
Tamna strana boravka u Realu: Sedeo sam u mraku i plakao, nisam mogao da igram duže od 55 minuta
Vreme čitanja: 5min | sub. 11.10.25. | 09:59
Serhio Kanales prošao je put od velikog talenta španskog fudbala do anksioznosti i depresije
Kad se svojevremeno pojavio u dresu Rasinga iz Santandera, Serhio Kanales je važio za jednog od najvećih talenata španskog fudbala. Ofanzivni vezni, fenomenalnog pregleda igre, sa ubitačnom levom nogom. Bilo je odmah jasno da se neće dugo zadržati u Kantabriji, samo se čekalo ko će od velikih klubova da pokuca na vrata kluba sa El Sardinjera i pokupiti bisera.
Real je bio najkonkretniji i za 6.000.000 evra dobio momka za koga se smatralo da će jednog dana biti standardni reprezentativac Španije. Ispostavilo se da je odlazak na Santijago Bernabeu potpuno ubio Kanalesa, koji je za Kraljevski klub odigrao samo deset utakmica u prvoj sezoni i odmah napustio klub. Trenutno igra za Monterej gde je jedan od najboljih igrača, ali neke stvari iz prošlosti ga još uvek bole.
Izabrane vesti
Problemi su krenuli nešto ranije, pre odlaska u Real. Baš u trenutku kad je Serhio postao tražena roba na tržištu. Razlog jasan, Rasing je oklevao sa produženjem ugovora.
“U tom momentu mi još uvek nisu ponudili nastavak saradnje. Bilo mi je teško. Kad sam imao 18 godina, ugovor mi je istekao, ali sam želeo da ostanem, a Rasing mi nije nudio produžetak saradnje, iako su mi rekli da je to važna stvar za njih. U jednom trenutku sam pozvao ljude iz kluba i pitao: “Zar nećete da da mi obnovite ugovor?” U tom momentu sam imao osiguranje. Došao je januar, ostalo je još šest meseci ugovora, počeo sam da dobijem ponude od klubova. Hteli su me Čelsi, Mančester Siti, Barselona, Real Madrid. Moj otac je išao u London da razgovara sa Aleksom Fergusonom. Posle svega, Rasing me je pozvao da produžimo saradnju, hteo sam da budem tu, a onda su mi rekli da žele da produže ugovor samo kako bi me prodali”, rekao je Kanales u podkastu “We are brave”.
Iako je izbor na kraju pao na Real, od starta je bilo jasno da prilagođavanje neće ići lako. Jednostavno, Serhio nije bio navikao na pritisak igranja u najvećem klubu na svetu, niti je bio spreman na to da ga razmažena publika na Bernabeu uzima na zub zbog loših igara.
“Izabrao sam Madrid jer su bili jedini koji su mi ponudili mogućnost da ostanem u Rasingu još godinu dana. Nisam bio spreman da budem deo prvog tima Reala. Baš te sezone, u istom prelaznom roku sa mnom dolaze Mesut Ozil i Anhel Di Marija. Stigao je i Žoze Murinjo, želeo je da odradim pripreme, da vidi kakav sam. Sve je prošlo idealno, toliko da sam u prvoj utakmici u sezoni bio starter, a Ozil i Di Marija ostali na klupi. Uprkos tome, želeo sam da se vratim u Rasing, ali me je otac ubeđivao da ostanem. Sve se dogodilo veoma brzo”.
Pored toga što je imao očigledne probleme sa navikavanjem na drugačiju sredinu od Santandera, nekada velika nada španskog fudbala očigledno je imala problem i sa fizičkom spremom, pogotovo kad se pogledaju današnji fudbaleri.
“Nikad nisam bio spreman kao sadašnji igrači, bio sam svetlosnim godinama daleko od visokog tempa igre. Danas svi mogu da igraju 90 minuta, ja nisam mogao da izdržim duže od 55. Nisam bio navikao da patim”.
Period u Realu se sve više pretvarao u agoniju. Loše igre, skromna minutaža, od igrača koji je bio ispred Anhela Di Marije, postao je višak, ili neko ko ulazi u igru samo u slučaju kranje nužde. U Murinjovom sistemu za njega više nije bilo mesta.
“Posle utakmica sam išao i jeo hamburgere, sad to više ne radim, ali tad je bilo drugačije doba. Nisam imao strpljenja, znao sam da ću patiti i loše se provesti. Tako se i desilo. Nigde nisam izlazio uveče, sedeo bih u stanu, u mraku i plakao na kauču. Sam. Loše je bilo u Madridu. Nemam mnogo uspomena iz tog vremena, većinu sam izbrisao iz uma, jer nisu bile dobre. Toliko sam bio nervozan da sam jeo picu iz čiste dosade. Nisam shvatao šta radim”.
Kombinuj klasično i uživo klađenje! Sve što voliš – sada na jednom tiketu! 🔥
Nije pomoglo ni to što je promenio sredinu I otišao u Valensiju, prvo na pozajmicu, a onda su Slepi miševi otkupili njegov ugovor. Klub sa Mestalje je prethodnih godina napravio toliko loših poteza prilikom dovođenja igrača. Kanales je bio jedna od tih, Za dve I po godine samo 43 meča I tri gola. Krenuli su problemi sa povredama, nekada veliki talenat počeo da tone.
“To su bili trenuci kad sam razmišljao da odustanem, doživeo sam povredu na Evropskom prvenstvu za igrače do 21 godine. Pre toga sam već dva puta imao povredu kolena, probleme sa tetivom. Menjao sam stil igre svaki put kad bih se povredio. Rekli su mi da sam čovek od stakla, to je bila istina. Posle treće povrede kolena skoro da više nisam ni igrao. Nisam otišao na medeni mesec jer sam se oporavljao od povrede. Moja svekrva I supruga su otišle umesto mene”.
Posle svih patnji koje je doživeo, konačno je dočekao da ugleda svetlost. Našao je mesto pod suncem. Igrački se preporodio prvo u Real Sosijedadu, posle toga u Betisu. U obe ekipe je bio maltene nezamenljiv. Postao je reprezentativac Španije, ali je posle svega ostala samo gorčina.
“Betis sam napustio jer sam prestao da budem srećan. Prevazilazio sam sebe, mnogo sam plakao. Morao sam da izađem iz zone komfora, bilo je neophodno da odem. Dao sam sve od sebe za Betis, međutim, onog dana kad sam odlučio da napustim Benito Viljamarin osećao sam se pomalo anksiozno. Rekao sam ljudima iz kluba da me puste, za moje dobro i za dobro Betisa. Trebao mi je drugi život, nova sredina”.
Tako je Kanales završio svoju ispovest. Tog momka nisu slomile samo povrede, već I prevelika očekivanja, nedostatak vremena. Njegovo svedočanstvo pomaže da razumemo šta se krije iza priče momka koji je sa 18 godina morao da se penje na fudbalski Mont Everest, a da nikad nije učio da se penje na isti.
tagovi
Obaveštavaj me
