ValensijaKK
pre gotovo 3 godine
Da se prisetimo naših nastupa u ovom veku... Reprezentacija se plasira na SP 2006 ispred Španije, bez poraza i samo jednim primljenim golom u kvalifikacijama. Euforija do neba. Pred sam odlazak, država se raspada referendumom, selektor Petković u tim poziva svog sina, koji pune dve godine ne igra nigde i nema klub, a mi se vraćamo kući sa 0 bodova i 10 primljenih golova (6 od Argentine). Radomir Antić se furiozno kvalifikuje za SP 2010 ispred Francuske, ponovo igramo ofanzivni fudbal, dajemo golove, vraća se poverenje u reprezentaciju. Pred sam odlazak, izlazi prljav veš iz FSS, rasprava oko para, savez traži da se premije smanje, selektor odbija da potpiše novi ugovor, na samom prvenstvu ispadamo kao iz autobusa protiv Gane, novinari hvataju reprezentativce kako puše i piju pivo u hotelskoj sobi, vraćamo se kući. Slavoljub Muslin preuzima reprezentaciju, čvrsto se drži svoje taktike, malo golova dajemo ali ih zato ni ne primamo, kvalifikujemo se na SP 2018, opet euforija, ali onda savez smenjuje selektora i na njegovo mesto dovodi Krstajića, kome je vođenje reprezentacije na najvećem takmičenju na svetu prvi profesionalni angažman u životu, potpuno rasulo u timu i vraćamo se kući nakon tri utakmice i rutinskih poraza. Zato kažem, euforija na minimum, iskustva iz prošlosti su nam užasna.
Burgos CF
pre gotovo 3 godine
Samo bih dodao da su poštena i prepoštena godpoda Terzić i Karadžić bili predsjednici FSCG i FSS u navedenom periodu. Dakle, toliko oko toga. Dok god je Bjeković samo VD i očigledno Piksi odlučuje o fudbalskim pitanjima nema brige za nas. Hajde da stanemo svi kao jedan iza njega, jer znamo kako nam je bilo u kamenom dobu pod navedenom gospodom. Ne ponovilo se!
Piskaralo
pre gotovo 3 godine
Sve stoji što si napisao, ali......
Da li misliš da je Piksi povodljiv kao Petko? Nije, niti će biti, držaće se svog sistema i probranih momaka kao pijan plota makar se protivnik zvao Brazil, a telefon usija od menadžerskih poziva.
Da li misliš da bi kod Piksija prošlo to bančenje i pijančenje na SP? Naravno da ne, prvo ga ne bi ni bilo iz prevelikog respekta prema misteru, drugo bi grešnici leteli iz reprezentacije makar se prezivali Mitrović i Tadić.
Da li misliš da bi Muslinov sistem bio zdrav za SP, onaj koji je sušta suprotnost Piksijevoj filozofiji? Ugušio bi nam napadačku potentnost i vratio 20 godina unazad.
A Krstajić? Hah, tu neću ni da počinjem. Te 2018te nisam osećao ni zrnce euforije, prosto sam gajio nade u individualni kvalitet naših što naravno na najvećoj fudbalskoj smotri ne prolazi.
Rezime: igrače smo oduvek imali, ali Piksija nismo. Zato euforija ne nikako, ali više nego umereni optimizam svakako jer najzad IGRAMO FUDBAL!
Polako decko
pre gotovo 3 godine
@Piskaralo Piksi kao trener i selektor tek treba da se dokaze, staviti ga iznad Antice koji je trenirao Barsu, Real, Atletiko je budalastinja i po autoritetu i bilo ceni trenerskom. Ne osporavam Piksija napravio je jako dobru trasu da postane ozbiljan selektor kao sto je bio i fudbaler, ali polako u kos sa Anticem ga mozemo tek posle SP.
Piskaralo
pre gotovo 3 godine
@polako decko Slažem se da je Antara bio i dan danas ostao mnogo veće trenersko ime nego što je Piksi. Međutim, takođe smatram da je Antara imao poimence jači tim nego što ga imamo danas (pre svega krila i strašnu odbranu), a da Piksi svojim mentalitetom i sistemom rada za sada izvlači mnogo više nego što je tada rađeno. Izdvojiću najznačajnije momente: u kvalifikacijama za SP 2010 smo izgubili tamo od Francuza, a ovde na jedvite jade remizirali uz penal i igrača više dobar deo utakmice. Bio sam tad na tribinama, delovali smo jako tanko. Sa prosečnim Rumunima možda i ponajbolja predstava tadašnje Srbije. Na samom SP imali smo uspavanku protiv Gane, dobili Nemce opet uz čupanje sa poklon igračem više i odbranjenim penalom (kao najveću pobedu u Srpskoj fudbalskoj istoriji) i već poznati epilog sa Australijom. Da li je moglo bolje? Svakako!
Piksi je, čim je zaseo na klupu Srbije, bio bolji igrom i rezultatski od Portugala u 3 od 4 odigrana poluvremena i za sada jedina crna tačka u njegovom mandatu jeste prijateljska utakmica sa vrlo jakom Danskom. Nezasluženo visok poraz kada nam bukvalno ništa nije išlo od ruke. Upravo iz takvih mečeva se vidi da naš selektor ima još mnogo "leba da jede", ali mi već posle godinu dana njegovog rada gajimo ozbiljan sistem koji može da ugrozi svaku reprezentaciju na svetu. Videćemo u Kataru na čemu smo, ali čvrsto verujem da ćemo moći da budemo ponosni na naše momke šta god uradili.