Alberto Dijaz (©Mozzart Sport / Nikola Mikić)
Alberto Dijaz (©Mozzart Sport / Nikola Mikić)

Ljuljova povreda prst sudbine: Planovi o finalu ispred TV pretvorili se u važnu ulogu i evropsko zlato

Vreme čitanja: 6min | pon. 19.09.22. | 07:52

Kao dete želeo je da bude poput Kobija Brajanta, obožavao je igru Pabla Priđonija, a posle evropske titule Španija je poludela za riđokosim plejmejkerom Crvene furije

(Od izveštača Mozzart Sporta iz Berlina)

Ako pitate španske novinare, idealna petorka Evrobasketa morala je da ima mesto za još jednog člana Crvene furije uz Lorenza Brauna i Vilija Ernangomeza. Ne za Huanča, koji je u meču za evropsku krunu oživeo lik Boa Kruza iz filma "Hustle" na parketu Mercedes Benc Arene, već za Alberta Dijaza. I svako će vam reći da je diskutabilno da li bi se Španija našla ponovo na tronu da nije bilo plejmejkera Unikahe.

Izabrane vesti

Španija je poludela za riđokosim momkom rodom iz Malage! U srcu Andaluzije već se najavljuje poseban doček za novog heroja nacije i apsolutno otkrovenje Evropskog prvenstva. Možda je Teri Tarpi veće iznenađenje zbog puta koji je prošao do dresa Francuske, ali jutro posle još jedne pobede najkošarkaškije nacije evropskog kontinenta fokus je apsolutno na Albertu Dijazu. I to s razlogom!

Faktor Alberto Dijaz skovan je na pomalo čudnovat način. Španske kolege su opisale sve do detalja... Povreda Serhija Ljulja u Pamploni 24. avgusta zabrinula je sve u reprezentaciji Španije. Narednog jutra Ljulju je u Madridu potvrđeno da problem sa mišićem neće moći da bude saniran na vreme za Evrobasket što je nateralo Serđa Skariola na razmišljanje o rezervnoj varijanti. Tek punoletni Huan Nunjez nije bio realna opcija jer se od njega očekivalo da pruža igre visokog intenziteta od prvog dana. Tokom leta iz Bilbaa za Amsterdam, desio se razgovor selektora Skariola i predsednika Saveza Horhea Garbahose koji je izrodio briljantnu ideju – da se u Lorenzu Braunu dovede rezerva izraženih defanzivnih kvaliteta. Obojica su pomislili na istog čoveka – Alberta Dijaza.

Garbahosa je zatim okrenuo predsednika Unikahe Antonija Hesusa Lopeza i objasnio mu sve, kakva je situacija sa Ljuljom, da probleme sa desnim ramenom ima Braun i da je ekipi potreban Dijaz. Paradoksalno, jer je 28-godišnji plej bio među prvima koji su otpali sa spiska kandidata početkom avgusta. I Dijaz se mučio sa povredom, a svedoci dešavanja u španskoj reprezentaciji tvrde da je, kada je od selektora čuo šta se dešava, pitao: “Gde treba da se potpiše, dolazim“.

Alberto Dijaz uzima mrežicu za uspomenu (©Mozzart Sport / Nikola Mikić)Alberto Dijaz uzima mrežicu za uspomenu (©Mozzart Sport / Nikola Mikić)

U kasnijim razgovorima sa novinarima, Dijaz je priznao da se zbog svega nijednog trenutka nije osećao kao privezak, već kao srećnik. Ne kaže se uzalud da sreća prati hrabre. A, plejmejker Unikahe je bio i te kako hrabar. I to pokazivao na svakom treningu, u svakom minutu koji je proveo na parketu, svestan od prvog dana svoje uloge i da će biti rezerva. Na kraju su njegove partije u dresu Furije jedan od glavnih razloga zašto je Španija osvojila četvrtu evropsku titulu!

Protiv Turske je izvukao peti faul od Alperena Šenguna i naterao Šejna Larkina da izgubi možda i ključni posed na utakmici. U meču sa Litvanijom prvo je naterao Domantasa Sabonisa na faul iako lopta uopšte nije bila u igri, da bi Marijusa Grigonisa i Ignasa Brazdeikisa naveo na greške u organizaciji napada. Ipak, najveći uticaj Dijaz je napravio u polufinalu sa Nemačkom, o čemu se pričalo dugo u Berlinu.

Neko je uspeo da uhvati trenutak kada se Denis Šreder posle jednog polaganja okrenuo ka Albertu Dijazu i prstom mu pokazao da nije dovoljno dobar da bude njegova “verna senka“. Bilo je to na nešto manje od osam minuta do kraja utakmice, a Nemci su vodili rezultatom 77:70. Šreder više nije postigao nijedan koš, sve zbog toga što ga je Dijaz “pojeo“ odbranom do poslednjeg zvuka sirene! Tačnije, on je bio ključni faktor u španskoj odbrani koji je uticao da povratnik u redove Lejkersa više ne omiriše koš.

“Od početka nam je jasno da je odbrana ključ svega. Ne smete da dozvolite protivniku da vam ubaci 51 poen za poluvreme. Zbog toga smo sve promenili u nastavku i odradili dobar posao. Mnogi su sumnjali u našu konkurentnost, pitali se da li možemo da doguramo daleko. DNK ove reprezentacije je jedinstven, u njemu se krije borba do poslednje sekunde“, izjavo je Dijaz sa suzama u očima posle overenog finala, na šta je dodao:

“Zamišljao sam sebe kako gledam finale sa kauča u kući, a sada sam u Berlinu“.

Dobio je javne pohvale od Lorenza Brauna zbog onoga što je napravio protiv domaćina turnira. Posebno je istakao odbranu koju je odigrao na Šrederu i označio ga kao meč vinera. Plejmejker Unikahe je meč koji pobedniku garantuje medalju završio sa plusom od 25 poena u +/- koloni koja je trenerima izuzetno važna. U tri nokaut faze do finala taj statistički faktor je iznosio 52 poena, odnosno 17,3 u proseku! Protiv Francuske je bio tri poena, ali to ne umanjuje njegovu važnost i ulogu u pohodu na zlato.

Gledajući samo poslednju deonicu uradio je nekoliko kritičnih stvari za pobedu Španije. Od važne “krađe“ Eliju Okobu kada je Francuska opet počela da se približava, preko asistencije za sedmu Huančovu trojku koja je vratila dvocifrenu prednost, do dvominutnog intervala u finišu. Tada je sasuo dve trojke kojim je definitivno udaljio Francusku od dramatične završnice, dok je između dva hica ponovo Okobu uzeo posed. Španija je sa njegovim minijaturama otišla na +15 i tu je bio kraj.

“Ljudi žive svoje snove, a mi smo ih ispunili. Bili smo ludi od početka i verovali da možemo ovo. Možda su samo neki imali veru kao i mi, ali pokazali smo svima da imamo petlju. Ovo zlato promeniće nam živote svima, ispunili smo san svakog klinca koji želi da igra košarku. Učinili smo to sa neiskusnim sastavom“, poručio je Dijaz u razgovoru sa novinarima držeći zlatnu medalju u ruci, uz poruku:

“Ovo zlato je i za našeg brata Ljulja. Za sve koji su se borili za dres Španije od prvog dana“.

Alberto Dijaz je postao simbol španske borbe sa svim predviđanjima, konkurencijom i direktnim rivalima. Postao je simbol pobede i zlata koje sada visi oko njegovog vrata, kao i cele ekipe. Neki u šali kažu da je na ovom prvenstvu bio vođa “gerile“, drugi da je španska verzija gladijatora, a zapravo je igrač koji je sve zaslužio radom. Poniznim služenjem zemlji, takmičarskim duhom i željom da nadigra protivnika.

Svako ko ga poznaje, kaže da se trudi da svakodnevno zaokupira misli nečim. Već ima trenersku diplomu prvog stepena. Celu dosadašnju karijeru proveo je u rodnoj Malagi igrajući za Unikahu, gde je i završio studije tako što je nalazio vreme da trenira i uči. Čak je završio i master na sportskom menadžmentu. Kao klinac je sanjao da će biti kao Kobi Brajant, a obožavao je da gleda i Pabla Priđonija. Skroman momak iz kraja koji sada živi najlepše snove.

Protiv sebe je imao Dija Bosta, Šejna Larkina, Kendrika Perija, Tada Mekfadena, Šejna Larkina, Denisa Šredera, Tomu Ertela... I svima se uvukao pod kožu. Od Serđa Skariola dobio je samo iskrene reči hvale.

“Prvi put je na velikom turniru i odmah je pokazao koliko zaslužuje da bude sa ekipom. Svoju karijeru gradio je na teškom radu, trudu, energiji i osobinama timskog igrača. To su vrednosti koje treba ceniti kod igrača. Nisu svi najtalentovaniji igrači na svetu, ali uspeh mogu da postignu i na druge načine. Alberto je primer toga“, izjavio je osvajač osam medalja sa Španijom, odnosno četiri evropska zlata.

Prst sudbine pokazao je Albertu Dijazu put do uspeha. On je svoju šansu prihvatio oberučke i iskoristio. Nemanja Nedović mu je na društvenim mrežama poslao: "Sve si ti ovo zaslužio, životinjo".

Sve je moguće, kada si pravi...


tagovi

košarkaška reprezentacija ŠpanijeEvrobasket 2022Alberto Dijaz

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara