Duži komentar
pre oko 1 sat
Mislim da su naša najveća 3 trenera: Ivković, Pešić i Ž. Obradović. Ivković je nažalost pokojni, Ž. Obradović je ispisao neke neverovatne stranice i istorije u klupskoj košarci, ali mislim da je naš najbolji selektor Kari Pešić. Imao je i Željko uspeha sa reprezentacijom ali ostaće večita enigma koliki je udeo u svemu tome Ivkovića koji je do 1998. bio savetnik, a od 1998. Željko više nije ponovio takve rezultate. Uz to, Pešić je bio i selektor mlađih kategorija gde je imao još uspeha, radio od najranijih dana sa igračima koji su činili okosnicu tog tima 90ih, i jedan Vlade Divac koji je praktično preteča Jokića sam kaže da je Pešić jedan od trenera koji ga je najviše oblikovao. E sad, samim tim, nije lako doći posle takvog trenera, ali mislim da su tu mnoge stvari urađene pogrešno. Da me ne shvati neko pogrešno, nisam nužno protiv Alimpijevića, ali kada pričamo o selektoru, smatram da to mesto treba da bude kruna nečije karijere. Alimpijević je još mlad trener za kojeg je bilo vremena. Prirodnije rešenje, u trenutku izbora, bio je Saša Obradović (tada još slobodan), iako me je kasnije, pomalo i razočarao nekim odlukama i potezima u utakmicama koje su usledile, i navele na razmišljanje koliki su zaista njegovi trenerski kapaciteti. Još jedno ime koje mi je palo na pamet je Zoran Lukić. Čovek koji ne dugi niz godina u Rusiji, postao je čak i selektor njihovog nacionalnog tima?! Rusi, koji su uvek držali do sebe, još iz perioda USSR procenjuju da je on dobar trener za njih, a kod nas nije ni na radaru... Druga stvar jeste, zašto nije napravljen neki kontinuitet? Reprezentacija USA, koja je neprikosnovena u svetu, radi to ovako: 2016-20 Gregg Popovich (prvi asistent: Steve Kerr), 2020-24 Steve Kerr (prvi asistent: Erik Spoelstra), 2024-28 Erik Spoelstra (...)... Nije to bez razloga tako. Mi smo krenuli u tu priču, Marko Barać i Isakov-Kovačević su bili u stručnom štabu, a onda se od toga iz nekog razloga odustalo, kako, zašto? Da li je Alimpijević mogao biti pridodat stručnom štabu, pa mogao je. Da li je Pešić mogao da bude pridodat stručnom štabu, kao savetnik, kao što su ne tako davno Italijani radi sa kombinacijom Poceko-Rekalkati, pa mogao je. Mislim da je problem našeg Saveza taj što nema jasne vizije, plan, cilj, šta je to što mi hoćemo, nego živimo od danas do sutra, rešavamo sve u hodu. To je neozbiljno. Treće, a vraćam se delimično i na prvo, kakve reference Alimpijević ima za selektorsku ulogu? Da li je ikada bio selektor mlađih kategorija? Nije (za razliku od kolege Stefanovića koji je sa juniorima bio zlatni u Nišu ili Mijovića koji je sa kadetima bio zlatni letos). Da li ima neki ostvaren uspeh u klupskoj karijeri? Pa... i ne baš, nažalost to su sve neka imaginarna dostignuća. Mislim da ga je Čović bacio prerano u vatru, kao i u Zvezdi, gde su obojica zbog toga već pojeli po jedno g*vno, hteli da priznaju ili ne. Alimpijević je tada na nedopustiv način izgubio finale kupa, na stranu igara van terena, on je bio taj koji je izgubio ABA titulu, a kao šlag na tortu su došli porazi u KLS od Mege i Tamiša. Da li je on kao trener od toga trenutka sazreo? Da, apsolutno. Ali da li je sazreo toliko da može da bude selektor reprezentacije? Ne, mislim da nije. Četvrto, kada je već sve tako urađeno, i kada je čovek koji nema iskustva rada sa nacionalnim timom, a i generalnog iskustva dobio već u ruke ključeve reprezentacije, neverovatno mi je da je neko dozvolio da čovek obavlja dva posla istovremeno. Pa nije to igrica, već STVARNO ŽIVOT? A onda se opet vraćamo na ono prvo, ako je to tako, i ako selektor može rekreativno da dolazi na obaveze i okupljanja, pa što onda ne angažujemo NBA trenera Darka Rajakovića, a on neka izabere jednog pomoćnika da ga odmeni kada ne može zbog klupskog angažmana?! Ne radi se uopšte o tome da li Dušan može ili ne može, da li ima ili nema vremena, da radi dva posla istovremeno, već kakav je učinak tog rada. Kari Pešić je prvi rekao da reprezentacija, mora da ima profesionalnog trenera i ja se tu sa njim u potpunosti slažem. Nekoga ko će da bude 24/7 u službi nacionalnog tima. Jer voditi reprezentaciju ne znači samo obući trenerku, otpevati himnu, odraditi utakmicu i to je to, već zahteva daleko veći i obimniji posao. Pitaju se mnogi gde su Micić, Milutinov, Gudurić, Petrušev... A zapitajte se da li je njih iko kontaktirao? Da li je pričao sa njima? Da li je bio da ih obiđe u njihovim klubovima, da pogleda njihove treninge, da popriča sa njihovim trenerima koji provode veći deo sezone sa njima zajedno? Pa kako kada zbog obaveza kluba sam moraš da putuješ po Evropi?! Ne znam koliko ljudi zna ali 2000. Peđa Stojaković je odlučio da ne igra više ikada za reprezentaciju. Kari Pešić je mesec dana proveo kod njega u Americi kako bi ga ubedio da se vrati i na kraju je dobio odgovor: "Možda". Vratio se u Beograd i pred okupljanje poslao rukom pisano pismo u Ameriku i tada je Peđa prelomio da promeni odluku i da se vrati. Izlišno je pričati da je kasnije bio MVP prvenstva Evrope i godinu dana kasnije uz evropsku podigao i svetsku titulu. Nije slučajnost zašto se Jokić 3 od 4 puta odazvao za nacionalni tim, već plod rada selektora, sportskog direktora i stručnog štaba. Ko sada u našem stručnom štabu to radi? Selektor ne, prvi asistent isto ne. Pa kakav je to onda stručni štab? Zašto se onda čudimo što ti igrači nemaju nikakvu informaciju od strane reprezentativnog kampa? Imamo sistem kvalifikacija gde je svaka utakmica bitna, a mi svaku utakmicu ulazimo sa dobranim minusom dok malo ne vidimo šta protivnik igra... Pa ko sprema utakmice, šta radite vi? I znam da će sada mnogi da kažu: "Pa i Ataman vodi klub i reprezentaciju", ali se prvo zapitajte zašto su Turci propustili Svetsko prvenstvo 2023 i Olimpijadu 2024 godine. I zašto sada kada su konačno na pravom putu Panatinaikosu ide jako loše... i sve će vam biti jasno.