
Skols: Junajted je imao Hejlunda, pustio ga i doveo Šeška… Gde je tu zdrav razum?
Vreme čitanja: 2min | sre. 15.10.25. | 13:27
„Kupili su veoma sličnog, zapravo potpuno istog napadača“, kaže legenda Crvenih đavola
Otkako je otišao sa Old Traforda, prodisao je punim plućima Rasmus Hejlund. Već je dao četiri gola za Napoli, tresao je mreže u Ligi šampiona i generalno u sistemu Antonija Kontea ima bitnu ulogu. Nije prvi, a verovatno ni poslednji, koji je zaigrao bolje nego što je to radio u dresu Mančester junajteda.
Poraslo je samopouzdanje Rasmusu Hejlundu, dok njegov naslednik Benjamin Šeško prolazi kroz pojedini slične situacije u Mančester junajtedu. Bilo je potrebno vreme da bi uopšte počeo da igra, zatim da pogađa i po mišljenju Pola Skolsa u klubu prave veliku grešku. Ne kod samog potpisa, nego što ne stvaraju konkurenciju u napadu.
Izabrane vesti
Legenda Crvenih đavola stava je da nekoliko igrača treba da se bori za jednu poziciju, a ne da jedna ili dvojica konkurišu, primera radi, za najisturenijeg u timu.
„Rasmus Hejlund je klinac od 22 godine, došao je kada mu je bilo 20. Bio je jedini centarfor Mančester junajteda i sve je bilo na njemu, nije mogao da se nosi sa pritiskom. Trebalo je da budu tri ili četiri centarfora“, rekao je Pol Skols.
I potom je postavio nekoliko pitanja. Neke stvari nisu mu jasne, kose se sa logikom.
„Šta rade ovoga leta? Puste ga i kupe drugog, veoma sličnog, zapravo potpuno istog! Ima 22 godine. Dobro je počeo, izgleda sve bolje. Ali gde je tu zdrav razum?“
U vreme kada je Ole Gunar Solskjer došao na Old Traford kao mlad napadač, zatekao je nekolicinu izuzetno kvalitetnih igrača, koji su mu bili konkurencija. Bili su tu Endi Kol i Erik Kantona, kasnije i Tedi Šeringem, Dvajt Jork…
„Situacija je kao kada je Ole došao sa 22 godine. Da nismo imali drugog špica, a da je on bio taj koji je igrao svake nedelje, to bi ga ubilo“.
E, u takvoj poziciji nije bio Rasmus Hejlund. Nije imao podršku, nije imao ni opaku konkurenciju. Slična je priča i sa Benjaminom Šeškom. Za nijansu drugačija.
U te godine s kraja prošlog veka, iz poslednje decenije, vratio se i Niki Bat. Mladim igračima tada je u Mančester junajtedu bilo lakše, imali su veličine pored sebe.
„Pogledate levo i videli biste Roja Kina. Pogledate desno i videli biste Brajana Robsona ili Brajana Meklera. Bili ste okruženi neverovatnim igračima. Ovi momci sada nisu, žao mi je igrača“, poručio je Niki Bat.
tagovi
Obaveštavaj me
