi. Primera radi, na stadionu Čukaričkog na Banovom brdu igrači do terena prolaze kroz tunel koji seče put navijača do glavne tribine. OFK Beogradov Omladinski stadion je na klizištu, sasvim zapušten, iako je zbog lokacije ranijih godina bilo interesenata iz inostranstva da tu podignu potpuno nov kompleks. Ko je bio na utakmicama u Nišu i Subotici zna koliko su zapušteni Čair i Gradski stadion. Mada je pitanje koliko je tu do klubova, jer stadioni nisu u njihovom vlasništvu i bez dozvola gradskih oca oni ne smeju ništa da pipnu, a gradovi očigledno imaju druge prioritete. Ali tek da shvatite koliko je tu situacija zaista komplikovana: Spartak prihoduje samo 60 odsto od prodatih ulaznica, preostalih 40 odsto ide gradskom preduzeću JKP Stadion. U tako neraščišćenim odnosima problemi se samo gomilaju, pa je tako na jednoj nedavnoj utakmici delegata u svlačionici na Čairu zatekao – kavez sa papagajem?! Na drugoj u sudijskoj svlačionici nije bilo svetla. Hodnici standardno zatrpani starudijama. U stvari, kako saznajemo, ako Radnički – ili Niš – ne ulaže značajnija sredstava u stadion veliko je pitanje da li će Čair dobiti licencu za takmičenje u narednoj sezoni. A opet, zašto bi i grad izdvajao ogromna sredstva za rekonstrukciju kad je već država najavila izgradnju potpuno novog stadiona? Dok se čeka – vrzino kolo.

Stadion “Dragan Džajić” na Ubu izgleda lepo, ali mu fali dosta toga što je predviđeno pravilnikom o licenciranju. Svlačionice recimo, pa je plan da se iza gola podigne upravna zgrada sa njima. Jedinstvo ipak radi posao kako treba, možda je samo poranilo u Mozzart Bet Superligu, ali na Ubu se napredak i te kako vidi. S druge strane, IMT-u svaka čast za rad sa mladima, ali stadion ne postoji niti je u planu i nismo sigurni da bi u nekoj razvijenijoj zemlji mogao da se takmiči. Stadion, bar ne adekvatan, nema ni Tekstilac, pa su ove sezone igrali svuda osim u Odžacima. Za razliku od Uba, IMT i Tekstilac ništa ni ne rade po pitanju stadiona.

IMA LI FUDBALA BEZ TERENA?
Radnički 1923, Jedinstvo, Čukarički, Tekstilac, IMT, OFK Beograd Mozzart Bet…

(©Starsport)(©Starsport)

Poslednjih godina FSS je mnogo učinio na ovom polju, mada je utisak da su takvi potezi imali i negativnu stranu, jer su klubovi navikli da im teren rešava – Savez. A fudbalskog kluba nema bez kvalitetne podloge, koja je trenutno jedino što muči i hit sezone, Radnički iz Kragujevca, mada na Čika Dači planiraju da taj problem reše ovog leta. Pričalo se i o prirodnoj travi i o veštačkoj podlozi, koja je značajno jeftinija, ali recimo zabranjena u Ukrajini, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Škotskoj, sve zemljama severnijim od nas. U stvari, prema stručnim procenama u Srbiji je zbog geografije veštački teren kao optimalan odobren samo za Lučane, Ivanjicu i Surdulicu. Zajednica Superlige uporno insistira na prirodnoj travi, sa grejanjem i pokrivačima. Hibrid je skup, traži i skupocenu mehanizaciju, koju retko ko u Srbiji može da plati. Zato nju i neće u Kragujevcu. Sećate se sigurno da je posle pobede Srbije nad Švajcarskom i prvi operativac FSS Branko Radujko izrazio nezadovoljstvo rekavši da je tada očajno stanje terena posledica “javašluka i neodgovornosti”. Hibridni teren i njegovo održavanje su ozbiljna nauka i to znanje mora da se plati. Zato je veštačka podloga planirana i na Banovom brdu, na Ubu… Da li je to baš idealno rešenje? Najjeftinije je svakako… Dok se neko ne povredi.

IMA LI KLUBA BEZ OMLADINSKE ŠKOLE?
Železničar, Tekstilac…

Postoje, jer moraju da postoje barem tri selekcije da bi neko uopšte igrao Mozzart Bet Superligu. No, pitanje je koliko se u njih ulaže, jer kad se ne ulaže – teško je tu očekivati nekakav kvalitetan proizvod. U odbranu Železničara i Tekstilca, koji ovde najviše kaskaju za konkurencijom, tek su stasali u superligaše i treba im dati nešto vremena. Pančevci su, recimo, poprilično uložili u sportski centar Mladost, a planiraju da dignu još jednu tribinu iza gola, specijalno za gostujuće navijače. I to je za pohvalu. Ali u današnje vreme nema modernog kluba bez prave omladinske škole. Posebno kad već uporno klubovi ponavljaju da Srbija može da bude samo razvojna liga.

FINANSIJE I SUFIKSI U IMENIMA
OFK Beograd Mozzart Bet…

Nije ovde stvar o tome koliko ko para ima, a prosečan budžet klubova za Mozzart Bet Superligu je nešto iznad 3.000.000 evra po sezoni, već imaju li koliko-toliko stabilno finansiranje. A, OFK Beograd ga nažalost nema, zbog toga je uostalom pokrenuo UPPR, jer klub je u dugu u visini od nekih 2.000.000 evra. I zato od leta sigurno neće u Evropu, pa nek i ostane treći na tabeli.  Ali bi bar sa UPPR-om trebalo da sačuva tradiciju, a ne da promeni ime kao što su već radili Radnički 1923, Čukarički, Spartak, Dubočica, Borac 1926, Smederevo 1924, GFK Sloboda, Jagodina više puta, Timok 1919…

MOZZART BET PRVA LIGA SRBIJE

Spor je počeo oko Mozzart Bet Superlige, ali se nastavio i na Mozzart Bet Prvu ligu Srbije. Jer ona puni elitni rang. I ona treba da spasava one koji su iz elite ispali. A, može li sa 16 klubovaa? Veliko pitanje. Idemo redom…

Radnik iz Surdulice: Igrao Superligu i ima sve što treba da ima. Muči ga omladinska škola, jer nema kvantitet iz kojeg bi isplivao kvalitet, mada ulaže.

Javor iz Ivanjice: Muči ga stadion u centru grada, jer malo je tu prostora za proširenja. U Ivanjici postoji ideja da se ruši cela jedna tribina, a da se tu pravi nova sa modernim svlačionicama. Godinama je Javor igrao Mozzart Bet Superligu i ima uslova da je opet igra.

Mladost GAT: Nema odgovarajući stadion, nema dakle ni teren, ima kazne za lažiranje utakmica od ranije.

Mačva Šabac: Ima dugova od ranije, mada nova upravo to polako vraća. Ima i stadion, muči je teren. Ima i gomilu Šapčana u ekipi što govori o dobrom radu u omladinskoj školi.

Voždovac: Ima sve, videli smo to i kada je igrao Mozzart Bet Superligu.

Grafičar: Nema stadion, bar ne dovršen. Samim tim ni teren, pa igra utakmice na terenu omladinske škole Crvene zvezde. Neozbiljno malo, ali Grafosima u odbranu – oni svoj stadion bar grade.

Borac Čačak: Teren – katastrofalan. Zbog toga je Borac kao domaćin igrao i u Užicu. Na stadionu – nema semafora?! Škola je OK, ali finansiranje vrlo nestabilno, jer zavisi isključivo od lokalne samouprave. Uostalom, zbog toga ovaj Borac nije onaj stari Borac, nego Borac 1926. Nažalost, ne baš redak slučaj u srpskom fudbalu.

OFK Vršac: Nema stadion propisan pravilnikom. Mada su gradske vlasti baš nedavno izdale građevinsku dozvolu za rekontrukciju stadiona. Videćemo dokle će to ići.

Zemun: Svojevremeno je imao jedan od novijih stadiona, sada je on prilično zapušten, pa su Zemunci igrali u Smederevu i Pančevu. Morali su da sređuju svlačionice, jer im je pretila opasnost da ne dobiju licencu za takmičenja. Nekakav minimum uslova tu postoji, mada baš minimum.

Radnički Sremska Mitrovica: Vrlo interesantan slučaj. Jer Radnički iz Sremske Mitrovice igra na terenu u Mačvanskoj Mitrovici. Naime, kada je Branislav Nedimović, nekada generalni sekretar FSS, izašao iz kluba mesto predsednika je preuzeo Radiša Nikolić iz kompanije Domis enterijeri.  A on je u Mačvanskoj Mitrovici već bio izgradio sasvim modernu “Sportsku akademiju”. Primera radi, jedna tribina s obe strane gleda na dva terena. Problem je samo što je ta jedna tribina i jedina u Mačvanskoj Mitrovici. Izvanredan trening centar sa sve dvoranom sa terenom, sobama za smeštaj, samo… nije stadion. Ali svakako za pohvalu što je Nikolić ipak ulagao u instrastukturu, a to retki čine, posebno kad treba izdvojiti iz svog džepa. Ako ostane, možda nešto uradi i u Sremskoj Mitrovici? Ili barem doda još jednu tribinu u Mačvanskoj.

Sremska Mitrovica (©Starsport)Sremska Mitrovica (©Starsport)

Trajal Kruševac: Nema stadion, pa ni teren. Uz malu gradsku pomoć sa Napretkom deli stadion Mladost. Svoju svlačionicu je sasvim lepo sredio, imali su zanimljive marketinške promocije novih dresova po društvenim mrežama, ali opet – nema svoj pravi dom.

Sloven Ruma:  Igrao u Sremskoj Mitrovici dok nisu ispunili minimum uslova. U Rumi postoji samo jedna tribina, tako se ne može u profesionalne vode.

Dubočica: Ima sjajan novi teren, darivala ga je Vlada Srbije, ali nema ni para ni kadrova da Dubočicu uobliče u klub organizovan na odgovarajući način. Osetio se odlazak dugogodišnjeg sekretara Duleta Petkovića. Ni sam stadion nije dovoljan sam po sebi, ako nema para, a ni ljudi sa znanjem. Stadion inače vodi Savez, jer lokalna samouprava nije želela tu odgovornost. Kao što nisu htele ni one u Zaječaru i Loznici. Treba i umeti s takvim objektima, rekosmo već.

Stadion Dubočice u Leskovcu (©Starsport)Stadion Dubočice u Leskovcu (©Starsport)

Smederevo 1924: Igrali su u Pančevu, ali je teren u međuvremenu urađen, veštak naravno. Stadion je zastareo, ali je i dalje jedan od najfudbalskijih u Srbiji. Finansije trenutno OK, mada je i Smederevo menjalo ime.

Inđija: Nekad superligaš, otkako je ispao ni ekser nije zakucan u stadion, teren je bio užasan, pa je Inđija ove sezone kao domaćin igrala u Novoj Pazovi, zatim i na objektu Mladosti GAT, tek od prošlog kola u Inđiji. Tamo nema ni reflektora.

GFK Sloboda: Teren je ove sezone bio veliki problem, u odbranu Užičana činjenica da su na Begluku ove sezone kao domaćini igrali i Mladost Lučani i Javor i Borac. Stadion jedan od lepših i dok je Sloboda bila deo elite. Finansije vrlo nestabilne, zbog toga je uostalom i menjano ime kluba.

SEOSKI TURIZAM PO SRPSKIM LIGAMA

To sa finansijama i menjanjem imena smo namerno više puta istakli s namerom. Jer vrlo često su sve to promene imena bile uslovljene time što su svi novci dolazili od lokalne samouprave. I kad bi političari izgubili interesovanje – klubovi bi se ugasili. Taman i da lokalne samouprave nastave da pokrivaju sve klubove – tako nećemo sustići Evropu. U Beogradu, uostalom, sem Zvezde i Partizana niko ne dobije ni dinara od države ili grada. I zato su naučili da rade, stvaraju i prodaju igrače. A, kad bi kojim slučajem lokalne samouprave prestale da finansiraju klubove 90 odsto njih u preostale tri Srpske lige bi se ugasilo.

Zato i čudi pomalo sebičan stav regiona Vojvodina, Istok i Zapad da blokiraju skraćenje Mozzart Bet Prve lige Srbije na 12 klubova. Jer onda ona ne bi mogla da primi četiri nova kluba svake godine. Po jedan iz svakog regiona. A koliko su srpskoligaši spremni za profesionalan nivo takmičenje možda i najbolje svedoči to što je sa Istoka ove sezone prvoligašku licencu tražio samo Dinamo Jug, novoosnovani klub iz Vranja.

U Beogradu, jedinom regionu koji nije protiv skraćenja i koji je uostalom jedini “svoju” Srpsku ligu skratio na 14 učesnika, ambicije da igraju Mozzart Bet Prvu ligu Srbije imaju samo Ušće, Radnički iz Obrenovca, te Teleoptik. S tim da Ušće nema stadion za PLS. Kolubara bi još mogla u Prvu ligu Srbije, ali njen plan je da to uradi tek kada sredi finansije.

Novi Lagator u Loznici (©Starsport)Novi Lagator u Loznici (©Starsport)

Zapad je najkvalitetnija Srpska liga, ove sezone FAP iz Priboja će izvesno u Mozzart Bet Prvu ligu, uz manje napore na infrastrukturi to će i moći da uradi. U narednim sezonama bi promociju mogli da pojure Loznica, Metalac iz Gornjeg Milanovca, Budućnost Krušik 2014 iz Valjeva. Sloga iz Kraljeva i požarevački Mladi Radnik igrali su više rangove, ali su infrastrukturalno u lošem stanju.

Vojvodina ima svoj problem, a to su – bogata sela. Toliko bogata da mogu da sklope ekipu da napadnu Prvu ligu Srbije, ali uz sve dužno poštovanje ne i da izrastu u ozbiljan klub. Prvoplasirani Hajduk je iz Divoša, drugoplasirana Sloga iz Čonoplje, trećeplasirana Sloboda iz Donjeg Tovarnika. Sva tri sela zajedno jedva imaju preko 5.000 stanovnika. Srpska liga Vojvodine igra se i u Elemiru, Belegišu, Šajkašu, Perlezu. U najboljem scenariju, za promociju bi se borili Kikinda i Radnički iz Zrenjanina, ali nikako da se to desi. Bečej 1918 posle 23 kola ima svega sedam bodova i ispada u zonu.

Na Istoku dakle Dinamo Jug, šteta za Radnički iz Pirota, ali sa novcem koji je poklanjala lokalna samouprava jednostavno nije mogao da napravi iskorak, a usput mu je i infrastruktura “zarđala”. Zaječar ima novi stadion, ali ni uprava Timoka ni gradske vlasti ne mogu to da isprate na pravi način. Jagodina jedina još ima pravi stadion, ali verovatno ni najveći navijači Ćurana ne mogu više da pobroje koliko je puta taj klub menjao ime i gasio se. Istok je kao region generalno u najvećem kanalu i po pravilu klub koji odatle dođe do Mozzart Bet Prve lige Srbije odmah iz nje i ispadne.

KOLIKO DAKLE KLUBOVA IMAMO?

Prvi plan je bio, tek da podsetimo, 12 klubova u Mozzart Bet Superligi i 12 u Mozzart Bet Prvoj ligi Srbije. Pa je zbog protivljenja regiona PLS ipak ostavljen na 16, za sada. U Srpskoj ligi imamo još 62 kluba, a koliko onih koji imaju potencijal da se domognu elite? Ne mnogo, posebno kada imamo u vidu da ni Superligu, kad bismo bili rigorozni po svim uslovima, ne bi u ovom trenutku moglo da igra više od 10 klubova. Ozbiljan evropski fudbal je već daleko odmakao i tu nema mesta improvizacijama i organizaciji uz “štap i kanap”.

Kažite nam, dakle: 16 ili 12 klubova? Ili neko sasvim drugačije rešenje?


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara