Lazar Marković i Stefan Đorđević (© Star sport)
Lazar Marković i Stefan Đorđević (© Star sport)

Kako se „Koja li je tajna?“ umalo pretvorilo u „I, šta ćemo sad?“

Vreme čitanja: 5min | čet. 12.05.22. | 10:46

Lice i naličje Partizanove pobede nad Vojvodinom vredne plasman u finale Kupa Srbije

Zapevaće Ana Đurić u Torinu, mada to više liči na scenski performans nego na muzičku izvedbu; pevali su i Grobari radosnice povodom plasmana u finale Kupa Srbije, samo je pitanje šta bi se čulo sa tribina da se utakmica sa Vojvodinom završila drugačije od prikaza na terenu. I šansi.

Na kraju je sve ispalo savršeno za crno-bele. Tako je i počelo. Dali su gol u četvrtom minutu! Slučajno? Neće biti.

Izabrane vesti

U sredu po podne Emila Rockova je matirao Rikardo Gomeš, četiri dana ranije Nikola Terzić savladao povratnika iz mađarskog Videotona i otvorio put ka prvenstvenom slavlju, a s početka sezone Bibars Natho preciznim hicem primorao Nikolu Simića na „Karađorđu“. Zajednički imenitelj svim egezkutorima je da su mrežu Lala tresli u čevrtom minutu.

Što može da se tumači na dva načina. Novosađani bi rekli da su svaki put zakasnili na utakmicu, a u Humskoj da je sve posledica stila Aleksandra Stanojevića, uočljivog u većem delu sezone na izmaku. Tajna ranog otvaranja protivnika korespondira sa opredeljenjem šefa stručnog štaba da protivnike napadne odmah po izlasku iz svačionice. Da ga, kako to fudbaleri kažu, „davi“ na njegovoj polovini, visokim presingom provicira grešku i onda kazni. Kao što je bio slučaj u eliminacionom susretu sa Vošom, pošto je Lazar Marković iskoristio hitrinu i ne baš čvrstu defanzivnu postavku gostiju, pronašao Rikarda Gomeša, ovaj imao sve vreme ovog sveta da se čak i namesti, prebaci loptu na jaču nogu i 35. pogotkom u svim takmičenjima izjednači rekord Mateje Kežmana star 22 leta.

Bio je to najbolji dokaz kako Partizan pod Stanojevićevim vođstvom načinje rivala: lučansku Mladost i Metalac u trećem minutu, Vojvodinu u četvrtom (čak triput), ekipu iz Gornjeg Milanovca i prašku Spartu u sedmom, Proleter u devetom, Voždovac u desetom, Kolubaru i TSC u 11, Napredak i sastav iz Bačke Topole u 12, Spartak i Fajenordu u 13. U najvećem broju slučajeva Rikardo je otvarao sef, uz pratnju još dvojice stranaca, Kvinsija Meniga i Bibarsa Natha, a pomagali Slobodan Urošević i Aleksandar Lutovac.

Dovoljan ilustracija Stanojevićevog stila. Ščepa protivnika za vrat i ne pušta ga dok ne poklekne. Najčešće je uspevalo. Presvahodno zbog želje trenera da napadi budu intenzivni, traju kratko i završavaju se sa što više fudbalera. Protiv Vojvodine je prošlo.

Čak deluje da je Partizan protiv Vojvodine odigrao najbolje poluvreme u sezoni. Bilo je i ono protiv Sparte kad je samleo Čehe pre pauze, energično u plej-of duelu sa Santa Klarom kad je obezbeđen plasman u Ligu konferencije, međutim, ne pamti se da je tako dominirao terenom i lakoćom stvarao prilike kao u polufinalu kupa. Ispalo je da je protiv, na papiru, nazahtevnijeg protivnika, ušao u više šansi nego na prethodnoj stanici takmčenja. Pre malo više od mesec dana ka Danilu Goloviću iz Loznice je ispalio devet hitica ukupno. Vojvodini samo u prvih 45 minuta čak deset!?

Takav bi trebalo da bude Partizan. Ofanzivan, sposoban da se stušti ga golu rivala, iskoristi kratere u odbrani. Samo, Partizan je i sklon promašajima. Ne prvi put. U kolektivnom sećanju navijača ostao je zicer Nikole Terzića sa poslednjeg večitog derbija, a da na planu realizacije velikih prilika u poslednje vreme postoji problem potvrdilo se na meču sa Vojvodinom. Posebno u prvom poluvremenu kad su Lazar Marković i Bibars Natho bili sami pred Emilom Rocvkovim, Rikardo Gomeš i Kvinsi Menig propuštali zicere, nervirali oko 4.000 navijača i Aleksandra Stanojevića.

Bilo je čudno na početku, postigli smo jedan gol, a mogli smo, pet, možda šest, možda. U nekim šansama nismo bili spretni u poslednjem dodavanju ili šut nije bio dobar, ali smo držali koncentraciju i postigli smo drugi gol i otišli na poluvreme sa dobrim rezultatom. Kasnije je bilo malo teže, previše toplo, stigao nas je i umor, ali smo zaslužili pobedu“, skicirao je dešavanja od srede popodne Rikardo Gomeš.

Trenera Stanojevića je najviše iznerviralo što se u situacijama „jedan na jedan“ propuštaju šanse da se utakmica „ubije“ ili makar uvede u mirniji tok. Dok je udarao šakom o pleksiglas, lupao po klupi, vikao na igrače ili prekrivao lice rukama, Stanojević kao da je znao da njegov tim može da stigne kazna. Životno i profesionalno iskustvo naučilo ga je da meč nije gotov makar bilo 2:0. Umalo da njegova strepnja dobije potvrdu u vidu rezultata i kad je Dejan Zukić prepolovio zaostatak, čulo se više puta sa tribina:

„I, šta ćemo sad?“

Taj Konstraktin usklik predstavljo je zebnju dela publike, koja se u prošlosti nagledala „milion“ Partizanovih utakmica u kojima dominira terenom, a ostane bez odgovarajuće nagrade. Na Topčiderskom brdu zaista bi mogli da preispitaju odluke nekih igrača, jer „I šta ćemo sad?“, koje će se večeras čuti na drugoj polufinalnoj večeri Eurosonga, deluje kao znak upozorenja. Rečenica koja je lako mogla da bude aktuelna danas da su Lale izvele preokret. Pogotovo što je Stanojević još minulog vikenda skrenuo pažnju fudbalerima da bi trebalo da povedu računa o koncentraciji u završnicama akcija. Sve valjano odrade do egzekucije, a onda se ponašaju pomalo opušteno.

Kako svaka životna situacija može da se posmatra iz više uglova, tako u klubu koriste frazu „Ko zna zašto je to dobro“, uvereni da će sve ono što nije ušlo protiv Vojvodine ući u sudaru sa Crvenom zvezdom. U poslednjoj utakmici sezone, kad na talonu bude nagrada u vidu pehara.

POTVRĐENA POVLASTICA U VIDU KASNIJEG POČETKA EVROPSKE SEZONE

Osim plasmana u osmo uzastopno finale Kupa Srbije, Partizan se pobedom nad Vojvodinom izborio za kasniji start naredne evropske sezone (4. i 11. avgust).

Epilog od srede znači da će, po sadašnjem preseku, predstavljati našu zemlju u kvalifikacijama za Ligu Evorpe. I to od trećeg kola. A ukoliko Rendžers savlada Ajntraht u finalu ovogodišnjeg izdanja, a Roma i Fajenord preko prvenstva Italije i Holandije osiguraju evropske vize, onda već od plej-ofa i imao bi samo jednu rundu do grupne faze drugog po vrednosti UEFA takmičenja.

To znači da ne ide u kvalifikacije za Ligu konferencije, što bi bio slučaj da je ispao od Vojvodine, a ostao na drugom mestu u prvenstvu. Mada se u Humskoj, doduše sve manje, nadaju da bi mogao da de desi veleobrt u poslednja dva kola, pa da preteknu Crvenu zvezdu, postanu prvaci i igraju kvalifikacije za Ligu šampiona.


tagovi

FK PartizanLazar MarkovićRikardo GomešAleksandar StanojevićKup Srbije

Obaveštavaj me

FK Partizan

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara