
Mornar i Farani, zajedno, teško se vare: Ima li Feđin Radnički još nešto da ponudi ili je to bilo – to?
Vreme čitanja: 4min | pet. 01.08.25. | 10:21
Kragujevčani se, nakon još jedne bolne eliminacije, nalaze na velikoj klupskoj prekretnici
I hajde sad, budite umetnik i nađite pravu meru, sredinu, između omalovažavanja kome je srpska fudbalska javnost tako sklona i pokušaja da se odbrani neodbranjivo. Kako ostati dosledan onome o čemu pišemo već nedeljama unazad, da Radnički nije bio favorit protiv KI Klaksvika i da je ispao od neuporedivo “namazanije“ i evropski iskusnije ekipe, na terenu na kojem daleko slavniji klubovi nisu pronašli put do pobede (uspeo je samo jedan od poslednjih 16 koji su tamo gostovali), a da ne deluje da, daleko bilo, pravdamo Kragujevčane za učinak koji, na kraju dana, jeste i neuspeh i veliko razočaranje.
Posebno u širem kontekstu dva uzastopna učešća u evropskim kvalifikacijama. Eliminacije od Mornara i predstavnika Farskih Ostrva – to će, obrni-okreni, pisati kao krajnji domet najuspešnije ere u istoriji šumadijskog kluba. Svaki od ova dva kiksa posebno, nekako se i mogao progutati, ali ovako zajedno – teško se vare...
Izabrane vesti
Kao neki vojnici kadeti, kojima je ispred minskog polja nacrtano gde ni slučajno ne smeju da nagaze, a oni baš tamo nagrnuli – tako je Radnički eliminisan od Klaksvika. Obe utakmice su maltene “unapred odigrane“ u najavnim izjavama, a da Kragujevčani nisu uspeli da promene njihov scenario. Pali su tamo gde se znalo da je protivnik najjači – iz kornera. Dozvolili su da im rival doslovno pojede vreme. Bilo bi zanimljivo izračunati koliko su minuta u ovom dvomeču Farani “ukrali“ izvođenjem prekida, te koliko je dugo lopta bila u vazduhu, odnosno koliko su puta, posebno u prvom poluvremenu sinoćnjeg revanša, fudbaleri dva tima morali da odigraju glavom.
Već smo apostrofirali detalj sa sredine drugog poluvremena, kao paradigmu čitavog dvomeča, kada je Feđa Dudić spremio dvostruku izmenu. Rezervni igrači su već bili kraj aut linije i čekali su da Klaksvik završi sa ofanzivnim prekidima pa da uđu u teren, a stajali su tamo puna četiri minuta, koliko je domaćin potrošio za – tri auta!
Na neki način je Radnički sinoć odustao od svog identiteta, napadačke igre, onih nekada, na prvi pogled, i obezglavljenih, “na ura“ juriša ka protivničkom golu. Delovalo je da u tome ima rezona, znajući koliko je rival sposoban da kazni svaki prostor u tranziciji, ali na kraju, čak ni pri negativnom rezultatu, Kragujevčani se nisu upustili ni u kakav rizik (poslednja, peta izmena, u 82. minutu – Ilić umesto Ristića).
Miljama daleko od optimalne forme, samo da ne pokušavaju da posle svega pronađu opravdanje u promašenim šansama. Ono, bilo ih je sasvim dovoljno u oba susreta – sinoć po jedna u oba poluvremena – ali, da budemo do kraja objektivni, uz sav respekt prema mnogim kadrovskim potezima sportskog sektora u poslednje dve godine, ne izlazi se u Evropu sa ovako tankim izborom centralnih napadača...
Kakva je zapravo ekipa KI Klaksvik, pokušali bismo da ilustrujemo jednim plastičnim primerom. Da jedan od stubova njihove odbrane, Deni Pavlović, fudbaler koji, uz dužno poštovanje, svojevremeno nije dobacio dalje od epizodne uloge u Voždovcu, Mačvi, čačanskom Borcu, danas dođe u Mozzart Bet Superligu, da li biste garantovali da bi imao mesto startera u većini timova našeg elitnog ranga? A u sistemu (sa naglaskom na tu reč) trenera Magnusa Pauela, posloženom do savršenstva, on je, za njih, najbolji štoper na svetu.
I zato smo tu gde smo, zato svaki put kad pomislimo da konačno imamo uzbudljiv i zanimljiv (ne računajući trku za titulu) domaći šampionat, kao što smo pomislili nakon dva uvodna kola nove sezone, vrlo brzo shvatimo koliko je zapravo kvalitetan. Izuzev večitih i TSC-a, ostali srpski predstavnici u evropskim kvalifikacijama – Vojvodina, Čukarički, dva Radnička i Novi Pazar, eliminisani su u 12 svojih poslednjih dvomeča u evropskim kvalifikacijama!
Što se Kragujevčana tiče, na velikoj su prekretnici. Šta god da se desi u narednim satima i danima, šteta bi bila posmatrati ih samo kroz naočare sinoćne eliminacije, jer zaista su na domaćoj sceni skrenuli pažnju nekim segmentima klupske organizacije koji odskaču od srpske fudbalske svakodnevice. Ali, veliko je pitanje da li imaju šta novo da ponude u ovom kadrovskom obliku?
Da se zakasnilo sa resetom u igračkom kadru jasno je i vrapcima na grani, zasićenje određenog broja nosilaca igre, koji se nisu ni “pojavili“ u dvomeču sa Faranima, jedan je od bitnijih uzroka ovog neuspeha. Delovalo je i prošle godine posle Mornara da im sledi raspad sistema, pa su smogli snage da ponove superligaški uspeh. Sada, posle svega, teško da čak i Feđa Dudić ima istu energiju da se bori za treću šansu u Evropi...
