Stanojević (©Starsport)
Stanojević (©Starsport)

Meč viner – figura koja nedostaje Stanojevićevom Partizanu

Vreme čitanja: 4min | pet. 26.11.21. | 18:34

Crno-beli nemaju u timu igrača koji može sam da reši utakmicu kao nekad Ilić, Moreira, Leonardo, Suma...

Seciranje uzroka sramotnog poraza u Talinu možda bi moglo da posluži ljudima u Humskoj da preispitaju sebe i neke od poteza povučenih letos. Sve zarad boljeg proleća, kako god da se završi presudni susret sa Anortizisom, vredan plasmana u narednu fazu Lige konferencije.

Može da se priča o odlukama stručnog štaba da ostavi na klupi redovne startere u liku Miloša Jojića ili Lazara Markovića, čiji je ulazak uticao na ubrzanje igre, može da se debatuje da li je Danilo Pantić korisniji kad se izmesti na bok ili dejstvuje unutra, ali oko jednog su Grobari saglasni. Partizanu je potreban individualac kao hleb nasušni.

Izabrane vesti

Gostovanje Flori pokazalo je kao na dlanu da Aleksandar Stanojević ima igrače manje-više sličnih karakteristika, samo su nijanse u pitanju koga će za koji meč izabrati, ali da nema kreativca, sposobnog da jednim potezom reši utakmicu. Trener će reći da ceni one podređene timu, statistički parametri će pokazati da pojedinci trče više nego ostali, stručno oko će videti ko se kako postavlja i gradi akcije, ali fudbal je od vajkada bio poligon majstora. Kako da podignu publiku na noge, tako da usprave ostatak ekipe kad se tetura kao što je Partizanova u četvrtak veče.

Na tom polju bi Stanojević mogao da pokaže više fleksibilnosti, da prevaziđe sebe, da demonstrira kako je spreman da se menja zarad interesa kluba i angažuje fudbalera koji pojavom uliva strah protivniku, za koga je potrebna dupla straža. Ma kakve bubice imao.

Primera radi, kakav je u prvom Stanojevićevom mandatu bio Almami Moreira. Gvinejac je stigao na Topčidertsko brdo baš pošto ga je aktuelni trener preporučio Miroslavu Đukiću leta 2007, brzo se nametnuo kao lider, individualac kome su se tolerisali pojedini ispadi, ali je cela fudbalska Srbija znala da je završnim pasom ili golom sposoban da „otključa“ utakmicu. Sličnog je imao i Marko Nikolić u poslednjem pohodu Parnog valjka na duplu krunu. Ime mu je Leonardo da Silva Soza, toliko upečatljiv da je mogao da „izmisli“ pobedu. Da povuče Parni valjak iz blata. Više puta. Čak i to što je bilo disonantnih tonova između Brazilca i Uroša Đurđevića stručni štab i ekipa su trpeli, znajući da bez dvojice egoista (u onom pozitivnom, sportskom smislu) ne bi mogli da pariraju Crvenoj zvezdi.

Prateći tu tendenciju, nije slučajno što je Sejduba Suma najbolje igrao evropske i utakmice sa večitim rivalom. Da, može biti da ih je birao svesno, ali je doprinosio (golovi Videotonu, Olimpijakosu, Rudaru, Malatiji, Moldeu, AZ-u, Astani, Šarlroi) uz sve bubice kojima je bio sklon. Na kraju krajeva, poslednji put kad mu je Stanojević dao šansu pre odlaska na Bliski istok poveo je Partizan ka pobedi nad Santa Klarom (iznudio penal pri rezultatu 0:0).

Sadašnji Partizan nema ni Moreiru, ni Leonarda, ni Sumu. Nijedan igrač u kadru nema tu moć da kad dohvati loptu obavezno krene napred i nešto konkrento uradi. Ova ekipa kao da je pravljena po kalupu, bez iskakanja, vica, ideje i kako sezona odmiče to sve više dolazi do izražaja. Jedini igrač donekle sličan pobrojanima je Bibars Natho, velikog uticaja na dešavanja na terenu, ali je jasno da Izrelac nije meč viner, čovek koji u zlato pretvara baš sve što dotakne.

A da je Partizanu potrebna figura oko koje će sve da se vrti najbolje zna sam Stanojević iz igračkih dana. Saša Ilić je bio taj. Da se ne lažemo, večiti kapiten nije morao da trči napred-nazad, da zatvori po krilu (u poznim danima karijere to je smatrao više žrtvom koju podnosi za klub, nego što su mu to karakterisitke), ali onaj pas koji seče odbranu rivala kao nožem sam je mogao da podeli legendarni „broj 22“. Shvatio je to čak i Lotar Mateus, kad ga je najpre pomerio na mesto zadnjeg veznog, pa kad je uvideo grešku vratio na poziciju iza špica.

Logično je da u sezoni bude uspona i padova, da se neka utakmica i izgubi po zakonu velikih brojeva, ali da bi se predupredio kiks poput onog iz Talina Partizanu je neophodno da se povremeno osloni na inspiracijuu pojedinca, pre nego na kolektiv. Jer, kad tim zakaže, jedan čovek može da ga razmrda. Jedni potezom.

Na kraju krajeva, nije to velika nauka. Ljudi u Humskoj najbolji primer imaju u komšiluku: Aleksandar Katai i Mirko Ivanić su presudni faktor u evropskom pohodu Crvene zvezde. Kad drugima ne ide, njih dvojica preuzimaju odgovornost. I – rešavaju.


tagovi

FK PartizanSuperliga SrbijeLiga konferencijeAleksandar Stanojević

Obaveštavaj me

FK Partizan

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara