
Zvezda časno “poginula” u Istanbulu: Ivanoviću prija uloga komandanta, izgubljenje lopte pojele brejk
Vreme čitanja: 4min | sub. 02.10.21. | 09:08
Skok crveno-belih nije trpeo iako je rotacija pod košem, a i generalno, bila skraćena
Otputovala je ekspedicija Crvene zvezde u Istanbul sa koferom punim briga, a sa Bosfora se vratila pomešanih osećanja. Crveno-beli se tradicionalno na raskršću kontinenata ”ne provode” najbolje - nisu ni ovoga puta, jer je Fenerbahče u prvom kolu Evrolige slavio 61:57 - ali određenog razloga u crveno-belom taboru za optimizam ima.
Navikao je Dejan Radonjić od početka rada na Malom Kalemegdanu da ga prate različite nedaće, najčešće one koje su u tesnoj vezi sa zdravljem igračkog kadra, Valjda upravo zbog toga često i ponavlja: Samo da su svi zdravi, da ima sa kim da se radi na treninzima... Pred put u Istanbul košarkaši Crvene zvezde pravi trening nisu ni imali, Dejan Radonjić nije mogao da ih provuče kroz svoj dril. Na treningu nije bilo zdravih igrača ni za pet na pet.
Izabrane vesti
Avion je popunjen, ali Crvena zvezda na otvaranju evroligaške sezone nije mogla da se osloni na petoricu povređenih i bolesnih, što je prilično limitirajući faktor, ali je to nije sputalo da u Istanbulu pokaže karakter. Gradi Dejan Radonjić ekipu tako što bira borce sa usađenim ratničkim mentalitetom i zbog toga se u situacijama, kao što je bila ova protiv Fenerbahčea, delimično da zamaskirati izostanak nekih igrača koji su predviđeni za nosioce igre.
Pokušavala je prethodnih sezona Crvena zvezda da sklopi tim koji će igrati bržu, atraktivniju košarku, da okupi igrače koji imaju remone i poene u rukama. Nije se ispostavilo kao plodonosno. Dejan Radonjić je napravio zaokret, vratio se na ono staro, okupio momke koje poznaje i kojima veruje, a tim dodatno ojačao ratnicima. Jer nebrojano puta do sada je dokazano: Crvena zvezda se sa alama može uhvatiti u koštac kada ne igra lepo za oko, kada svodi rivale na mali broj poena i kada je odbrana “rukometna”.

Crvena zvezda je u Istanbulu neodstajalo malo sreće, u određenoj meri i umeća kada se lomio rezultata, ali se crveno-belima protiv Fenerbahčea nikako ne može spočitati upornost. Hrabro su odigrali košarkaši Zvezde na gostovanju, časno su “poginuli”, a limitirajućih faktora bilo je na izvoz. Naročito u unutrašnjoj liniji. Samo osmoricu košarkaša mogao je da koristi Dejan Radonjić, rotacija je bila spuštena minimum. A, košarkaši Fenerbahčea su to znali da iskoriste.
Ognjen Kuzmić bio je jedini klasičan centar na koga je Radonjić mogao da se osloni. Brzo ga je rival uveo u problem sa faulovima, ali to, ipak, nije u tolikoj meri dovelo do dominantnosti Fenerbahčea pod Zvezdinim košem. Ako se izuzme slabije paljenje crveno-belih i početnih 0:14 u Istanbulu - koji su u dobroj meri plod velikog broja izgubljenih lopti na startu susreta - Zvezda je u ostatku utakmice prilično dobro kontrolisala skok. Nije Crvena zvezda bila u tom parametru u podređenom položaju. Naprotiv, uhvatila je veći broj lopti pod obručima (42 naspram 32 skoka Fenerbahčea). A, opšte je poznato da su igranje odbrane i skok stvar volje.
Davio je Fenerbahče ekipu Zvezde kao zmija žabu, ali tokom većeg dela utakmice nije imao osetniju prednost koja bi mu garantovala mirnu završnicu. Razlog: kvalitetna odbrana crveno-belih, ali i upitna selekcija šuta domaćina. Iz takve kombinacije proistekla su samo četiri pogođena dalekometna hica (Fener pucao trojke 4/18, niko nije ubacio više od jedne). Istina, nije se ni Crvena zvezda proslavila u situacijama kada su radonjićevi izabranici potezali izdaleka, pošto su crveno-beli pogodili pet trojki iz 21 pokušaja. Ali je Zvezda imala raspoloženog šutera - Nikolu Ivanovića.
Ako se po jutru dan poznaje, Crvena zvezda je pogodila sa organizatorom igre. Kada je Nikola Ivanović bio na parketu, Zvezda je disala punim plućima. Crnogorski reprezentativac svikao se u Budućnosti na lidersku ulogu, na startu ABA lige proglašen je za MVP-a, a u Istanbulu je bio Zvezdin komandant na parketu. Ubacio je Nikola Ivanović 16 poena (pogodio tri trojke), imao je i šest asistencija, tri ukradene lopte i po dva skoka i izgubljene, ali je od puke statistike mnogo bitniji kompletan utisak koji je ostavio od dolaska u klub.

Sa Nikolom Ivanovićem u igri Zvezdina igra dobija drugu dimenziju, brži je protok lopte, rešenja u napadu su sigurnija. Nije loše delovala Zvezdina igra ni kada su bekovski par činili Nikola Ivanović i Nejt Voltres, ali crveno-beli u desetkovanom sastavu nisu imali taj luft da često troše obojicu kreatora igre u isto vreme. Što ne znači da za to neće biti prilike tokom sezone. A, delovalo je dobro, produktivno...
Ono zbog čega Dejan Radonjić bez ikakve sumnje nije srećan posle istanbulske premijere u evroligi definitivno jeste veliki broj izgubljenih lopti. Više nego duplo imala ih je Crvena zvezda od Fenerbahčea (21 naspram 10), a njih 14 upisane su kao krađa košarkašima turskog tima. Za ovaj nivo igre - previše. Posebno kada se uzme u obzir da je Zvezdina rotacija bila skraćena, a da su neke od tih brljotima ispravljane seckanjem igre, koje je vodilo ka punjenju igrača ličnim greškama.
Fenerbahče neće biti bogzna kakav reper za bilo šta, jer je Crvena zvezda u Istanbulu igrala sa kim može i sa kim mora. A i format Evrolige je takav da jedan poraz ili pobeda ne odnosi i ne donosi previše. Evroliga je postala maraton... Važniji od bodova je ostavljeni utisak, a on je bio - dobar. Dejanu Radonjiću će jedna stvar biti još važnija - da se bolesni i povređeni što pre vrate u stroj, kako bi mogao da oblikuje Crvenu zvezdu po svom ukusu.
Ono najbitnije, za sada, karakter je tu.
tagovi
Obaveštavaj me
