Savo Milošević: Ako ne poznajete moderan fudbal, onda ste niko i ništa, moja filozifija još nije dobila oblik

Vreme čitanja: 5min | pon. 10.02.20. | 11:19

„Za izgradnju sopstvenog stila potrebno je između pet i deset godina“, objašnjava trener Partizana

Kad je prihvatio ponudu Partizana da sedne na klupu okupio je oko sebe ljude za koje kaže da drugačije gledaju fudbal kako bi uvideo širu sliku. A i za vreme 14-godišnjeg boravka u inostranstvu mogao je da Savo Milošević da se upozna za različitim stilovima, karakterima i idejama. Sam podatak da je posle Srbije karijeru gradio u Engleskoj, Španiji, Italiji i Rusiji pokazuje da je prilagodljiv i da je od svakog trenera pokupio bar zrno znanja, koje sad pokušava da prenese crno-belima.

Iako će reći da mu je Ljubiša Tumbaković profilisao karijeru i ključno uticao na njen razvitak, aktuelni strateg Parnog valjka izdvaja dvojicu stranih stručnjaka i potencira njihovo razumevanje modernog fudbala, kao vodilju sa izgradnju sopstvene biografije. Prvi je Kurban Berdijev iz Rubina, s kojim je osvojio šampionsku titulu 2008, a drugi Arigo Saki, koji ga je vodio u Parmi.

Izabrane vesti

No, najpre o čuvenom stručnjaku iz Turkmenistana, sposobnog da Kazanju podari dve titule prvaka Rusije.
U Rubin sam došao baš na poziv Berdijeva. Ruska liga je drugačija od evropskih u kojima sam igrao. Kompleksna na svoj način. Ne žalim, jer smo postali šampioni. Berdijev je jedan od najboljih trenera s kojima sam sarađivao. Zna šta treba da radi, poznaje moderni fudbal, posvećuje pažnju svakom detalju, posle mečeva analizira i sebe i protivnika... Ekipa mu posle svakog susreta raste, jer su igrači naučeni da budu fokusirani, ne gube koncentraciju. Dok sam igrao za Rubin, bukvalno smo proučavali fudbal. Pazite ovo, i posle mog odlaska Rubin je bio prvak države, u konkurenciji mnogo većih klubova, što pokazuje kakav je posao Berijev napravio“, očaran je Milošević tokom razgovora za ruski portal Sport24, na upravo okončanom „Parimeč Premijer kupu“ u Dohi.

Novinar ga podseća da je dok je privodio kraju karijeru, baš u Kazanju, voleo da zapali koju. Savo potvrđuje, nevoljno...
„Možda ne bi trebalo da se priča o tome. Nije da sam se krio, ali ne volim baš da se dotičem negativnosti iz prošlosti. Najvažnije je da na pušite previše, jer onda teže dišete. Morate shvatiti i profesionalne fudbalere, izloženi su ogromnim pritiscima, traže način da se opuste, pokušavaju na različite načine da se oslobode stresa“.

Pojašnjenje: ako bi neko od vaših fudbalera puvukao dim, razumeli biste ga?
Najvažnije je da to ne utiče na igru. Ako trenira valjano, u redu je. Naravno, ne preporučujem im da puše ili konzumiraju alkohol. Karijera fudbalera traje svega petnaestak godina i bolje bi im bilo da ne traće vreme“.

Možda je i to lekcija naučena od Berdijeva. Ona u Seriji A, gde je stigao kao najbolji strelac Prvenstva Evrope 2000. takođe je dragocena, pa će jednom prilikom Savo kazati da je Arigo Saki, tada šef struke Parme, najbolji trener kog je imao tokom karijere.
„Zato što je razumeo pojam modernog fudbala i znao vrednost svakog igrača. Pritom, nikad nije napravio nijednu taktičku grešku. Nikad!“

Da li ste vi, kao trener, pravili greške i šta biste želeli da popravite?
„Počeo sam tek prošlog marta. Bilo je teško u početku, ali sam se za ovaj posao spremao tri-četiri godine radom u Fudbalskom savezu Srbije, zadužen za selekciju igrača. Proučavao sam zahteve modernog fudbala, analizirajući utakmice Prvenstva Evrope 2016. u Francuskoj shvatio sam u kom pravcu se kreće“.

I šta su tri najvažnije stvari za vas, kao trenera?
„Najbitnije - poznavanje modernog fudbala. Bez toga ste niko i ništa. Zatim, potrebno je izgraditi autoritet i razumeti sposobnosti igrača. Ne možete promeniti 25 fudbalera jednog tima, mada možete maksimalno četvoricu, petoricu. Međutim, čak i da posedujete sopstvenu filozofiju, a igrači nisu sposobni da je primene, šta onda?“

Koja je vaša filozifija fudbala?
Ne mogu da kažem da je još dobila oblik. Tek sam na početku. Da biste razvili sopstveni stil potrebno je da radite između pet i deset godina. Znam šta mi se sviđa, ali to nije filozifija. Sve je stvar procesa, kako ćete ideje preneti na teren. To se odnosi na sve, uključujući i selekciju tima. Primera radi, postoji više tipova centarforova, morate biti spremni na razlike da bi vaša filozifija došla do izražaja.“

U srpskoj javnosti fudbal koji neguje Savo Milošević naišao je na pozitivne komentare. Navijači i stručni ljudi su uglavnom zadovoljni, pogotovo izdanjima u Ligi Evrope, te u poslednja dva sudara sa Crvenom zvezdom (slavlje u finalu kupa na Marakani 1:0, te 2:0 jesenas u prvenstvu u Humskoj), ali kako se od prošlosti ne živi, Grobari traže potvrdu. Prilika je već 1. marta u drugom ovosezonskom derbiju.
„Većini ljuditelja fudbala u Srbiji derbi je najvažnija utakmica u sezoni. Zapravo, jedina važna. U njoj odsto uspeha bazirano je na motivaciji, deset zavisi od položaja na tabeli, a preostalih deset kako se osećate na sam dan utakmice. Pritisak je ogroman, ko se bolje s njim nosi ima veće šanse da pobedi. Kad ste pod stresom teško je raditi čak i poslove iz dnevne rutine. Jednostavno, na ovakvim mečevima nije važna veština“, dopunio je Savo Milošević.

LUKA JOVIĆ NIJE ZA POZAJMICU

Uvek je Savo Milošević biranim rečima govorio o Luki Joviću. Čak i sad, dok prolazi kroz težak period u Realu.
Znam ga od malena, odrastao je u selu iz kog i ja potičem. Porodice su na bliske, povezane. Veoma je talentovan, može da odgovori zahtevima na više pozicija. Nije lako igrati u Realu, ali ne zaboravite da su mu tek 22 godine i da mu je potrebno vreme. Real Madrid ga je baš mnogo platio da bi ga sad slao na pozajmicu“.

PATNJA JE MOJA SUDBINA

Već je u jednom od prethodnih intervjua za strane medije pričao Milošević o porodičnim tragedijama (majka mu preminula od opake bolesti, deda mu usmrtio oca, a mlađi brat mu stradao u automobilskoj nesreći), a na pitanje kako ih je podneo novinaru ruskog Sport24 uzvraća:
„Zato što verujem Boga. Prihvatam da je sve onako kako odredi. Ubeđen sam da je svakoj osobi na svetu zapisana sudbina. Sudbina moje porodica je da pati. No, ako veruješ u Boga, onda to prihvatiš. Toliko smo sićušni ljudi i ne možemo da razumemo sve razloge zbog kojih se nešto dešava. Ko smo mi da bismo preisputivali Boga?“

(FOTO: Star sport)


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara