
Micov gradi imperiju u Istanbulu, ali prati Srbiju: Zvezda dobra, Partizan mora na stara podešavanja
Vreme čitanja: 9min | ned. 15.03.26. | 07:59
Novi sportski direktor Galatasaraja, Vladimir Micov, ugostio nas je u Istanbulu gde je bez zadrške pričao o svim relevantnim temama koje su trenutno aktuelne u košarci
Povratak Vladimira Micova u košarku prošao je put koji verovatno ni sam nije očekivao. Nekadašnji reprezentativac Srbije i osvajač brojnih trofeja godinama je bio jedan od najcenjenijih evropskih igrača, a posle završetka karijere odlučio je da se na neko vreme udalji od sporta koji ga je obeležio. Ipak, pauza nije dugo trajala.
Prvi korak napravio je u Valjevu, gde je počeo da radi u Metalcu, da bi se vrlo brzo otvorila potpuno nova i neočekivana prilika. Poziv je stigao iz Istanbula – iz kluba u kojem je nekada ostavio dubok trag kao igrač. Galatasaraj je želeo da ga vidi u ulozi sportskog direktora, a Micov je prihvatio izazov koji bi mogao da bude početak njegove nove karijere u evropskoj košarci.
Izabrane vesti
U opširnom razgovoru za Mozzart Sport govorio je o povratku u košarku, radu u Metalcu, prvim potezima u Istanbulu, izboru Đanmarka Poceka za trenera, ambicijama u FIBA Ligi šampiona, ali i o stanju evropske košarke, projektima poput potencijalne NBA Evrope, kao i o situaciji u Partizanu i Crvenoj zvezdi.
🔥🔥🔥
Častimo čitaoce Mozzart Sporta sa 2.000 dinara!
🔥🔥🔥
Otkrio nam je kako se vratio u košarkaške vode...
„Počeo sam od avgusta da radim sa Metalcem, u dogovoru sa Partizanom. To mi je bila jedina obaveza u košarci. Ovog leta biće četiri godine kako ne igram. Bio sam malo i zasićen košarkom, verovatno mi je bio potreban i neki odmor od svega...
Galatasaraj me je pozvao početkom decembra, gde sam, iskreno, bio iznenađen, čak i pozitivno šokiran, iako ima nekoliko ljudi u klubu koji su i dalje tu još od vremena kada sam ja bio pre deset godina. Nisam bio jedini kandidat – bio je još jedan, koliko sam razumeo, nešto između komentatora i novinara koji je završio njihov univerzitet, jer je to kod njih dosta važno.
Koliko sam bio uzbuđen zbog svega, nekako sam se već odvikao od seljakanja. Izborio sam se da ponovo živim u svom miru u Beogradu. To je bio problem, jer opet napuštam dom. Ipak, sve sam izvagao sa porodicom, dobio podršku i za sada sve funkcioniše. Sve ovo gledam kao ogromnu šansu ako želim da se bavim ovim poslom, jer je Galatasaraj veliki klub sa ogromnim brojem navijača i velikom istorijom. Želeo sam da budem deo svega toga.“

Kako je sve počelo sa Metalcem? Zapravo je tu počeo tvoj povratak u košarkaške vode...
„Pre svega sam bio tu drugarski, uz kuma Branislava Ratkovicu, koji je bio i trener i predsednik kluba. Nisam bio previše uključen. Nekoliko puta sam bio u Valjevu, uključio sam se na nekoliko sastanaka.
Međutim, nažalost, najveći problem svih klubova u Srbiji jeste to što se svake godine iznova traže sredstva i igrači. Tako će biti i ovog leta. Svi će otići za malo više para u neke druge klubove i sve ide iznova. Stalno se potpisuju novi igrači. Dobio sam poziv kada se pojavio Partizan, koji je tražio klub sa kojim bi imao saradnju, da praktično budemo Partizan 2. Mi smo to iskreno želeli, ubrzali smo sastanke da sve rešimo što pre. Sa druge strane, nije sve išlo toliko brzo, ali smo mi hteli da sastavimo ekipu.
Dobijamo dobra sredstva od strane grada, ali ona nisu dovoljna. Kucao sam na mnoga vrata, ne znam koga sve nisam molio. Skoro ništa nije prošlo, ali predsednik Metalca je veliki ljubitelj košarke. Onda sam doveo kao trenera Miljana Pavkovića, a od Partizana smo dobili mlade igrače da ih razvijamo – Šekularca, Danilovića i Mileša. Oni se super razvijaju, naravno imaju svoje bubice, jer je prelazak iz juniora u seniore velika promena. Dešavalo se da ih povuku, kao na primer za Kup, a kada ih tako izgubite na deset dana, sve je to teško. Naravno, to je deo dogovora. Ipak, stigao je poziv od Galatasaraja i oni su mi rekli da to mora da se prihvati. Mislim da sam pokazao dobru sliku i napravio dobar posao u Valjevu.“
Kako ti je izgledao taj prvi dan na novom poslu?
„Kada sam došao na intervju za posao, sve mi je nekako bilo poznato. Bio sam ovde tri godine. Doduše, dosta toga je sada modernije što se tiče uslova za rad, pre svega kada je dvorana u pitanju. Kada sam video ekipu, nije mi se svidelo kako je sastavljena. Ja sam to odmah rekao – bio sam iskren i to se njima svidelo. Ništa nisam skrivao. Ova pozicija je takva. Pripremio sam se poprilično dobro za sve sastanke. Meni prioritet sada nisu finansije, već da radim ovaj posao na duže staze. Ovo je početak, ali očigledno je šok-terapija dala rezultate.“
Prvi potez – dolazak Đanmarka Poceka...
„Tako je. Ja nisam smenio prethodnog trenera. Poraz od Trabzona bio je presudan kada je uprava želela da promeni trenera, a onda sam ja bio u potpunosti uključen u dovođenje novog. Moj izbor bio je Poceko, koji je najbolja opcija. Znam ga iz perioda kada sam igrao u Italiji. Svi znamo kakav je on i kakvu energiju ima. Mi svaki dan razgovaramo i on mi stalno govori kako neke stvari sada radi drugačije jer je napredovao. Mene to izuzetno raduje, jer to znači da je čovek od 50 godina spreman da se adaptira. On nikada nije radio u Turskoj i sve mu je novo. To mi samo pokazuje da može da se prilagodi, jer imate trenere koji ne žele da se menjaju. Nekada je kao pojedincu lakše da se prilagodiš ekipi nego obrnuto. Naravno, trener je na vrhu piramide, ali je pronađen balans. Nismo mnogo pretumbali ekipu. Doveli smo nekoliko igrača. Sa skraćenom rotacijom i trenerom koji igračima daje samopouzdanje, sve je dalo rezultate.“
Na koji način si došao do odluke da dovedeš Poceka?
„Imao sam neka imena u glavi. Naravno, prirodno vam prvo padnu na pamet imena sa evroligaškog nivoa. Tako je i sa igračima – teško ih je dovesti u FIBA Ligu šampiona, ali mi smo tu uspeli da uradimo neke stvari. Čim sam postao sportski direktor, odmah je krenuo da zvoni telefon – zovu menadžeri, nude se treneri, nude se igrači. Bilo je tu raznih imena, čak i velikih evroligaških imena, ali iskreno, nisam ih ni razmatrao, jer sam mislio da je Poceko pravi izbor. Pričali smo i dogovorili se. Ja nisam bilo kakav direktor – ja sam dugo bio igrač. Uključen sam u sve, dolazim na treninge. Ponekad i pričam sa igračima, dajem im savete. Tu sam i na utakmicama, pa i na poluvremenu. Rekao sam im da ne želim da budem trener, ali ponekad želim da razgovaram sa njima, naravno u dogovoru sa trenerom, jer sam toliko godina igrao. Mislim da tako svi možemo da napredujemo.“
Kako je on reagovao kada si ga pozvao?
„Nismo sarađivali, ali se dugo poznajemo. Bili smo čak i na jednoj svadbi zajedno. Nema tu velikih nepoznanica. Pratim ga i mislim da je pun pogodak. Uostalom, rezultati to pokazuju. Videćemo kako će sve izgledati na duže staze, jer mi nismo napravili velike promene u igračkom kadru.“

Naredna tema je internacionalno takmičenje koje igra Galatasaraj – Liga šampiona.
„Prvo što mi je upalo u oči su sudije. Drugačiji su kriterijumi, dozvoljava se daleko više kontakta. Iskreno, ako poredimo sa Turskom ligom, to je slično. Igrači su se navikli. Putovanja su u redu, a mi smo u Istanbulu, koji je povezan sa svima. Cilj je da osvojimo BCL. Što se takmičenja tiče, mi želimo da pobeđujemo. Što se organizacije tiče, nisam previše obraćao pažnju – gledam da igrači što manje ispaštaju zbog putovanja. Samo takmičenje izgleda na dobrom nivou.“
Nekako sve ide ka tome da klubovi iz BCL budu deo nadolazeće NBA Evrope...
„Nadam se da će Galatasaraj biti deo toga. Mi jesmo u pregovorima, mada iskreno, tu ima toliko nepoznanica i pitanja, a skoro uopšte nema odgovora. Kao da se maltene sve krije i kao da će se sve otkriti u jednom danu. Tako mi deluje. Ja sam toliko dugo bio u Evroligi – svi vide probleme sa igračima, reprezentacijama i kalendarima. Na kraju najviše igrači ispaštaju. Gledam i čitam – spominju se novi gradovi i novi klubovi koji nemaju košarku kao što je Engleska. Ja sam bio deo Fajnal-fora u Londonu dok sam bio u CSKA i to je bio totalni promašaj. Nemaju košarkašku kulturu. Za sve to je potreban niz godina da zaživi. Vidim da se sve više ljudi uključuje. To će se dogoditi, nema dileme. NBA je biznis, dok je u Evropi to donekle drugačije.
Potrebno je naći prave ekipe. Videćemo da li će to biti svi iz BCL uz nekoliko timova iz Evrolige. Pominje se i da bi šampion takmičenja išao da igra NBA kup, što je meni odlično, jer koja je poenta da se sve zove NBA Evropa ako ne postoji kontakt sa NBA ligom preko okeana.“
Kako ti se čini košarka u Evropi?
„Odmah ću pričati o finansijama. Kada god zovem i čujem zahteve igrača. Mogu ja da kukam zbog ugovora, ali to je cena – to je tržište. Mnogo je sada para u košarci. Naravno, ne na nivou fudbala, nije ni blizu, ali se napredovalo. Veći je kvalitet.Vidite i po Amerikancima, nekada je bilo da samo otpadci dolaze u Evropu, a sada imate igrače kao što je Kendrik Nan. Očigledno je skočio kvalitet. Vidi se i po stanju na tabeli – dve pobede i skočili ste, dva poraza i totalno ste pali. Kvalitet je stvarno preozbiljan.Drago mi je što se pojavljuju novi timovi. Na primer Monako – videćemo šta će biti sa njima, ali postoje klubovi koji rastu. Tu je i Valensija koja igra odličnu košarku. Naravno, Partizan ima rekordan budžet, a na dnu je tabele. Efes takođe ima ogroman budžet i opet je pri dnu. Međutim, svi nekako dovode ogroman broj navijača.“
.jpg.webp)
Pratiš li Partizan i Zvezdu u Evroligi?
„Pratim utakmice i Partizana i Zvezde. Naš mentalitet je takav – kratko pamtimo. Odmah se priča o F4, a onda se izgube tri utakmice i kreću smene. Rekordne pare i investiranja, ali kada se podvuče crta, nema tih rezultata. Jednostavno, ako izdvojite 25.000.000 evra, to nije garancija, jer drugi timovi u Evropi imaju i po 40.000.000 pa ni njima to nije garancija.
Mislim da Zvezda ima dobre šanse za plej-of ili plej-in. Setite se samo Fenerbahčea koji je igrao kriminalno, pa su se podigli i vezali pobede.Predugačka je sezona. Uvek ima uspona i padova. Sada je svaka utakmica bitna. Zvezda je dobra.
Što se tiče Partizana, teško je komentarisati. Odlaskom Željka Obradovića sezona je kao da je bačena. Sada na leto moraju da se konsoliduju, jer ovakva filozofija nije dala rezultate. Previše stranaca, previše slobode. Moraće da se vrate na stara podešavanja.“
Da li te je iznenadila ta odluka?
„Nije me iznenadila. Pričamo iskreno – najveći trener u Evroligi, svi to znaju. Mislim da je želeo da se vrati kući, uzme desetu titulu i kaže da je to dosta. Onda da uživa u kafiću i gleda da li će ga neko stići. On je uradio mnogo za Partizan. Sam njegov dolazak podigao je takav hajp da je to neverovatno. Postala je obaveza da dođete u Arenu i vidite taj spektakl. Imao sam komunikaciju sa gospodinom Ostoja. Skidam mu kapu. Izdigao je klub, obezbedio budžet, naravno uz Željka jer je sve to bilo povezano. Došao je u situaciju da dovede Džabarija Parkera sa takvim ugovorom. Sve je to delovalo nestvarno. Ipak, očigledno je loše selektirana ekipa sa previše stranaca. Svlačionica je bila loša i izgleda da je sve to uticalo na teren. Naravno, ja nemam insajderske informacije, već govorim na osnovu onoga što sam čitao. Ja sam navijač Partizana i ljubitelj košarke – sa strane mi je tako izgledalo.“, završava Micov razgovor za naš portal.
tagovi
Obaveštavaj me
KK Partizan Mozzart Bet
KK Crvena zvezda
Evroliga







.jpg.webp)



.jpg.webp)

.jpg.webp)

