
Ne plači (još) Argentino! Ostalo je još čarobne prašine za kraj
Vreme čitanja: 6min | pet. 05.09.25. | 03:43
Lionel Mesi je odigrao poslednju zvaničnu utakmicu za reprezentaciju na domaćem terenu
Moralo je i to nekad da se desi. Iako bi nekad zaličilo da fudbalski natčovek može sve. Pa i da pobedi zakone biologije i nadživi samog sebe u fudbalskoj besmrtnosti. Ali, biće još takvih dešavanja. Najveći ne može da ode tek tako u jednoj utakmici protiv tamo neke Venecuele. Moraće tu opet bogovi da umešaju prste sudbine kao u onom epskom finalu u Kataru i da se desi još nešto za pamćenje. Jer, on to zaslužuje. Leo Mesi će imati više oproštaja od Argentine. Oni nikad neće dosaditi i uvek će biti emotivni kao večeras. I emotivniji...
Ovo večeras je bio samo prvi od mnogih i nema potrebe da Argentina isplače sve suze. Neka sačuva nešto. A bilo ih je... Plakao je selektor Lione Skaloni na konferenciji za medije uoči meča. Jedva je Leo Mesi zadržavao suze na zagrevanju gledajući impresivne prizore na tribinama monumentalnog Monumentala. Stajala mu je knedla u grlu, namračio se od teskobe shvatajući da poslednji put igra za bodove pred svojim vernicima. Plakali su i mnogi među 85.000 srećnika koji su se dokopali karte za poslednju zvaničnu utakmicu Lea Mesija u dresu Argentine na domaćem tlu. Plakali, pa pevali i urlali od sreće.
Izabrane vesti
Niko tu nije bio ni zbog utakmice, ni zbog kvalifikacija, ni zbog Argentine. Svi su došli zbog Mesija i imali šta da vide. Čak su i saigrači igrali za njega. Kako drugačije objasniti nesebičnost Hulijana Alvareza koja se videla iz svemira i svi su znali šta će da uradi u čistoj gol-šansi. Naravno da je dodao. I naravno da Leo Mesi nije promašio iako su mu se četvorica načičkala da mu zatvore put do gola. Opet je pronašao način koji drugi ne bi videli. Elegantno „boc“ i ekstaza na Monumentalu...
Argentina je u rezultatski nebitnom meču sa 3:0 tukla Venecuelu kojoj bi bodovi značili više od života i zatvorila mundijalske kvalifikacije što se tiče igranja pred domaćim navijačima. Ima za pet dana još gostovanje Ekvadoru i to bi bilo to što se tiče kvalifikacija. One su zapravo odavno arhivirane jer je Argentina još ranije prebrinula kvalifikacione brige i braniće titulu 2026. Sa Mesijem u timu ako ga zdravlje posluži. Tu se već crta neki strastevniji i emotivniji oproštaj. Možda i tužniji, ali to će biti vrhunac. Kralj neće tako lako predati tron...
Zato je večerašnji meč imao samo jedan značaj. Da uživa Leo Mesi i svaki Argentinac zajedno sa njim. I uživali su!
Iako se Venecuela grčevito bori za bodove i sedmo mesto koje vodi u baraž za prvi plasman na Mundijal u istoriji ove napaćene zemlje, došla je na pogrešno mesto i u pogrešnom momentu da čupa bodove spasa. Ništa se nije pitala i mogla je već da razmišlja o poslednjem kolu i sudbonosnom meču protiv Kolumbije na svom terenu.
Ni mnogo veći timovi i igrači ne bi večeras uspeli da pokvare Mesijevu fijestu na Monumentalu. Sve je bilo podređeno njemu. Nije tajna da su vođe navijača najvećih argentinskih klubova često izbegavale „reprezentativne obaveze“, da je Mesiju dugo trebalo da ga zavoli cela nacija jer nije ostavio trag u klupskom fudbalu Argentine, ali vremenom se sve poklopilo i dobio je božanski status koji zaslužuje. Za organizaciju navijanja je večeras bila zadužena prva ekipa Riverovih „baras bravasa“. Čak su i oni shvatili da su manji od njega i potrudili se da ga iz svoje kuće isprate kako dolikuje. U dogovoru sa FS Argentine su organizovali posebno veče navijanja. Uz pomoć ostalih klupskih navijačkih grupa. Spremljeno je 30 plavo-belih bubnjeva na kojima su bila lica 26 svetskih šampiona iz Katara, na nekima su bila slova iz Mesijevog prezimena, uz veliki transparent „Hvala ti kapitenu“ i Leovu sliku kako ljubi trofej svetskog prvaka. Mesi je na zagrevanju jedva suzdržavao suze dok mu je skandiralo 85.000 duša, izašao na teren sa trojicom sinova za večnu uspomenu, a onda je kucnuo čas da se žurka preseli na travu.



Skaloni mu je čak obezbedio i takvu startnu postavu krcatu ofanzivnog potencijala da uživa u fudbalu. Sa Leovim omiljenim špicom Hulijanom Alvarezom i mladim naslednicima Almadom i Mastantuonom okolo da driblaju, razigravaju, dodavaju i skinu ponekog čuvara Mesiju sa grbače. Falio je Mesijev Anđeo čuvar Anhel Di Marija, ali on je još ranije stavio tačku na reprezentativnu karijeru. Zato su tu bili dvojica pretorijanaca De Pol i Parades koji su patrolirali ispred odbrane, motrili da neko ne udari kapitena i pretrčanim kilometrima omogućili majstorima u napadu da igraju rastrećenije.
U takvom ambijentu, bilo je samo pitanje kada će Venecuela kao uljez na stadionu da kapitulira. Napadala je i napadala Argentina, a gost se grčevito branio. I izdržao nešto duže od pola sata kada je. stadion eksplodirao. Paredes je dao fantastičnu dijagonalu, Hulijan izašao sam na golmana i naravno da je sačekao Mesija. Pobegla mu je malo lopta u prijemu, ali je i pored četvorice uspeo da je bocne u mrežu. Sačuvao je nešto i za drugo poluvreme. Čudesnim pasom je probušio odbranu Venecuele i lansirao po krilu Nika Gonzalesa koji je servirao gol na tacni još jednom rezervisti Lautaru. Šou je završio drugim golom na meču nakon asistencije Almade. Imao je i još jedan lob u mreži u Venecuele, ali je ofsajd poništio najlepši detalj meča.
I ovo je bilo dovoljno da ode u velikom stilu i da 85.000 ljudi zapamti zašto je i zbog koga bilo na Monumentalu ove večeri. Kada su se reflektori ugasili, počela je pesma, nikome se nije išlo kući. Velika priča polako piše poslednje stranice, ostalo je još par belih listova koji će biti ispisani narednog leta u Americi pred desetinama hiljada argentinskih navijača. Bilo je večeras razloga i za suze, i za slavlje, i za smeh... Ali one najveće emocije se čuvaju za sledeće leto.
KVALIFIKACIJE ZA MUNDIJAL, JUŽNA AMERIKA – 17. (PRETPOSLEDNJE) KOLO
Petak
Argentina - Venecuela 3:0 (1:0)
/Mesi 39, 80, Martinez 76/
Kolumbija - Bolivija 3:0 (1:0)
/Rodrigez 31, Kordoba 74, Kvintero 83/
Paragvaj - Ekvador 0:0
Urugvaj - Peru 3:0 (1:0)
/Agire 14, De Araskaeta 58, Vinas 80/
Brazil - Čile 3:0 (1:0)
/Estevao 38, Paketa 72, Gimaraes 76/