Lionel Mesi (©Reuters)
Lionel Mesi (©Reuters)

Mesi otvorio dušu: Ne vidim sebe kao najboljeg u istoriji, niti sam želeo da budem na vrhu

Vreme čitanja: 6min | sub. 04.12.21. | 13:59

Argentinac posle osvajanja sedme Zlatne lopte govorio o sebi, da li je pravi uzor za mlade, kakav je privatno, o poređenju sa Maradonom, kakav je kao saigrač, uspehu Kristijana Ronalda...

Izbor Lionela Mesija za osvajača rekordne sedme Zlatne lopte izazvala je kontroverzu u fudbalskom svetu i pokrenula ozbiljnu diskusiju na temu da li je tradicionalna nagrada u izboru Frans Fudbala zapravo izgubila svaki smisao.

Dok se fudbalska javnost i dalje rve oko toga ko je zaslužio najprestižnije individualno priznanje, Lionel Mesi je u razgovoru za renomirani francuski magazin otvorio dušu i, između ostalog, rekao da bi sebe ne “smatra najboljim u istoriji“ iako od ponedeljka uveče ...

Izabrane vesti

“Iskreno, nikada nisam sebe smatrao najboljim u istoriji, niti želim da se na mene gleda tako. Za mene je sama pomisao da me ljudi smatraju jednim od najboljih u istoriji dovoljna. Nikada nisam mogao da zamislim tako nešto, a i ne zanima me previše, jer ne menja kod mene ništa, ni u jednom smeru. Niti sam ikada želeo da budem najbolji“, rekao je Mesi.

21.00: (5,90) Lans (4,20) PSŽ (1,62)

Takođe, ne zna da li je kao fudbalska pojava primer drugima...

“Ne znam zaista, nikada nisam voleo da budem nečiji uzor ili da delim savete. Uvek sam se borio za svoje snove. Prvo, da budem profesionalni igrač, onda da se borim za svoj napredak i postignem razne ciljeve. U takvim momentima potrebno vam je i malo sreće, zato sam zahvalan Bogu što me je naveo na pravi put“.

Kakav je Lionel Mesi privatno?

“Potpuno normalno se ponašam kada sam u krugu ljudi kojima verujem, prijateljima, porodicom. Malo sam povučeniji kada izađem van tog kruga, jednostavno mi je teško da se osećam slobodno i potrebno mi je više vremena da se osećam lagodnije. Ali za ljude iz svog okrućženja sam potpuno normalna osoba, uvek dobro raspoložen i pokušavam da uživam u svakom trenutku“.

Posle osvajanja Kopa Amerike Mesija sve više porede sa Dijegom Maradonom, iako mu i dalje nedostaje najvažniji reprezentativni trofej od svih – Boginja.

“Ne, ne, nikada sebe nisam poredio sa Dijegom, apsolutno nikada. Nikada nisam obraćao pažnju na poređenja od strane drugih ljudi. Neke kritike su me mučile u prošlosti. Prošao sam dosta loših momenata u reprezentaciji i nervirale su me kritike na tom nivou. Ali, onda smo kao svlačionica naučili da kroz sve prolazimo zajedno, da u našoj grupi rešavamo probleme, što nas je dodatno ojačalo. Čak i kada psujemo jedni druge ili se posvađamo, kasnije nam to pomogne da budemo još bolji. To je jednostavno sport“.

Da li je lako biti Mesijev saigrač?

“To treba da pitate druge (smeh). Ne znam da li je lako ili ne. Oni koji me poznaju, znaju kakav sam. Ko me ne poznaje, upoznaje me malo, pomalo. Mnogo mi je teže sa mlađim saigračima zbog slike koju imaju o meni, ali kada shvate kakav sam, ubrzo se i oni opuste“.

Kako gledaš na slobodu?

“U igri sam oduvek voleo da imam slobodu da se krećem gde želim, da ne poštujem poziciju kao takvu. Svi treneri su mi davali tu slobodu, jer su i sami bili svesni toga da mogu tako više da naškodim protivniku. Van terena, apsolutna sloboda je vreme koje provedem sa svojom suprugom, decom i uživamo u našem vremenu. Jedina obaveza koju u životu imam su rezultati i preciznost“.

A, koja je sada tvoja pozicija na terenu?

“Da se krećem između linija, ali sve zavisi od utakmice. Čak i kada počnem desno, uglavnom se brzo prebacim bliže špicu. Sada se više povlačim ka sredini kako bih pokupio više lopti i distribuirao ih napred, da steknemo superiornost u igri i kontrolišemo loptu“.

Koliko vremena prođe pre nego što progovoriš sa nekim kada tvoj tim pretrpi poraz?

“Sada je drugačije. Otkako imam decu, kada stignem kući jako mi pomaže to što mogu da budem sa njima. Pre njih, dok smo bili samo Antonela i ja, dosta vremena sam provodio sam, u izolaciji, jer nisam želeo da razgovaram ni sa kim. Odrastao sam sa osećajem mržnje prema porazu. Uvek sam želeo da pobedim, tako je i sada“.

Fotografija iz prošlih vremena (©Reuters)Fotografija iz prošlih vremena (©Reuters)

Kristijano Ronaldo je nedavno proslavio 800. i 801. prvi gol u karijeri što nikada nikom ranije nije uspelo. Da li ti je posle osvajanja Zlatne lopte cilj da ga prestigneš po broju pogodaka?

“Oduvek sam želeo da nadmašim sebe, ne gledam šta drugi rade. Sa Kristijanom postoji rivalstvo koje traje godinama i jako je lepo jer nam je obojici pomoglo da porastemo kao igrači. Ali, nikada nismo gledali jedan drugog. Lično želim da nadmašim sebe svake godine, da budem bolja verzija sebe, ne nekog drugog“.

Da li je teško biti Lionel Mesi?

“Mesi sam već 34 godine, tako da sam se navikao na sve. Srećan sam zbog svega što sam postigao, mada priznajem da ponekad želim da živim život ispod radara, da uživam sa porodicom i da me ljudi ne prepoznaju. Ne žalim se, naprotiv. Uvek je lepo kada dobiješ kompliment od ljudi, osmeh ili kada vam neko traži da se fotografišete. Navikao sam na sve to i potpuno mi je normalno“.

Išle su kolege sa Frans Fudbala “od Kulina bana“, pa su Mesija pitali i o najranijem detinjstvu...

“Potičem iz radničke porodice, moj otac je radio po ceo dan i živeli smo u krajnje skromnom kraju. Ali, nikada nam ništa nije nedostajalo. Moji roditelji su mi usadili poštovanje, radnu etiku i poniznost. Odrastao sam poštujući te vrednosti. Kada sam stigao u Barselonu sa 13 godina u Masiji sam pronašao iste vrednosti“.

Zatim o čuvenoj priči o hormonskom deficitu zbog čega je morao da prima terapiju...

“Sećam se da sam proveo dva sata na pregledima sa majkom. Kada sam shvatio da imam problem, nisam bio posebno šokiran. Možda tada nisam ni znao zapravo šta znači moje stanje. Kasnije su mi objasnili da moram da primam injekcije kao terapiju svakodnevno, jednom u jednu, jednom u drugu nogu. Nikada se nisam osećao povređenim zbog stanja u kojem sam bio. Jednostavno, nastavio sam život normalno. Ta dešavanja mi nisu ugrozila karijeru, jer sam mogao da radim sve apsolutno normalno. Jasno je da sam morao da primam terapiju i to je ubrzo postalo deo mog života, svakodnevnice“.

16.15: (1,55) Barselona (4,40) Betis (6,50)

Mesi je govorio i o napuštanju rodnoj Rosarija sa 13 godina...

“Terapija koju sam primao bila jke izuzetno skupa za moju porodicu. Njuels nam je rekao da će nam pomoći, ali nam nisu dali novac za terapije. Sve je to bilo jako komplikovano. Ubrzo se pojavila opcija da odem u Barselonu. Sećam se jasno momenta kada sam otišao, ceo komšiluk se okupio da nas pozdravi, bio je to težak momenat za nas, ali to je bilo sve što sam želeo“.

A, da li si ikada razmišljao o povratku posle teškog početka u Barseloni, pričalo se da nisi impresionirao?

“Nikada nisam pomišljao da odustanem i da se vratim, mada nije bilo lako da se adaptiram na novi život. Bilo je jako teško u prvoj godini, to priznajem. Prvi meseci posebno. Nisam mogao da igram jer iz Argentine nisu stigli potrebni papiri. Kada sam počeo da igram povredio sam potkoleničnu kost i bio van terena mesecima. Moja porodica se rastavila dok sam proživljavao teške momente. Ali, ni tada nisam razmišljao o povratku u Argentinu. Naprotiv, kako je vreme prolazilo osećao sam se bolje, bio sam ubeđen da ću ispuniti svoj san, da ću postati profesionalni fudbaler“.



tagovi

Lionel MesiPari Sen Žermen

Obaveštavaj me

PSŽ

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara