
Tedićev juriš na Kataija i nadmetanje sa Pavkovom: Vošin poziv zaintrigirao, ali hoću nazad u Evropu
Vreme čitanja: 12min | ned. 28.09.25. | 08:12
"Cilj da igram preko, protiv najboljih ekipa i u veoma dobrim ligama. Kad si mlad, pogotovo u Srbiji, prihvataš šta stigne, pogotovo kad stigne ponuda od Mančester Sitija. Ali sad imam i više godina i više iskustva, mogu da procenim bolje", kaže centarfor Čukaričkog u razgovoru za Mozzart Sport
Bombastičan inostrani transfer, pa povratak u dobro poznatu sredinu nakon godina seljakanja na pozajmice. Put tako uobičajen za mlade srpske talente koji su procvetali na prelazu iz prethodne u aktuelnu deceniju između ostalih prošao je i Slobodan Tedić. I taman kada se činilo da ga ovdašnja fudbalska javnost polako otpisuje, stasiti centarfor rođen u Podgorici krenuo je da ih demantuje.
Partijama sa početka takmičarske godine, zaključno sa onom pruženom zvanično poslednjeg letnjeg dana, 25-godišnji fudbaler nagoveštava da bi aktuelna sezona zapravo mogla da bude sezona njegove reafirmacije. Ujedno i njegova najefikasnija ligaška u karijeri. Taj epitet trenutno je još ‘u posedu‘ takmičarske 2019/20, kada je još kao tinejdžer zahvaljujući furioznom finišu dobacio do devet pogodaka u Mozzart Bet Super ligi, baš pre nego što će se otisnuti u inostranstvo.
Izabrane vesti
I mada se tamo nije naigrao i ostvario (sve) snove po koje je otišao, u razgovoru za Mozzart Sport ističe da mu je iskustvo stečeno izvan granica Srbije pomoglo da sazri i kući se vrati jači. S tim da ni nema potrebe za preteranim uveravanjem javnosti u ono što govori, jer partije koje pruža ove godine idu u prilog njegovim rečima. U elitnom rangu odigrano je (nekompletnih) devet rundi, a kraj Tedićevog imena već je šest golova. Samo u prethodnom kolu kada je na Banovom brdu gostovao TSC (4:2) dva, pride i asistencija za važnu pobedu i povratak u plej-of zonu, ali i zvanje najboljeg igrača devet runde Mozzart Bet Super lige, njegovo prvo u karijeri.
“Nisam je dobijao (nagradu, prim.aut.) otkako sam se vratio, ali svakako je lep osećaj biti igrač kola i motiv je za naredne utakmice i za predstojeći tok takmičenja. Da mi je najbolja utakmica u karijeri, pa ne znam, imao sam i protiv Niša u prvom mandatu u Kupu, kada sam dao tri gola. Pre bih rekao da je ta bila bolja zbog toka utakmice, dva puta smo gubili, pa smo se tim mojim golovima vraćali i onda taj treći za pobedu u poslednjim minutima utakmice“.
Možda najbolja nije, ali utakmica protiv tima iz Bačke Topole svakako je jedna od kvalitetnijih Tedićevih. I svakako najsadržanija jer nije tu bilo samo golova, već i asistencije za vodeći pogodak, pride i onog ‘čišćenja‘ sa gol-linije...
“Baš dobro odigrano prvo poluvreme. Bilo je svega u prvom poluvremenu, baš svega. Dobro sam se osećao i pre utakmice, i na zagrevanju, dobro sam ušao u utakmicu. Ali opet, to je zasluga ne samo moja već celog tima, bez tima se ne bi ni pojedinac izdigao. Na meni je da radim, da dajem sto posto i posle toga mislim da golovi samo stignu kao nagrada”.

Već ih sada - posle osam odigranih utakmica - ima šest, koliko i najbolji Partizanovi strelci Andrej Kostić i Jovan Milošević, a kada na to dodamo i dve asistencije, jedino je Aleksandar Katai učestvovao u više pogodaka u Mozzart Bet Super ligi u prethodna dva i po meseca. Bolji start sezone nije imao, otud i samopouzdanje kojim isijava, ne samo u klupskim prostorijama tokom razgovora za naš portal već i prilikom svakog pojavljivanja na teren.
“Naravno, golovi su to što sve nas napadače takoreći hrani i daje nam samopouzdanje. Ali kao što sam rekao, na meni je da nastavim da radim jer ako se ne nastavi niz brzo se sve to i zaboravi. Ako na dve, tri utakmice ne postigneš gol kao napadač već krećeš ispočetka. Zato je na meni da nastavim taj niz“.
“SVE SE POTREFILO I MIRIŠE NA DOBRU SEZONU“
On to, uostalom, vrlo dobro zna. Jer kada se posle nekoliko statistički neuspešnih sezona vratio u Srbiju mnogi su ga već otpisali… A on kao da je želeo da svima dokaže da su se o njega ogrešili.
“Pa jeste. Mislim ‘otpisali‘… To su neke moje privatne stvari, imao sam povrede mada to nije nikakav alibi i niti to treba da zanima naciju ili bilo koga posebno. Sada se sve potrefilo, pripreme sam prošao dobro, bez ikakvih pehova, i ovo je bio prvi put da sam se posle dužeg vremena osećao kako treba, od početka priprema pa sve do poslednje utakmice. Da kucnem u drvo sve se potrefilo i sve miriše na dobru sezonu”.
Koliko je za to zaslužan trener Milan Lešnjak? Čukarički je tokom prošle sezone izvršio tri promene na klupi i tek dolaskom 50-godišnjeg stratega 190 centimetara visoki centarfor je narodski rečeno očepio. Igra standardno, pogađa u kontinuitetu...
“Ima i njegovih zasluga, sigurno je tako. Od starta, još otkako je šef došao u klub, imamo stvarno odličan odnos i imamo poverenje jedno od drugog što je najbitnije u odnosu trenera i igrača. Imam slobodu u igri i naravno, kada daješ 100 odsto svaki trener to prepozna i zadovoljan je time. Što bi se reklo našli smo žicu i sad to ide kako treba, ali sigurno da su većinom njegove zasluge”.
Kako prethodnu sezonu Čukaričkog, tako su česte promene na klupama klubova u kojima je igrao obeležile i Tedićevu kompletnu dosadašnju karijeru. Za nepunih osam sezona u seniorskom fudbalu već je sarađivao sa dvocifrenim brojem trenera, a nemogućnost da uhvati kontinuitet usporila je njegov razvoj.
“Definitivno otežava kad ti stalno dolazi drugi trener, treba i njemu vremena da ti predstavi ono što je on zamislio, a i nama igračima da se priviknemo na te zahteve. U Holandiji, kad sam došao, mislim da sam za dve godine promenio čak petoricu trenera, praktično na svaka tri-četiri meseca. U Engleskoj jedino u Barnsliju nisam menjao trenera, to je bilo ono kad sam bio na pozajmici, tamo sam od prvog do poslednjeg dana imao istog trenera. Ali to je fudbal, takve stvari se dešavaju, iako je svakako bolje imati jednog trenera jer ti je lakše kad se privikneš na njegov režim rada da to preneseš i na teren”.
Na Lešnjakov režim se očigledno privikao, a reklo bi se i da mu aktuelni strateg Čukaričkog veruje. U prilog tome i detalj sa utakmice prošlog kola kada mu je dopustio da izvede jedanaesterac pored neprikosnovenog Marka Docića kao i činjenica da je na dve utakmice nosio i kapitensku traku.
“Pre utakmice je takav dogovor bio, da ja izvedem penal iako Docić statistički ima odličan učinak kod izvođenja penala, odlično ih izvodi. Ali u tom trenutku smo se dogovorili da ga ja izvedem ako ga bude i hvala Bogu pogodio sam. A što se trake tiče, bilo je to kada je Docić dobio crveni karton. Dugo sam vremena proveo ovde kad uzmemo u obzir u prvi mandat. Čukarički mi je kao druga kuća, mnogo sam srećan ovde. I u prvom mandatu kad sam došao tek kao klinac, a i sada kad sam se vratio. Mirna je sredina, uživam ovde, a imam i dosta utakmica, preko 100 pa sam verovatno i zbog toga dobio traku“.
I to uprkos činjenici da je na terenu bilo nekoliko iskusnijih, starijih fudbalera. A u međuvremenu ih je Čukarički angažovao još nekoliko na domaćoj sceni dokazanih: od Srđana Mijailovića preko Nemanje Tošića do imenjaka mu Miletića. Zaokret u transfer politici kluba koji se godinama unazad isticao u radu sa mladim igračima ili potez neophodan kako bi se tim istim tinejdžerima pomoglo u procesu sazrevanja?
“Čukarički se uvek bazirao na tome da se promovišu mladi igrači, kako bi po mom mišljenju i trebalo da bude jer je budućnost fudbala u mladim igračima. Ali mislim da uvek pored mladih igrača treba da budu neki stariji, iskusniji igrači koji mogu da svojim primerom i karijerom da pomognu mlađima. Mislim da i mladi igrači uz njih rastu i napreduju, da ne bi bilo toliko moguće bez njih koji su došli ovog leta. Imamo stvarno vrhunske igrače sa mnogo iskustva da ih sad nabrajam, ali mislim da sada predstavljamo spoj mladosti i iskustva, da je to nešto što je potrebno Čukaričkom u ovom trenutku trenutku”.
“CILJ JE DA IGRAM PREKO, PROTIV NAJBOLJIH EKIPA U VEOMA DOBRIM LIGAMA“
Čukaričkom koji posle razočaravajuće prošle sezone želi da se što pre vrati u evropska takmičenja.
“Naravno, otkako sam došao u Čukarički, još u prvom mandatu, to je bilo uvek cilj Čukaričkog - da budemo pri vrhu i da igramo Evropu. To je svakako cilj i ove godine, ali gledamo da idemo utakmicu po utakmicu, imamo sad jednu u nedelju protiv Mladosti gde ćemo pokušati da osvojimo sva tri boda. Svakako je krajnji cil Evropa“.
I ne samo Čukin. Jedan od klubova kojem je izmakla u finišu sezone je Vojvodina, a u cilju ostvarenja zacrtanog sa Karađorđa su u finišu prelaznog roka pozvali upravo Tedića da im pomogne.
“I na pripremama sam imao ponudu, mislim da je to bilo iz Rusije. I sad pred kraj je bilo interesovanja iz Vojvodine, ali u dogovoru sa mojim prijateljem i agentom, ali i u dogovoru sa ljudima iz Čukaričkog odlučili smo da je najbolji potez da ostanem ovde jer sam se već namestio. Da probam da postignem što više golova i da odem preko pošto mi je to i cilj. A svakako da je lepo čuti i dobiti ponudu kako od nekog ruskog kluba tako i od Vojvodine”.
Posebno Vojvodine jer ipak je tamo ponikao. I zato ne krije da ga je poziv iz Novog Sada zaintrigirao.
“Naravno da jeste, ali iskreno, uvek sam maštao da igram preko i da se oprobam u inostranstvu. Kao što sam uostalom i bio četiri-pet godina, pa sam se vratio zbog miliona nekih razloga, ali opet mi je krajnji cilj da igram preko, protiv najboljih ekipa i u veoma dobrim ligama”.
“NIJE MI U GLAVI SAMO ZVANJE NAJBOLJEG STRELCA LIGE, ALI DA PRATIM - PRATIM“
To je, reklo bi se, dugoročni cilj. A koji bi za Tedića bio kratkoročan? Nedostaju mu još četiri pogotka da nadmaši svoj najbolji golgeterski učinak, što ukoliko ostane zdrav, ne bi trebalo da se dovodi u pitanje. Centarfor Čukaričkog je pred sebe pak postavio znatno izazovniji zadatak: da pokuša da ‘pojuri‘ prvog strelca Mozzart Bet Super lige Aleksandra Kataija, koji je doduše već sada poprilično odmakao.
“Da ne govorim o brojkama, ali meni je, kao i svakom napadaču, cilj da iz utakmice u utakmicu postižem golove. Da pre svega probam da svojom igrom pomognem timu. Naravno da mi nije u glavi samo to prvo mesto za najboljeg strelca, ali da negde u podsvesti gledam to i pratim, i da bih voleo - voleo bih. Koji napadač ne bi voleo da bude najbolji strelac lige? Jeste Katai, mislim, sa čak 11 golova prvi, a na meni je da se trudim i da probam da ga stignem čemu verujem da svaki napadač teži”.
U tome bi moglo da mu pomogne i tutorisanje Milana Pavkova, saigrača sličnog profila, kojem je u sezoni 2017/18 (dok je još nastupao za niški Radnički) umalo izmakla nagrada za najboljeg strelca prvenstva, a sa kojim se Tedić svakodnevno nadmeće na treninzima.
“Otkako sam došao u klub mogu slobodno reći da se s njim i privatno najviše čujem i družim, stvarno imamo odličan odnos. Igramo uvek neke igrice posle treninga, vežbamo završnicu, to je kao neko nadmetanje, ali uvek kroz šalu. Težimo i on i ja ka tome da pobedimo pa da se šalimo na račun ovog drugog koji izgubi. Ali stvarno imamo odličan odnos, bukvalno se ni ne oseća da smo konkurencija, kao da se znamo sto godina i odlično se slažemo i van terena“.

I već mu pomaže, ne samo golovima. Upisao je već dve asistencije, a ona protiv TSC-a kada se usidrio ispred protivničkog defanzivca i odložio loptu do Sambua Sisokoa možda je i najbolji primer koliko je postao svesniji svojih prednosti – pre svega visine i generalno fizičke snage - i koliko ih bolje koristi u odnosu na raniji period karijere.
“Mislim da svakako ne može da se poredi prvi mandat sa drugim, iz razloga što sam tad bio mlad igrač i nisam imao puno utakmica u nogama iako sam i tada dobro igrao. Ali opet proveo sam četiri-pet godina u inostranstvu igrajući protiv najboljih ekipa i mislim da sam stekao iskustvo što je i prirodno i normalno pa sad u drugom mandatu mogu da prenesem na teren to što sam tamo naučio. Svakako sam sada znatno iskusniji nego tada što se da i videti“.
“KAD SI MLAD, POGOTOVO U SRBIJI, PRIHVATAŠ STA STIGNE OD PONUDA“
Zreliji i za nekoliko iskustava bogatiji da sada može da proceni da li je ponuda koju dobije dobra za njegovu karijeru. Ta ranija iskustva pomogla su mu i kada se Vojvodina javila.
“Pa naravno, ipak kad si mlad, pogotovo u Srbiji, prihvataš šta stigne, pogotovo kad stigne ponuda od Mančester Sitija. Ali sad imam i više godina i više iskustva, mogu da procenim bolje. Pogotovo kad igraš dobro, uvek možeš da praviš balans. Kad ne igraš onda prihvataš šta je na stolu. Ali Bože zdravlje, ako se nastavi ovako i stigne neka dobra ponuda, da razgovaram sa ljudima iz kluba i sa mojim agentom da odlučimo koja je najbolja opcija za mene”.
A šta bi to bila najbolja opcija? Na zimu 2024. godine, neposredno pre povratka u Čukarički, u intervjuu za naš portal rekao je kako mu se, dok je igrao za PEC Zvole, dopao holandski stil fudbala.
“Tamo sam proveo dve godine i mislim da je holandska liga i za mladog igrača, a posebno za napadače odlična liga, igra se na puno golova, ima dosta šansi. I naravno, što da ne, ako se otvori šansa, voleo bih da se vratim tamo. Ali kao i svaki fudbaler voleo bih da igram, naravno, u najboljim mogućim klubovima i ligama. Opet, prošao sam svašta i mislim da je opet najbitnije da – igraš, jer imaš kontinuitet i posle toga je sve lakše”.
U Sitiju pak nije bilo lako. Pa iako debi u dresu mančesterskog kluba nije dočekao, još jednom podvači – ne kaje se što je tada prihvatio poziv sa Etihada. Štaviše, ponovo bi isto uradio.
“Da je teško - jeste, ne kažem da nije, pogotovo kad si mlad igrač i odeš. Ali opet, sa druge strane, to su neke normalne stvari, prolaziš kroz period privikavanja koji je neophodan i kroz koji mora svaki mlad igrač da prođe. Normalno jeda ti kao mlad igrač odeš, pa malo igraš, malo ne igraš. Ne možeš ti kao mlad projekat da odmah zaigraš i budeš nosilac u timu iz inostranstva. Treba da prođe neki period da se adaptiraš, i treninzi i utakmice da bi stekao željeni status. Ali naravno, u Srbiji je uvek bilo mladih, talentovanih igrača, ima i dosta igrača koji igraju. E sad, da li mladi igrači treba više i duže da ostaju u Srbiji nije na meni da sudim, ja da se vratim vreme opet bih isto uradio jer mislim da je to iskustvo koje ti stičeš preko neprocenjivo”.
“SAN MI JE I ŽELJA DA U BUDUĆNOSTI DOBIJEM POZIV A REPREZENTACIJE“
Kao što je, reći će svako ko je makar jednom obukao dres sa državnim grbom, neprocenjivo iskustvo nastupati za reprezentaciju. Tedić je imao čast da brani njene boje u mlađim kategorijama, ne i na seniorskom nivou. I mada je ranije imao poziv iz Crne Gore, budući da je rođen u Podgorici, u obzir dolazi samo Srbija iako je u navali Orlova konkurencija paklena.
“Iskreno, nikad nisam razmišljao u pravcu Crne Gore. Mislim da su postojale određene spekulacije kad sam bio u prvom mandatu ovde, ali prošao sam skoro sve mlađe kategorije u srpskoj reprezentaciji i voleo bih, to mi je i san i želja, da u budućnosti dobijem poziv A selekcije. Što se moje glave i toga opredeljenja tiče, tu nema dileme“, zaključio je Tedić.

MOZZART BET SUPERLIGA, DESETO KOLO
Petak
Radnik - IMT 2:0 (2:0)
/Bogdanović 4, Tremule 27/
Subota
Javor - Radnički Niš 2:1 (1:0)
/Bajere 28, Radonjić 86 - Milosavljević 68/
OFK Beograd Mozzart Bet - Partizan 0:2 (0:1)
/Dragojević 43, Milošević 78/
Vojvodina - Železničar 1:1 (0:1)
/Ranđelović 63 - Karikari 28/
Nedelja
16.00 (2.10) TSC (3.50) Novi Pazar (3.40)
17.00 (2.55) Spartak (3.30) Napredak (2.80)
17.00 (4.90) Mladost Lučani (3.60) Čukarički (1.75)
19.00 (1.17) Crvena zvezda (8.00) Radnički 1923 (14.0)
***Kvote su podložne promenama