.jpg.webp)
Šta čeka Jokića sa kriznim menadžmentom Denver Nagetsa
Vreme čitanja: 6min | pet. 11.04.25. | 08:10
Odgovor su Mozzart Sportu ponudili insajderi, koji su objasnili da ljudi koji vode Denver žele da naprave jasan presek i "otklone izvor podela koji postoji po dubini"
Postoje stvari koje se ne pišu u novinarskim tekstovima. Osim ako su istina. Nikola Jokić bi verovatno osvojio šampionski prsten sa žmureći izabranim trenerom iz NBA lige. Ali nije. Osvojio ga je sa Majkom Melounom, trenerom koji je od Jokićevog ulaska u ligu, pratio njegov put. U korak.
Zato je odluka vodećih ljudi Denver Nagetsa da otpuste generalnog menadžera Kalvina Buta i istovremeno se zahvale na saradnji dugogodišnjem treneru Majku Melounu, izazvala veliku pažnju.
Izabrane vesti
Mnogo je odgovora na pitanje šta se sve dešavalo u Denveru u prethodnom periodu, mnogo priča o individualnom razvoju Jokića i Melouna, kao i razvoju njihove saradnje, ali je nejasno šta je ono što tek čeka Denver Nagetse. Međutim, da bi se to uopšte moglo pretpostaviti, potrebno je prvo ucrtati koordinate najkontroverznijih elemenata ove odluke rukovodstva Nagetsa.
Kao osnovni razlog za otkaze, mediji od Amerike do Srbije, prenose navodno jako loš odnos Kalvina Buta i Majka Melouna. Kao ilustracija njihove relacije koristi se primer sukoba oko toga ko bi trebalo da ima minute - Džejlen Piket ili Rasel Vestbruk. Navodno je njihov odnos do te mere bio zagađen da je došlo do podela unutar čitave franšize, stvorili su se klanovi i nije bilo povratka.
Postavlja se pitanje: zašto obojica? Ako je već postojala jasna podela po pitanju strategije, zašto rukovodstvo Nagetsa nije odabralo jednu od te dve?
Odgovor su Mozzart Sportu ponudili insajderi, koji su objasnili da ljudi koji vode Denver žele da naprave jasan presek i "otklone izvor podela koji postoji po dubini".

Drugi razlog za otkaz Melounu bilo je to što nije uspevao da "dozove pameti" ekipu kada je igra u odbrani u pitanju. Ovo je prva sezona od početka njegovog mandata na klupi Nagetsa da je tim delovao kao da u svlačionici postoji nekakvo nezadovoljstvo. Igrači nisu upirali prstom u stručni štab, ali su vrlo otvoreno govorili da razumeju šta se od njih traži, ali da jednostavno - ne isporučuju. Ovo je bio i prvi put da smo videli vidno nezadovoljnog Nikolu Jokića, koji igra na vrhuncu karijere (karijere trostrukog MVP-a lige), ali se ništa oko njega ne dešava na način na koji bi trebalo.
Odgovornost trenera je da ekipu pokrene, da je prene, da je preusmeri, ali Meloun to nije uspeo. Zapravo, za sve ove godine, on je to uvek radio na samo jedan način - tako što izađe u javnost i nekog od svojih igrača ili kolektiv gurne na tanak led. To je obično davalo rezultate. Ne i ove godine, kada je sam završio pod ledom.
On je, ustvari, uvek izgledao kao nesiguran tip. Svaki put kada bi ponavljao kako je upravo on isporučio metlu Lejkersima, svaki put kada bi podsećao da upravo on radi sa najboljim košarkašem današnjice, posle poraza gotovo nikad, posle pobede skoro uvek, čak i tokom svečane proslave šampionskog prstena u Denveru - Meloun je izgledao kao čovek koji želi da prenaglasi da je ipak uspeo. Da je ipak uradio dobar posao. Da je ON uradio dobar posao. Profesore, vidite šta ja umem.
Treći "sporan momenat" u ovoj odluci je trenutak.
Tri kola pred kraj regularnog dela sezone ne otpušta se ni hausmajstor koji u hali popravlja pisoar i menja osigurače. Mada je ova sezona NBA lige pokazala šta se sve radi, što se ranije nije radilo. Takve odluke se donose samo ako su: neophodne.
Nikola Jokić je posle prve utakmice bez Melouna na klupi potvrdio da je za tu odluku saznao pre ostalih, ali da nije bio upućen proces njenog donošenja i kroz tu izjavu su (a nemamo razloga da mu ne verujemo Kendriče Perkinse) pokazuje ono što je Jokićev modus operandi od dolaska u NBA - radi svoj posao i pusti druge da rade svoj. Upravo zbog toga što su zakrvili mešajući se jedan drugom u posao, But i Meloun su naterali upravu Denvera da sada malo radi svoj posao.
A njihov posao je u ovom trenutku - i ne samo u ovom trenutku, već tokom dobrog dela sezone - u stvari krizni menadžment.
U čuvenom filmu "Apollo 13" iz godine Jokićevog rođenja, ekipa iz NASA ima sastanak i raspravlja o kriznoj situaciji u kojoj se nalazi, a legendarni Ed Heris izgovara: "Failure is not an option". Lako je zamisliti da je u ovoj situaciji Krenke, nezadovoljan stalnim trvenjima u franšizi odlučio da povuče radikalan potez jer Denver nema opciju da napravi grešku. Jer Denver ima najboljeg košarkaša na planeti u poslednjih, najmanje, pet godina. I najboljeg košarkaša u svim narednim godinama dok odluči da mu se sve ovo pomalo smučilo.
Zato Nagetsi ne smeju da dozvole sebi da sami doprinesu tome da Jokić Kolorado i tu svlačionicu više ne oseća kao svoj dom. I da im u raspravi o tome kada opet treba juriti šampionski prsten proteknu godine.
U tom smislu, presek situacije baš u ovom momentu, baš pod ovim okolnostima, kada je But užasno koncipirao neke ugovore i osmislio strategiju kao da su Jokiću 23, a ne 30 godina, a Meloun više nije uspevao da dopre do defanzivno devastirane ekipe - može imati smisla.
Krizni menadžment ima nekoliko faza i upravo kroz njih možemo oslikati ono što je pred Jokićem i Denverom u narednom periodu.
Prva faza je reaktivna. Kratkoročno rešavanje problema.
Ono što Meloun očigledno nije uspeo da uradi u svlačionici, pa je rukovodstvo franšize to preuzelo na sebe.
Pred Denverom je kraj sezone i doigravanje u koje može ući i kao četvrti i kao deo plej-in turnira. Ako postoji trenutak u sezoni kada je timu potreban pozitivan bust i energija, da zbije redove i da se u njemu izazove mentalitet opsadnog stanja, to je upravo ovaj momenat. To je mnogo lakše uraditi kada takav majstor komanduje na terenu timu koji sada ima samo jedan cilj - da dokaže da nije bezvredna anahrona grupa košarkaša čiji je manjak truda koštao posla čoveka sa kojim su delili godine i uspehe.
Druga faza je adaptivna. Srednjoročno rešavanje problema.
Ono gotovo po pravilu podrazumeva ono što se u menadžmentu naziva jasna promena kursa. Ove dve smene su pokazale da su Nagetsi ušli u tu fazu, a ona bi u stvarnosti trebalo da se očituje time što će biti postavljeni novi generalni menadžer i novi trener. Verovatno (bilo bi normalno) obrnutim redosledom.
Nagetsi tu imaju dva izbora: da uzmu nekog specijalistu koji će da bude v.d dok tim ne završi plej-of putešestvije ove sezone, neko ko ima sposobnost da u kratkom roku napravi male korekcije koje mogu imati velike i dubinske efekte; ili da odmah gađaju neko ime koje bi u narednih nekoliko godina, do kraja Jokićevog prajma, bio u stanju da vodi tim ka šampionskom prstenu. Za to je neophodno da taj trener i izbor kadra za mesto generalnog menadžera budu vrlo jasno ukomponovani, da se ne bi dogodilo ono što se već desilo na relaciji But-Meloun. Jer, istina je, But se nije samopostavio na ovu poziciju.
Treća faza kriznog menadžmenta je strategijska. Dugoročno rešavanje problema. Ili u košarci - "ulazak u novu eru".
Dokle god je u timu Nikola Jokić, trajaće i njegova era. On je početak i kraj svega što se u ovom timu dešava. Teško je poverovati i to podvlače i svi insajderi koji pomno prate Nagetse, da je ovo samo uvod za eventualni rastanak sa Jokićem na leto jer Denver za to nema ni previše tržišnih instrumenata, pa je potrebno napraviti strategijski zaokret koji i dalje njega uključuje. To znači da bi neko drugi od leta mogao da bude isključen i da je potrebno da Denver možda napravi jedan mali korak unazad, kako bi ponovo Jokića mogao da okruži kvalitetnim osobljem, kao u šampionskoj sezoni.
Iz Jokićeve perspektive, čuli smo na konferenciji, on samo želi da radi svoj posao. A to bi već u ovom plej-ofu moglo da mu bude olakšano bez ikakve tenzije oko njega, uz zbijene redove ljudi kojima je okružen i gubitak onih crnih minuta u koje je Meloun upadao u svakoj plej-of seriji.
Ovo je sezona u kojoj se očigledno događaju stvari koje se inače "ne rade". Tako radikalna terapija može od defanzivnog bolesnika napraviti kontendera. Kao u Apollu 13: "Ako ovo ne uspe, svakako nećemo imati vremena i energije da se vratimo nazad".
tagovi
Obaveštavaj me
