Foto: FIBA
Foto: FIBA

Srpkinje u polufinalu protiv pravog Tima snova: Od noćne more Amerike do noćne more ostatka sveta

Vreme čitanja: 8min | pet. 06.08.21. | 00:57

O košarkašicama SAD kao prvim kandidatkinjama za zlato, pred okršaj sa evropskim šampionkama

Legenda kaže da je poraz Amerikanaca od Sovjeta u polufinalu Olimpijskih igara 1988. godine naterao na razmišljanje tadašnjeg komesara NBA lige Dejvida Šterna o savetu svojevremeno prvog operativca FIBA Bore Stankovića da "profesionalizuje" reprezentaciju SAD i da će od igranja NBA igrača za nacionalni tim, koristi imati svi, a posebno Amerika.

Među legendama, bar predevednim na srpski jezik, nema one o jednom drugom porazu. U istoj dvorani, u Badaloni, gde je 1992. američki Drim tim višegodišnje, pa i višedecenijske snove, pre svih Evropljana, da na jednom mestu vide najveće zvezde NBA košarke, pretvarao u realnost, ženska reprezentacija pokojne države (SSSR bez Estonije, Letonije i Litvanije), ili ako je nekome lakše zajednice država u nastajanju na ruševinama Sovjetskog saveza, postala je noćna mora Amerike. U polufinalu je prekunula nepobedivi niz Amerikanki od 14 utakmica na Igrama, započet još u Los Anđelesu 1984, koje su novi šok pretrpele dve godine kasnije u polufinalu Svetskog prvenstva, ovog puta od Brazilki.

Izabrane vesti

6.40: (1,03) SAD (28,0) Srbija (12,0)

Umesto da plaču nad "zlom sudbom", Amerikanci su seli da razmisle kako dalje. Osetili su da je momenat da sve veću popularnost NBA van granica, kao i "dolazak" Igara u Atlantu 1996. godine, iskoriste za dobrobit ženske košarke koja nije imala ozbiljno profesionalno takmičenje u SAD. Odlučili su da oforme WNBA i tako na jednom mestu, bar tokom letnjih meseci okupe sopstveni talenat, godinama rasipan po belom svetu, uglavnom u Evropi. Ali, što je možda i važnije, dali su punu slobodu novoimenovanom selektoru Tari Vandervir. A ona je uzela godinu dana "neplaćeno" na univerzitetu Stenford čije je devojke dvaput dovela do NCAA titula, kako bi uspostavila sistem po kome se reprezentativne kandidatkinje ne bi viđale samo nekoliko nedelja pred takmičenje, već daleko češće.

Dijana Taurazi (©AFP)Dijana Taurazi (©AFP)

Takav rad dao je rezultat gotovo ekspresno, na Igrama u Atlanti gde se reprezentacija na čelu sa već čuvenom Terezom Edvards, pojačana budućim legendama Šeril Svups i Liza Lesli prošetala do olimpijskog zlata i postala osnova oko koje se gradio kult reprezentacije.

Za razliku od NBA igrača koji su dolazili na jedno takmičenje, osvajali medalju, uglavnom zlato, i odmah odlazili, u ženskoj selekciji se stvarala potpuno drugačija atmsofera, pa su SAD, gotovo uvek na Olimpijskim igrama, predstavljale najbolje igračice što ih Amerika ima, bez obzira ko je bio selektor, a nije da nije menjan posle svakog najvećeg sportskog samita na svetu.

Edvards, Lesli i Svups su na mlađe kolegenice prenosili tu privrženost nacionalnom timu, pa nije ni čudo što čak njih deset imaju bar tri olimpijska zlata, a pojedine poput Su Bird i Dijane Taurazi u Tokiju samouvereno ciljaju čak peto.

Kako i ne bi kada se poslednji poraz koje su Amerikanke pretrpele na Olimpijskim igrama, onaj u Barseloni, desio pre nego što je rođena polovina igračica iz sadašnjeg sastava Don Steli, a od ostataka ekipe jedino može da se seti Bird koja će u oktobru napuniti 42 godine.

Su Bird (©AFP)Su Bird (©AFP)

Kada se sve sabere, sa dosadašnjim učinkom u Tokiju, Amerikanke koje će u petak ranom zorom (6.40 časova) po srednjeveropskom vremenu biti rival Srbiji, nanizale su 53. pobede sa etiketom olimpijskih krugova. A da li su baš toliko nepobedive? Pa odgovor bi mogle da daju Ruskinje koje su ih porazil 2006. godine u poliufinalu Svetskog kupa, što je poslednji neuspeh Amerikankama računajući oba takmičenja.

Od tada Bird, Tuarazi i ostalo društvo nisu izgubile nijedan meč. A odigrale su tada duel za treće mesto, pa 24 do olimpijskih zlata 2008, 2012. i 2016, 17 do svetskih kruna 2010, 2014. i 2018, te još četiri u Tokiju, među kojima je i onaj susret sa Srbijom u grupi (88:69) do polufinala sa evropskim šampionkama. Dakle, ukupno 46.

Onda ko je Tim snova, da li ovih 12 devojaka iz WNBA ili 12 NBA momaka koji predstavljaju SAD u Tokiju?

Brijana Stjuart i Adža Vilson (Foto: FIBA)Brijana Stjuart i Adža Vilson (Foto: FIBA)

Amerikanke na turniru u Tokiju predvode Brijana Stjuart i Adža Vilson, koje su sa prosečnim indeksom 23,8 na deobi trećeg mesta liste najkorisnijih igračica turnira (iza Eme Meseman iz Belgije i Astu Ndur iz Španije, koje su ostale bez medalja). Stjuart u proseku beleži 16 poena po susretu, Vilson 17,8. Obe dominiraju i pod obručima, Adža hvata po devet lopti po nastupu, Brijana 8,5, što govori da su na ivici dabl-dabl učinka u proseku. Igrom pretežno diriguje iskusna Su Bird, sa osam završnih dodavanja po meču.

Još jednom su Amerikanke povele najbolje što su imale, a o tome svedoči i sledeći podatak. Adža Vilson je aktuelni MVP WNBA lige, a nalazi se i u najužem krugu kandidata za nagradu najkorisnije igračice američke lige. Među pet favorita za prestižno odličje nalaze se i pomenuta Brijana Stjuart, kao i Silvia Faules i Tina Čarls. Njih dve su takođe sa državnim timom u Tokiju.

Kada na to dodamo iskustvo pomenute i Bird i Dijane Taurazi, jasno je da se pred izabranicama Marine Maljković nalazi jako težak zadatak.

Košarkašice Srbije (Foto: FIBA)Košarkašice Srbije (Foto: FIBA)

Na Evropskom prvenstvu smo ipak naučili da su naše lavice najbolje kada je najteže. Susrele su se u Valensiji sa sudijskom nepravdom u duelu sa Špankinjama, pronalazile svetlo na kraju tunela u neizvesnim susretima sa Belgijom i Italijom. Na kraju, kada su im davane male šanse da stanu na put moćnim Francuskinjama, odigrale su najbolju utakmicu na turniru. Kontrolisale stanje na terenu, držale prednost, zauzdale najbolje protivničke košarkašice i osvojile zlato.

Teško je bilo i u Tokiju. Drugačije se nije moglo ni očekivati na turniru sa 12 najboljih svetskih selekcija. Kanađanke se nisu predavale do poslednjih sekundi. Taman kada bi naše košarkašice stvorile osetniju razliku, usledio je odgovor rivala. Ipak, upisana je pobeda. Ispostaviće se ključna, koja je Srbiji omogućila da se sa drugog mesta u grupi plasira u četvrtfinale.

Žreb je Marininim izabranicama u borbi za polufinale dodelio Kinu. Bile su ovoga puta Sonja, Jelena, Ana i drugarice na pragu bolnog poraza. Ipak, ponovo su se uzdigle i dokazale da imaju čelnične živce i pobednički mentalitet. Da ih nikada ne smete otpisati. Jer se jednostavno, nikada se ne predaju.

MVP Evropskog prvenstva Sonja Vasić ponovo vodi Srbiju ka medalji. Imala je problema pred početak turnira sa virusom korona, ali je bila rešena da u Tokiju odigra svoj poslednji ples u reprezentativnom dresu. Dresu za koji se nebrojeno puta žrtvovala tokom karijere i koji je stavljala ispred svega. U ključnim mečevima bila je tu da preuzme odgovornost, da povuče kada je teško. Ubacila je Kanadi 16 poena na startu, a potom isto toliko Kini u minuloj rundi. Četvrtfinale je okončala i sa dabl-dablom (10 skokova).

"Ispunile smo cilj, došle smo ovde da se borimo za medalju i ušle smo među četiri najbolje ekipe. Sad samo da uspemo to zacrtano i da ispunimo i, nadam se, donesemo Srbiji još jednu medalju. Protivnik važi za favorita na Olimpijskim igrama. Biće sigurno teško i verujem da će nas opet otpisati. Ali, ko zna. Verujemo u nemoguće. Verujemo u nas. Činile smo čuda uvek, pa zašto ne bismo probale i sada", izjavila je Vasić posle plasmana u polufinale.

Jelena Bruks je poput Sonje nastavila gde je stala u Valensiji krajem juna. Kapitenski iz meča u meč vodi ovu selekciju. Protiv Kineskinja nam je uporno davala šansu, iako se u par navrata činilo da našim košarkašicama meč izmiče iz ruku. Sa 13,5 poena po nastupu je najefikasnija igračica Srbije na Olimpijskim igrama, u četvrtfinalu je ubacila 18 i utabala put ka pobedi.

Za razliku od kontinentalne smotre, Ana Dabović je na Igrama ponovo izrasla u jednu od najvažnijih košarkašica ove selekcije. Dokazala je u finalu Evrobasketa dalekometnim hicima od velike važnosti da je tu kada je najpotrebnije. Pamtiće se njena trojka "iz svlačionice" u poslednjim sekundama napada, na startu četvrte četvrtine. Ušla je kao kap i dala prekopotrebnu energiju Srbiji u borbi za preokret.

Dok nas je Ana još jednom oduševila, Ivon Anderson ovoga puta nije. U Valensiji je bila jedna od najboljih u ekipi Marine Maljković, ali šest poena protiv Kine i samo dva pogotka iz igre daleko su od njenog nivoa. To donekle može i da raduje, jer je utisak da ne može slabije. Ohrabruje i partija iz finala Evropskog prvenstva, kada je probijala odbranu Francuske kako je želela. Okočnala je borbu za zlato sa 18 poena i četiri asistencije, uz impresivnih 9/14 iz igre (64,3 odsto). Njen doprinos bi mogao da bude jako bitan u susretu sa Amerikankama.

I dok je jasno da će jako teško biti pronaći put do koša rivalki, utisak je da će još teže biti sprečiti ih da stignu do našeg. Nisu Amerikanke doduše bile dosad ubojite kako znaju da budu, samo su jednom prebacile 90 poena (93:82 protiv Francuske), dok su protiv Australije ostale i ispod 80 (79:55).

Ipak, ako se još jednom osvrnemo na najvažniji meč sa prvenstva Starog kontinenta, kada je prvi favorit za zlato zaustavljen na svega 54 poena i kada su prve violine Francuske selekcije Endi Mijem i Sandrin Gruda skupa postigle sedam poena, optimizam raste. Srbija je u junu na put stala i fantastičnoj Emi Meseman, koja je teror sa Evrobasketa nastavila i u Japanu. Ipak, u polufinalu je protiv evropskih šampionki brojala do osam (prosek na turniru joj je pre sudara sa Srbijom bio oko 24 poena). Pre toga su i Špankinje u produžetku ubacile svega dva poena, sjajna Astu Ndur je "ukočila" na 12 poena.

Odbrana je bila zaštitni znak Srbije u najvažnijim trenucima i to je ono što ohrabruje pred duel sa velikim favoritom. Otpisane su Sonja, Saša, Nevena, Jelena, Dajana, Aleksandra, Ivon, Ana, Maja, Anđela i Tina bile i puno put u Valensiji, a svi znamo kakav je bio krajnji ishod.

Kada uporedimo statističke parametre, dolazimo do sledećih zaključaka. Amerikanke su daleko preciznije. Pogađaju za dva sa 55,6 odsto uspešnosti (Srbija 46,3), 37,5 odsto za tri (Srbija 35,5) i 77,3 odsto sa linije penala (Srbija 69,8). Odlično zagrađuju u svom reketu (38 defanzivnih skokova po meču, Srbija 28), ali će sada za rivala imati ekipu Srbije koja u proseku beleži 12 ofanzivnih skokova po utakmici, što su naše košarkašice dosad ipak pretvarale u samo 7,3 poena u proseku. Prema brojnim parametrima su Srpkinje slične Amerikankama, kao u recimo poenima iz reketa (38,5 prema 37 za SAD), poenima iz tranzicije (14 prema 12,5 za SAD), broju ukradenih lopte (obe selekcije u proseku oko sedam) i izgubljenim loptama (obe selekcije u proseku oko 18).

U noći između četvrtka i petka je polufinale Olimpijskih igara u Tokiju, ali za Srbiju kao da je finale. Jer ako padnu Amerikanke... Bio bi to podvig za sva vremena.

KOŠARKA (Ž) - POLUFINALE

Petak

6.40: (1,03) SAD (28,0) Srbija (12,0)

13.00: (2,30) Japan (14,5) Francuska (1,70)

*** Kvote su podložne promenama

Pišu: Đorđe MATIĆ i Nikola MILORADOVIĆ


tagovi

Olimpijske igre 2021Olimpijske igre 2020tokio 2020ženska košarkaška reprezentacija SrbijeSonja VasićMarina MaljkovićAna DabovićJelena Bruks

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara