Nastanak Drim tima sa Marakane: Gušenje u dugovima, bankarski čarobnjak, požar u fabrici talenata i Isus spasilac

Vreme čitanja: 18min | uto. 26.11.19. | 11:58

Slatki mamurluk 40.000.000 navijača posle godina kada je klub bio na ivici propasti

Kakav je to vikend bio... Prenosiće priču sa kolena na koleno milioni Brazilaca svojim mlađim potomcima koji nisu bili svedoci najluđa 24 sata u istoriji najpopularnijeg kluba Brazila. I sveta, kako oni vole da kažu...

Flamengo je za manje od 24 sata osvojio titulu u Kopa Libertadores na jedan od najneverovatnijih načina. Sa dva gola Gabrijela Barbose u 89. i 92. minutu je praktično ukrao trofej iz ruku aktuelnog vladara River Plejta, da bi sledeće večeri i zvanično postao šampion Brazila, pošto najbliži pratilac Palmeiras nije pobedio. Da li je moglo luđe?

Izabrane vesti

Ta neverovatna 23 sata između subote i nedelje su automatski postala i najbitnija u istoriji slavnog kluba. Iako najpopularniji i najveći iz mnogo razloga, Flamengo po trofejima nije neka supersila. Ovo mu je bila tek druga titula prvaka Južne Amerike i tek šesta u Brazilu. Primera radi, Santos ima osam titula u Brazilu i tri u Libertadoresu.

Kao najfudbalskija zemlja sveta, Brazil je po mnogo čemu unikat. Tamošnji fudbal nema dva ili tri velika kluba koji će deliti titule između sebe i držati monopol. Brazil ima 12 velikih klubova („Doze grandes“) i konkurencija je ogromna. Jedinstveno državno prvenstvo se igra tek od 1970. godine pa je tako rekorder Palmeiras sa tek deset titula. Samo jedan klub za 49 godina je uspeo da veže tri titule (Sao Paulo 2006-2008), a samo još šest generacija je uspelo da odbrani tron i veže dve titule. Brazil je imao čak 17 različitih klubova šampiona u 49 godina! Čisto sumnjamo da u nekoj iole ozbiljnoj ligi postoji nešto slično...

Razlog za takvu konkurenciju je ogromna popularnost fudbala, nepresušan izvor čistog fudbalskog talenta i nestabilna političko-finansijska situacija u zemlji koja se preliva na klubove. Brazilski klubovi nisu ni državno, ni privatno valsništvo, već udruženja navijača. Makar oni najpoznatiji. To je idelano tlo za muljanje i prevare. Mladi igrači se prodaju kao alva, dovoljno je samo malo se utaliti sa nekom menadžerskom agencijom ili fondom, dati joj prednost u lovu na igrače iz svoje škole i eto punih džepova. A na čelo kluba se nikako ne dolazi bez političke zaleđine. I naravno, ne snosi se nikakva odgovornost kada se opustoši klupska kasa. Uvek je kriv onaj prethodni čije dugove nije bilo moguće pokriti, a bila je baš poštena i iskrena namera da se to uradi. Ali ne može se zbog pritiska navijača i medija, rezultatskog imperativa, nedostatka vremena itd...

Zvuči poznato?

gallery

Razlika je što su vladajući mandati u brazilskim klubovima ograničeni. Menadžerske agencije i fondovi u skoro svakom dobrom i mladom igraču drže procente vlasništva, ali rukovodstva kluba imaju problem pritiska milionskih armija navijača od kojih na kraju zavise. I tu ne mislimo na Fejsbuk navijače, već desetine hiljada ljudi na tribinama kojima je njihov klub zaista deo bića. Stari i mladi, bogati i siromašni, muški i ženski (i oni treći), tradicionalisti i hipsteri... Svima je njihov klub mnogo važan. Kako pre neko veče napisa jedan poznanik i navijač Flamenga iz Rija:
„Bože, što nemam mnogo para, pa da vidim da me to ne čini istinski srećnim kao Flamengo“.

Brazil nema drugi sport osim fudbala. Vole se odbojka, borilački sportovi, fudbal u sali, na plaži, ali veliki fudbal je jedini nacionalni sport. Zato je Brazil valjda jedina bitna fudbalska zemlja koja ima četiri domaća takmičenja i u kojem sezona traje 11 meseci. Flamengo, na primer, prvo ima regionalno Karioka prvenstvo (za klubove iz Rija i okoline), pa lokalni kup Rio de Žaneira, pa kup Brazila i na kraju prvenstvo Brazila. I sve to je važno navijačima!

Postoji zanimljiva teorija da toliko fudbala u Brazilu ima da bi se manipulisalo narodom, da bi se zaboravilo na suštinske probleme i da bi stalno pričalo o fudbalu. A verujte, priča se. Više nego o politici koja je korumpirana i pokvarena do srži. Brazil je jedna od socijalno i ekonomski najnesrećnijih zemalja. Nebitno da li su na vlasti oni moderni i liberalni ili ovi novi konzervativni. Brazil je opljačkan na milion načina. Od „afere Petrobras“ (ukradeno je dvanaest milijardi dolara od države) do fudbala u kojem se stalno nečim manipuliše.

A Flamengo je kao najveći posebno atraktivan plen za lovce u mutnom.

Po onim starim socijalnim podelama, Flamengo je važio za klub sirotinje i radničke klase. Naravno, takve podele u fudbalu više ne postoje i danas za Falmengo navijaju svi. Mengao kako glasi jedan od nadimaka za Flamengo je popularnost stekao zahvaljujući otvorenosti prema svima. Među prvima je razbio tabu rasizma. Legendarni Leonidas je još tridesetih godina prošlog veka bio prva zvezda Flamenga i otvorio vrata ovog kluba za sve ljude, dok legenda kaže da je aristokratski lokalni rival Fluminense tražio od tamnoputih fudbalera da se mažu pirinčanim brašnom da bi posvetlili ten. Za Flamengo su igrali svi...

I tako je klub sa Marakane počeo da osvaja srca širom zemlje, pa za njega po zvaničnim podacima od pre nekoliko godina navija preko 30.000.000 ljudi u Brazilu, dok prema nezavničnim Flamengo danas ima oko 40.000.000 navijača. Toliko navijača u svojim zemljama nemaju Juventus u Italiji, Real u Španiji, Liverpul u Engleskoj... Imaju po Americi, Aziji, Africi, ali po brazilskim shvatanjima to nisu pravi navijači. Zato će vam se Brazilci začuditi kada čuju da ste navijač Liverpula iz Srbije, Juventusa iz Bosne ili Reala iz Hrvatske. Oni navijaju za svoje klubove i neprirodno im je da se smatrate navijačem kluba iz neke druge države. Osim, eventualno, potomaka italijanskih i nemačkih imigranata u Brazilu koji gaje simpatije prema klubovima iz zemalja predaka.

Flamengo kroz istoriju nije bio nešto posebno uspešniji od tri velika lokalna rivala Fluminensea, Vaska i Botafoga. Štaviše, do 1970, kada je počelo da se igra državno prvenstvo Brazila, Flu je imao više titula (19) u Karioka prvenstvu od Flamenga (15), a Vasko (13) i Botafogo (14) neznatno manje.

Ali Flamengova popularnost je rasla brže. Naspram duplo većeg, okrutnog i bogatog Sao Paula, Rio de Žaneiro je uvek imao dušu i šmek, a Flamengo je bio njegovo srce.

I konačno, tamo negde od sedamdesetih godina prošlog veka, Flamengo doživljava renesansu. Prošao je Botafogov zlatni period i počela je trka utroje. Kreće period najžešćih derbija sa Fluminenseom (četiri derbija sa preko 130.000 ljudi na Marakani za pet godina) pošto su dva rivala podelilia 15 od 17 mogućih titula Karioka prvenstva. A bio je tu i čuveni rivalitet Flamengove najveće legende Zika i Vaskove gol mašine Dinamitea (najbolji strelac u istoriji brazilskog šampionata). Flamengo je sa Zikom osvojio sedam Karioka titula, prve tri titule šampiona Brazila i konačno prvi Kopa Libertadores, a potom i svetsku titulu pobedom nad Liverpulom. To su bile zlatne godine.

Imao je Flamengo od tada neke svetle momente u lokalnom Karioka prvenstvu, ali je od Zikovog odlaska 1983. godine pao u senku klubova iz Sao Paula, a onda i gradskih rivala. Flamengo je od Zikove ere, pa do pre nekoliko dana osvojio samo dve krune prvaka Brazila. Titulu 1992. su osvojili iznenađujuće i u tom periodu počinje da kulja mržnja u rivalitetu sa Vasko da Gamom koja je premašila negativne emocije prema Fluminenseu.

Euriko Miranda je bio Vaskov potpredsednik - moćniji od bilo kojeg predsednika u brazilskom fudbalu - na pomen čijeg imena se Flamengovim navijačima i danas diže kosa na glavi. Mrzeli su kao nikog pre i posle njega.

On im je prvo oteo Bebeta, a potom koristio svaku priliku da ih isprovocira, napakosti i podsmehne im se. Kraj prošlog i početak ovog veka je bio zlatni period Vaska i Eurika Mirande. Flamengo i Romario su ga pobeđivali u Karioki, ali je u Brazilu i Južnoj Americi bio uspešniji Euriko. Početak kraja moćnog Vaska je bio slobodnjak Ramba Petkovića u 88. minutu za titulu Karioka 2001.

Godinama kasnije je Euriko postao predsednik Vaska, krao izbore, vršio malverzacije i posle 40 godina napustio klub, a da su ga podjednako mrzeli i Vaskovi navijači.  Flamengo se vratio krajem prošle decenije, a titula šampiona Brazila osvojena 2009. godine je bila spektakularna i do pre nekoliko dana najslavniji momenat u ovom veku. „ImperatorAdrijano i DejanRamboPetković u drugom mandatu su tada činili strašan tandem koji su navijači obožavali i ta sezona se i danas prepričava. Od zone ispadanja i 14. mesta su doveli Fla do titule. Petković je u šampionskom pohodu zaludeo „flamengiste“ golovima direktno iz kornera! Postigao je dva takva gola u roku od 20 dana kada se lomila šampionska trka, a potom i namestio iz kornera gol za titulu protiv Gremija.

Nažalost, Adrijanova i Rambova titula je skupo plaćena. Klub je počeo da se guši u dugovima. Flamengo je 2012. bio dužan preko 170.000.000 evra! Kako nije ni privatni, ni državni, već u vlasništvu oko 2.000 izabranih navijača koji glasaju, niko nije snosio odgovornost. Dugogodišnji član kluba (od 1979. godine), a kasnije uspešni bankar i političar Eduardo Bandeira de Melo je 2013. slučajno postao predsednički kandidat (povučena kandidatura Valima Vaskonselosa) i pobedio je sa 70 odsto glasova.

Okupio je grupu privrednika, biznismena, bankara, smanjio administraciju kluba i finansijski preporodio Flamengo. Njegov plan se sastojao od tri faze, iako mu je predsednički mandat bio ograničen na tri godine. Prva faza (2013-2016) zvala se „vraćanje kredibiliteta“ i značila je profesionalizaciju menadžmenta i izdvajanje većine prihoda za vraćanje dugova. A skoro polovina Flamengovih prihoda je dolazila od TV prava, jer je kao najpopularniji klub u Brazilu bio i najgledaniji na televiziji, pa mu je logično išao i najveći deo kolača od TV prava. Tih godina je to bilo oko 25.000.000 evra godišnje, danas je to duplo više. Flamengo je već 2014. godine počeo da zarađuje, a 2015. završio je u plusu sa skoro 30.000.000 evra i Bandeira de Melo je dobio drugi mandat. Do kraja tog mandata 2018. godine dug Flamenga je smanjen na 75.000.000 evra.

Druga faza (2016-2018) nosila je ime „početak investicija“ uz akcenat na ulaganja u omladinskom pogonu i modernizaciju kluba. Kupljeni su softveri koji su funkcionisanje klupskog aparata ubrzali za 80 odsto, a klub je za dve godine prestigao Korintijans po broju članova na svim internet platformama i počeo konačno da zarađuje novac od statusa najpopularnijeg. Zarada od prenosa utakmica je drastično povećana.

Od 2014. do 2018. godine budžet za omladinsku školu je povećan za 139 odsto – sa 1.700.000 na 4.300.000 evra. A još 5.000.000 evra je uloženo u moderni trening kamp za decu po uzoru na Čelsijev. Rezultati su bili vidljivi odmah. Svet je već 2016. čuo za talentovanog Lukasa Paketu, a 2017. za tinejdžersko čudo Vinisijusa Žuniora iz Flamenga. Akademija u Gavei je počela da štanca po planu.

Za Vinisijusa su ratovali Barsa i Real, a Flamengo je samo licitirao. Velika razlika u odnosu na ostale transfere u Brazilu je bilo što je Vinisijus bio 100 odsto Flamengov! Niko nije imao procente, klub je bio jedini vlasnik igrača. Na kraju je Real platio traženih 45.000.000 evra Flamengu, a još 16.000.000 evra je platio igraču, porodici, agentima... Flamengo sa tim nije imao ništa.

Lukas Paketa je zainteresovao gomilu velikana i godinu i po posle Vinisijusa je prodat Milanu za 35.000.000 evra. Flamengo kod njega imao vlasništvo nad 70 odsto ugovora. Kada su prihvatili ponudu Milana, zaradili su čistih skoro 25.000.000 evra. To je značilo zaradu 70.000.000 evra na samo dvojici igrača iz sopstvene škole.

Kakav je finansijki poduhvat napravila Bandeirina uprava govore sledeći podaci o Flamengovom godišnjem poslovanju.

2012: Prihod - 45.000.000 evra, deficit - 13.000.000 evra
2013: Prihod - 58.000.000 evra, deficit - 4.000.000 evra
2014: Prihod - 74.500.000 evra, suficit - 13.500.000 evra
2015: Prihod - 76.500.000 evra, suficit - 28.000.000 evra
2016: Prihod - 109.500.000 evra, suficit - 32.800.000 evra
2017: Prihod - 139.000.000 evra, suficit - 34.500.000 evra
2018: Prihod - 116.500.000 evra, suficit - 10.500.000 evra

Kako su prihodi kluba porasli, došlo je vreme za ulaganja. Posle transfera Pakete, Bandeiri de Melu je istekao mandat, ali je ostalo da se završi i treća faza (2018-2020) njegovog plana sa naslovom „Vreme pobeda“. Ona je označena kao vreme trijumfa i period kada će Flamengo dominirati na sportskom i finansijskom planu.

A ta faza je podrazumevala kupovinu kvaliteta i ulaganja u prvi tim.

Finansijska konsolidacija kluba prethodnih godina je značila i da će rezultati morati da trpe. Dok je klub vraćao dugove i povećavao prihode, Flamengo je bio daleko od borbe za titulu. Prve godine (2013) Bandeirine uprave je završio sezonu u Seriji A na 16. mestu, drugu na desetom, treću na 12. Dovođena su uglavnom besplatna pojačanja poput Andrea Santosa (Arsenal), veterane Elana (Gremio), Žuana (nekada u Romi), EmersonaŠeika“ (Korintijans) i kontroverznog Peruanca Paula Gerera koji je došao bez obeštećenja iz Korintijansa i pokazao se kao pogodak.

Već četvrtu sezonu Bandeirine uprave, stvari su počele da idu nabolje. Iz Evrope je vraćen Dijego kao velika zvezda,  Gerero je rešetao mreže, a u veznom redu je eksplodirao „pitbul“ Vilijam Arao koji će izrasti u motor današnjeg šampionskog tima. Flamengo je završio sezonu na trećem mestu.

U leto 2017. godine stiže čuveni Valensijin ekspert za penale, golman Dijego Alves. Iz arapskog sveta se vratio vezista/krilo Everton Ribeiro, čovek koji je Kruzeiru doneo dve vezane titule prvaka Brazila 2013. i 2014. i obe sezone biran za najboljeg igrača brazilskog prvenstva posle čega je otišao u UAE da se naplati. Počela je da se stvara kičma jakog Flamenga. Alves na golu, Arao kao zadnji vezni, Dijego kao plejmejker, Everton Ribeiro igrač koji pravi razliku na bokovima i Gerero kao egzekutor. Umesto koraka napred, Flamengo je posle osvajanja Karioka prvenstva, sezonu u Seriji A završio na šestom mestu?!

Razlog? Nisu mogli da pronađu trenera. Otkako je nova uprava preuzela klub i počela sa fazama finansijske konsolidacije, rezultati su trpeli, a trenerima su letele glave. Flamengo je za pet godina (2012-2017) promenio 12 trenera. A na vrata je kucao početak treće faze i velikih ulaganja u tim...

Uoči prošle sezone je trenerska palica poverena iskusnom Paulu Karpeđaniju, a za rekordnih 10.000.000 evra je doveden napadač Vitinjo iz moskovskog CSKA. Nije išlo kako treba, promenjena su tri trenera, klub je napustio Gerero, Fla je ispao u osmini finala Kopa Liberatadores, a sezonu u Brazilu završio na drugom mestu iza Palmeirasa.

Na početku ove sezone, kormilo je povereno Abelu Bragi koji je radio u polovini velikih brazilskih klubova, Portugaliji, Francuskoj, arapskom svetu, promenio 20 različitih klubova, čak tri puta vodio Fluminense, u Flamengu mu je ovo bio drugi mandat. Po mnogima je on bio pogrešan čovek za tako veliki projekat iako je imao svetsku i kontinentalnu titulu sa Internasionalom i brazilsku sa Fluminenseom.

Braga je bila izbor novog predsednika Rodolfa Landima koji je pobedio na izborima pre godinu dana. Landim je nekada bio saradnik Bandeire de Mela u prvom mandatu, ali ga je onda izdao i kandidovao se na sledećim izborima kao potpredsednik opozicionog kandidata. Tada nije pobedio, ali pre godinu dana jeste, na predsedničkim izborima na kojima stari predsednik po pravilu o dva mandata nije više mogao da se kandiduje. Odmah je odrešio kesu i počeo da troši ono što je prethodna uprava zaradila i planirala.

Sjajni urugvajski plemejker Đorđjan de Arasaketa je stigao iz Kruzeira kao jedan od najboljih igrača lige u najskupljem transferu u istoriji brazilskog fudbala – 14.500.000 evra. Nepredvidivi i nepoverljivi napadač Bruno Enrike (u Volfzburgu etiketiran kao promašaj bez postignutog gola) kupljen je od Santosa za 5.500.000 evra kao velika Bragina želja. Jedan od najboljih štopera/zadnjih veznih lige Rodrigo Kajo je kupljen od rivalskog Sao Paula za 5.000.000 evra iako se očekivalo da pređe u neki poznat klub u Evropi. Od Intera je na platu od ogromnih 3.500.000 evra pozajmljen Gabrijel Barbosa Gabigol koji je prethodno na pozajmici u Santosu rehabilitovao karijeru posle horora u Evropi. Bio je to najatraktivniji prelazni rok u novijoj istoriji brazilskog fudbala. Euforija je bila ogromna, 40.000 navijačaje došlo na prvi meč u sezoni, Flamengo je počeo da niže pobede u predsezoni u januaru.

Međutim, euforiju na početku Landimovog mandata je brzo zamenila stravična tragedija.

Kobne februarske večeri je u novom trening kampu omladinske škole izbio veliki požar u kojem su život izgubila desetorica dečaka. Bila je to najveća tragedija u 123 godine dugoj istoriji kluba. Godina velikih očekivanja je obeležna strašnim pečatom.

Uprkos strašnoj tragediji, prejaki tim Flamenga je pobeđivao sve redom na početku godine u Karioka prvenstvu, da bi u finalu sa ukupnih 6:0 u dva meča rasturio Vasko. U međuvremenu je počeo Kopa Libertadores gde je Flamengo uz mnogo strepnje prošao grupu remijem sa Penjarolom u poslednjem kolu. Da je izgubio taj meč, ispao bi. Nezadovoljstvo navijača je tinjalo, očekivalo se od takvog tima da pregazi grupu u Kopa Libertadores, a u međuvremenu je počelo i prvenstvo Brazila gde je Fla imao samo dve pobede u prvih pet kola.

Nešto je moralo da se menja. Kao bomba je odjeknula vest da je džin sa Marakane smenio Bragu i doveo portugalskog trenera Žorža Žezusa

Čovek koji gubi finala je doveden da Flamengu donese trofeje?! Domaći treneri su siktali kroz brazilske medije i bunili se što im stranac „otima koru hleba“. Žezus je bio veliki rizik... Ipak, bilo je simobilke da čovek čije ime u prevodu znači Isus dođe u grad čiji simbol je Isus Spasilac

Njegov dolazak je značio i promenu koncepcije. Žezus je imao ideju da Falmengo dominira kroz igru iz poslednje linije, pas i posed lopte. Tražio je da se promene kritikovani bekovi Rodinej, Para i Rene. Tražio je i drugog štopera koji je tehnički potkovan i koji može da gradi igru. A Flamengova uprava je drugi put u pet meseci krenula u atraktivan prelazni rok. Iz Bajerna je kao slobodan igrač stigao desni bek Rafinja, a iz Atletika na isti način levi bek Filipe Luis i ostvario dečački san. Žezus je dobio bekove koji mogu da igraju visoko i koji su jaki u igri jedan na jedan. Šlag na tortu je bio ostvarenje Žezusove želje da se dovede malo poznati španski štoper Pablo Mari koji je igrao u Deportivu kao pozajmljen igrač Mančester Sitija. Jedan od mnogih talenata koji u Sitiju nije prošao je plaćen samo 1.300.000 evra.

U međuvremenu je klub nastavio da prodaje bisere iz Gavee. Za 8.000.000 evra su Žuninju i Lionu prodali mladog vezistu Žana Lukasa kao naslednika Ndombelea, dok je mladi toper Duarte prodat Milanu za 10.000.000 evra. Obojica su bili daleko od ozbiljnih prvotimaca, trebalo ih je čekati, a imali su lepu cenu. Flamengo je jurio rezultat i svesno odabrao pravac da proda mlade talenete i pojača budžet za plate.

Ako je Pablo Mari bio šlag, jagoda na taj šlag je bio Žerson iz Rome!

Nekadašnje Fluminenseovo čudo od deteta se vratilo u Brazil i oživelo karijeru. Pomalo je zaboravljeno da je Roma pre tri godine ukrala Žersona Barseloni ispred nosa kao jednog od najvećih talenata sveta za 15.000.000 evra. U Rimu se nije uklopio, mučio se i tek prošle sezone na pozajmici u Fjorentini je pokazao delić potencijala. Prošlog leta je imao ponude nekoliko evropskih klubova, ali ga je Flamengo ubedio da postane poslednji delić šampionske slagalice i platio ga 11.800.000 evra. Žezus je dobio ključnog igrača. Žerson je bio ono što je falilo Rubronegrima. Pluća, mišići, jake noge, tehnika, šut, a dovoljno i taktički obučen u Italiji. To je bila ta željena „osmica“ između zadnjeg veznog Araoa i „desetke“ De Araskaete.

Flamengo je od početka 2019. godine promenio skoro ceo tim. Preživeli su samo Dijego Alves na golu i Arao i Everton Ribeiro u vezi. Januarski kontingent pojačanja (Gabigol, Bruno Enrike, Rodrigo Kajo, De Arasaketa) i letnji kontingent (Filipe Luis, Pablo Mari, Žerson, Rafinja) formirao je najskuplji tim ikad sastavljen u Južnoj Americi po procenama brazilskih medija.

Tandem Gabigol – Bruno Enrike je blistao. Ovaj prvi je rešetao gde je stigao (40 golova na 54 utakmice), ovaj drugi se specijalizovao za golove u derbijima i usput postao kralj asistencija. Imao je po pet golova i asistencija u 12 mečeva Libertadoresa. De Araskaeta je majstorski dirigovao igrom, pa se teška povreda Dijega nije osetila. Falmengo je u osmini finala Koipa Libertadores na penale izbacio ekvadorski Emelek (naravno da je Dijego Alves odbranio penal) i ništa više nije moglo da ga zaustavi. Bruno Enrike je razbio Internasional u četvrtfinalu, da bi Gremio petardiran u revanš meču polufinala na Marakani. U prvenstvu je Flamengo gazio sve pred sobom i već na polovini šampionske trke se videlo da niko ne može da ih zaustavi.

Ali zanimljivo je da je Žorž Žezus konstantno u oba takmičenja počinjao sa istih 11 u ekipi. Dovodio ih je do granice izdržljivosti, ali je Flamengo bio sve uigraniji i bolji. Džoker ekipe je bio Vitinjo kao prva izmena i „12. igrač“, veteran Dijego je zbog teške povrede usred sezone izgubio mesto startera, a jedan od Žezusovih miljenika sa klupe je bio i paragvajski vezista Piris de Mota. To je 14 igrača koji su činili kostur moćnog Flamenga. U međuvremenu su se pojavila i dva dečaka za koja će tek da se čuje. Gavea je nastavila da štanca i izbacila još dva bisera: „desetka“ Rejnijer (17 godina) i napadač Linkoln (18) su sledeće velike prodaje u stilu Vinisijusa i Pakete.

Rejnijerova cena je danas 50.000.000 evra, ali Flamengu se više ne žuri za profitom i može još da razigrava madog vezistu i diže mu cenu. O tome govori i činjenica da su sa Rejnijerom pre 15 dana potpisali novi ugovor do 2024. godine. Spekuliše se da ga sada neće dati ispod 60.000.000 evra, a Barsa, Real, Atletiko i Englezi stoje u redu. Što se Linkolna tiče, za njega je zagrizao Inter i pokušava da ga ubaci u priču oko Gabigola čija pozajmica u Flamengu uskoro ističe. Naravno, klub sa Marakne želi da otkupi heroja titule iz Lime, spreman je da plati i rekordnih 20.000.000 evra, a Inter želi u tu priču da ubaci makar pravo prvenstva u pregovorima kada dođe vreme za prodaju Linkolna.

Kada otkupi Gabigola, Flamengo neće morati više da kupuje. Tim je maksimalno popunjen, a talenti kucaju na vrata. Brazilom je odjeknula vest da bi bombastično sledeće pojačanje mogao da bude – Nejmar?! Međutim, iz kluba su brzo demantovali i rekli da to nije izvodljiva opcija. Zasad...

Prioritet će biti novi ugovor za Žorža Žezusa kojeg većinski Brazil sada želi za selektora. Žezus je sve ono što aktuelni selektor Tite nije. Trener koji ima svoj stil, koji ne povlađuje egoistima poput Nejmara, koji na treninzima i utakmicama ume da zagalami i na najveće zvezde poput Gabigola ili najiskusnije poput Rafinje i Filipe Luisa.

Jeste minuti su delili Žorža Žezusa od etikete gubitnika da ne beše čuda u Limi. Ali kao što je u 92. minutu protiv Rivera osvojio Kopa Libertadores, tako mu je 2013. godine Bane Ivanović u 92. minutu oteo trofej Lige Evrope, a Portov napadač Kelvin takođe u 92. minutu titulu šampiona Portugalije.

Moćni generalni sekretar FS Brazila Valter Feldman je bio šef Flamengove delegcije u Limi. Iz prve ruke su uverio u Žezusove metode i ponašanje. A Feldman u brazilskom fudbalu predstavlja „oči i uši“ predsednika FS Brazila Rožerija Kabokla. Zato Falmemngo treba da bude oprezan. Pogtovo što je Žezus ranije govorio kako mu nedostaje da češće viđa porodicu koja je u Portugaliji. Kao selektor bi to mogao da radi češće.

Osvajanjem titula u Brazilu i Kopa Liberatdores, Flamengo je postao tek drugi klub u istoriji koji je objedinio titule u istoj godini. Pre njih je to pošlo za nogom samo legendarnoj generaciji Santosa koju je predvodio Pele. Čuveni „O Santastikosi“.

Šta dalje za Flamengo?

Cilj je da se osvoji i svetska titula. Protivnik u polufinalu SP za klubove narednog meseca će najverovatniji biti Žezusov bivši klub Al Hilal sa kojim se nije rastao na lep način, a potom se svi nadaju velikom finalu sa Liverpulom. Zikova generacija je baš protiv Liverpula 1981. donela jedinu svetsku krunu Flamengu. Oko 40.000.000 navijača se nada reprizi u Abu Dabiju za mesec dana.

Klub nastavlja putem finansijske konsolidacije. Očekuje se da Flamengo do kraja 2019. postane prvi klub u istoriji Brazila koji je prihodovao preko milijardu brazilskih reala u fiskalnoj godini. U prevodu, to je oko 215.000.000 evra prihoda. Pre samo sedam godini je taj prihod bio pet puta manji. Flamengo na svim poljima proživljava zlatne godine.

Ali brazilski fudbal nas je kroz istoriju naučio da ničije zlatne godine ne traju dugo. Moraće uskoro da smiri i nezadovoljna masa Korintijansovih navijača (preko 15.000.000), Internasional je već najavio da pravi „drim tim“, Palmeiras ima najveći budžet u zemlji, Sao Paulo je uvek jak... Flamengo će svima biti meta. Ali makar je dočekao da on bude meta, a ne da cilja druge. Dugo je čekao, svašta preživeo, ali vredelo je.

A čovek koji je najzaslužniji za sve? Klub nije ni pozvao bivšeg predsednika Eduarda Bandeiru de Mela na finale u Limi. Niti se on bunio, niti je pričao o tome u javnosti pre meča. Otišao je u svojoj režiji i bio sa navijačima na tribini. Oni znaju. I dočekali su ga kako dolikuje. 

(FOTO: reuters)


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara