
Zvezdin petogodišnji pečat: 77 sekundi, 174 koraka i još malo pa najkonstantniji klub istočno od Minhena
Vreme čitanja: 5min | ned. 12.12.21. | 09:07
Brojni snovi su dosanjani, ali Zvezdan Terzić najavljuje juriš na zvanje redovnog učesnika Lige šampiona...
Moderne komunikacije otrgle su od zaborava legendarni komentar jedne antologijske utakmice. Kada god im je potrebna zdrava emocija navijači Crvene zvezde mogu da odu na Jutjub i čuju kako je Jordan Ivanović, jedan od nenadmašnih asova radio komentarisanja, posle pogotka Darka Pančeva i izvesne pobede nad čileanskim Kolo-Kolom opisao DNK-a jednog kluba, poriv za ciljevima i snovima koji se ostvaruju. Kao što su se ostvarili tog 8. decembra 1991. godine.
Izabrane vesti
„U zemlji u kojoj sunce izlazi, ovoga jutra, ovde u Tokiju, rođen je novi klupski prvak sveta, naša Crvena zvezda. Još tamo 1945. godine počeo je put jedan fudbalski klub, smenjivale su se generacije i generacije igrača, trenera, fudbalskih radnika, navijača... Trasiran je put koji je godinama vodio do jednog cilja. Činilo se da je taj cilj samo lepi san što se ne može dosanjati. Makar ne u ovom veku, ali Crvena zvezda je danas uspela da se popne na ono mesto koje se smatra najvišom fudbalskom tačkom“, grmeo je u mikrofon Jordan Ivanović.
Gotovo je izvesno da se ta vremena nikada neće vratiti, kao što je izvesno i jasno da je u modernom fudbalskom dobu važno sanjati i imati, na prvi pogled, nerealne ambicije. Jer to je Crvena zvezda u svom izvornom obliku.
Zaslužili su igrači Dejana Stankovića da se njihov podvig i plasman u osminu finala Lige Evrope istranžira na sitna crevca, jer su se oni na obalama Atlantika zaigrali sa kartama prošlosti. Ne zbog remija sa Bragom sa ukusom pobede, koliko zbog činjenice da su pečatirali petogodišnji uspon srpskog šampiona na svim nivoima. Jer kada je Crvena zvezda 1991. godine podigla pehar namenjen osvajaču Kupa šampiona, potom se Jordanovom terminologijom u Tokiju popela i na najvišu fudbalsku tačku, navijači crveno-belih su tezu o najvećem klubu istočno od Minhena prihvatili kao aksiom. I tu se ništa nije promenilo do današnjeg dana, čak ni u onom periodu kada je Crvena zvezda bila na margini Starog kontinenta. I tada su sanjali da će se bar jednom u ovom veku na stadionu Rajko Mitić igrati Liga šampiona. I dočekali su je. Pre nje i proleće u Evropi, pa zatim i ove dve poslednje sezone sa Dejanom Stankovićem.
Negde je jasno da Zvezda već dugo flertuje sa maksimumom i da preti da ponovo postane ozbiljna sila, bar ako se ograničimo na istok Evrope i klubove sa kojima crveno-beli mogu da se ravnaju u ovom dobu. Srpski šampion je u poslednje dve godine osvojio 23 boda koeficijentna boda, stigao do 35. pozicije na listi UEFA, sa tendencijom daljeg rasta. Uradio je to sa gotovo identičnim rukovodstvom čija personifikacija je Zvezdan Terzić, te dvojicom trenera - Vladanom Milojevićem i Dejanom Stankovićem. Tu dolazimo do kontinuita koji je doprineo da Crvena zvezda na rang listi UEFA bude ispred Olimpijakosa i Ludogoreca, uz bok Zenitu, i sa realnim izgledima da u dogledno vreme bude bolja od zagrebačkog Dinama i praške Slavije. Samo će Šahtjor, bar kada govorimo o istočnom bloku i onim klubovima istočno od Minhena, ostati neranjiv.
Svakom može da se desi da iz dva prekida, za tačno 77 sekundi, dođe do zlatnog remija u Salcburgu. Svakom može da se desi i da napravi epsku pobedu nad Liverpulom. Svako može da ima sreće da u dvomeču sa predstavnikom Belgije ostvari dvostruku pobedu. Ali teško da baš svakom može da se desi da u pet godina, sa dva različita tima i dvojicom trenera stigne do dve Lige šampiona, tri proleća u Evropi i jedne osmine finala Lige Evrope. I uz sve to na sedam mečeva u gostima, u okviru Lige Evrope, doživi samo jedan poraz. Takav kontinuitet, primara radi, nije imao ni BATE Borisov, niti je mogla da ga isprati praška Slavija koja se ove godine spustila u Ligu Konfencije (istina, koliko prošle godine igrala je četvrtfinale Lige Evrope).
*** Crvena zvezda - Radnik (KVOTE) ***
A ti snovi nisu bili realni 2014. ili 2016. godine kada se činilo da je klub iz Razgrada, večiti šampion Bugarske, nedostižan nivo za Crvenu zvezdu. Trenutno su crveno-beli korak ili dva ispred (ista konstatacija se odnosi na Kluž), s ozbiljnim izgledima da se još jednim istorijskim ponavljanjem u godinama koje dolaze pobrinu da imaju sigurno mesto u najeltnijem klupskom takmičenju na svetu. Naravno, ako pre toga budu šampioni Srbije i bolji od Partizana.
Taj benefit UEFA rang liste je nešto najbolje što je u godinama za nama uradila Crvena zvezda. Jer od 2016. godine napredovala je za 174 mesta, najviše od svih klubova pod ingerencijom evropske kuće fudbala. Herojski podvig koji se može uporediti sa ambicijom čoveka bolesnih pluća da se popne na Monblan. Jer crveno-beli 2014. godine ne samo da su bili bolesni, već nisu imali vitalne organe. A onda su počeli da se ponavljaju.
Generalni direktor Zvezdan Terzić zaigrao je intrigantno i vrlo riskantno, svestan da samo kvalitetnim igračkim kadrom može da zadovoljnom drži zvezdašku javnost i uzda se u priliv novca iz kase UEFA. Držao se čvrsto tog stava, mada svestan da je to sprint po tankoj žici. Između orbite i provalije.
„Ne zadovoljavamo se 35. mestom, Crvena zvezda može još više, jače i bolje. Očekujem da ćemo biti nosioci u plej-ofu u kvalifikacijama za Ligu šampiona u narednoj sezoni, a da Srbija potom od 2023. godine ima direktnog učesnika u grupnoj fazi. U budućnosti nas vidim kao stalne učesnike elitnog takmičenja“, rekao je Zvezdan Terzić posle duela u Bragi.
Jasno je da su se crveno-beli u Terzićevom mandatu odlučili da ne budu razvojni klub i da deca kluba imaju uzak prolaz do prvog tima. Traže se rezultati i tom klupskom pravu povinovali su se, ili su ga podržali, i Milojević i Stanković. Naravno, zvezdaška javnost je podeljna kada govorimo o kompletnom mandatu Zvezdana Terzića, posebno što nikada nećemo saznati da li je i koliko moglo bolje. I da li su federi Lige šampiona iskorišćeni da se dovoljno odskoči. Prosto, Terzić će se pozvati na rezultate, koji su osnovni parametar uspešnosti, kao i na to da su crveno-beli dres u njegovoj eri obukli Aleksandar Katai, Aleksandar Dragović i Markom Marin. Igrači takve klase sposobni da smire trusno tlo na crveno-beloj strani Topčiderskog brda, gde nema strpljenja.

Generalni direktor Crvene zvezde očigledno je spreman da se suoči i sa negativnim pojavama ovog lepog Zvezdinog perioda. Da ih prihvati kao nešto normalno. Jer ponavlja tezu da sa pet miliona sigurnih para (Gasprom i Telekom) mora da brani budžet od 25.000.000 evra. I zato je srpski šampion imao drugu najstariju ekipu u ovogodišnjoj Ligi Evrope, sa najmanje polaznika klupske akademije.
Na toj vrsti ravnoteže moraće da porade Zvezdan Terzić i Crvena zvezda kako bi porasli i na listi najboljih izvoznika i prodavaca. To bi onda bila neka vrsta džek pota i kompletiranja priče na svim nivoima.
Priča o najuspešnijem klubu istočno od Minhena je ponovo aktuelna.
Nije izgledalo da će tako biti 2016. godine...

tagovi
Obaveštavaj me
