_(1).jpg.webp)
Zvezdina vera u projekat ili život u iluziji
Vreme čitanja: 7min | uto. 17.06.25. | 18:57
Kako je bačena godina niz vodu, kakva je ekipna baza za budućnost i šta su opcije za klub i upravu
Sport je, kao i život, prepun uspona i padova. Nezaboravnih trenutaka sreće i gorkih pilula. Čudnovatih zapleta i raspleta koji nisu uvek onakvi, kakvi želimo da budu. I, ma koliko se osećali spokojno, ušuškani u osećaj komfora, unutrašnjeg mira ili zadovoljstva, u tren oka sve može da se rasprši kao balon od sapunice. Toliko je ponekad tanka linija koja vas deli od onoga što filmski zovemo “hepiendom“ i doživljaja da je sve otišlo krivim putem...
Takva je pozicija u kojoj se nalazi Crvena zvezda posle još jedne eliminacije u polufinalu. Ovog puta senzacionalne, posle dva ozbiljna izdanja košarkaša subotičkog Spartaka. Za nešto više od dve sedmice, sezona Crvene zvezde poprimila je sve karakteristike ozbiljnog neuspeha.
Izabrane vesti
Da je ovakav rasplet mogao da se predvidi u danima pre ili pogotovo nakon osvojene Žućkove levice, govorili bismo o mešanju natprirodnih sila ili da zaista poverujemo u vidovnjake. Jer, takve najave bi u datom momentu zvučale krajnje neozbiljno. Ipak, to je ona “tanka linija“ koja je razdvajala Zvezdinu sezonu... Od potencijalno najuspešnije godine u novijoj klupskoj istoriji, po završetku Kupa u Nišu naglim skretanjem došlo se do nizbrdice, Zvezdina kola dobila su nekontrolisano ubrzanje i nije bilo nikog ko bi mogao da zaustavi slobodan pad. Posledica svega toga su porazi od Budućnosti i Spartaka koji sada otvaraju brojna važna pitanja...
Tačna je potpuno ona, u narodu često pominjana misao da je najlakše biti general posle borbe. Pisalo se toliko i govorilo o razlozima neuspeha, o spletu brojnih okolnosti, povreda, suspenzija i nedostatka sreće. To je već ispričana priča. Mnogo je od svega toga važnije kakve pouke Crvena zvezda može da izvuče i kakva je njena startna pozicija za budućnost, pre svega predstojeće leto i jesen?
KAKVA JE ZVEZDINA BAZA?
.jpg.webp)
Delikatna je situacija u kojoj se nalazi klub i odgovorni na Malom Kalemegdanu. Negde između vere u dugoročni projekat i života u iluziji. Neizvesnost koju je donosila maltene svaka pauza između sezona u proteklom periodu terala je vodeće ljude oba večita rivala da ne razmišljaju previše unapred, već da se fokusiraju samo na ono što je pred njima. Tako su u Crvenoj zvezdi i letos, po već oprobanom receptu, pokušali da naprave veliki iskorak u Evroligi oformljavanjem vrlo iskusnog sastava, sa prosekom od 30,5 godina.
Ne treba biti posebno ozbiljan poznavalac košarkaških prilika, da bi se znalo da to nije osnova za planiranje na duže staze, već radni plan za jednu sezonu. Ovog puta je gotovo potpuno zakazao... Ne samo da takva orijentacija nije donela željeni rezultat, već je za ozbiljnu analizu u stručnom štabu i sportskom sektoru – šta je to što Zvezdi ostaje za dalje? Mada, treba i to reći, Zvezda je možda i više nego ikada ranije bila jako blizu najvećih dometa u elitnom takmičenju. Sve se, ipak, završilo na učešću u plej-inu, što može delimično da se gleda kao uspeh, ipak već se toliko puta vrtela sentenca, utisak da je moglo više i bolje.
Treba reći otvoreno, ma koliko istina bila bolna, da finansijska sredstva nisu dovoljno dobro iskorišćena. Jedno je kada se pravi tim od četiri-pet miliona evra, drugo je kada se uloži nikad veći novac i ne uradi dobar posao. Crvena zvezda je, žargonski rečeno, bacila godinu niz vodu. Bez ispunjenih rezultatskih ciljeva, ali i bez adekvatne promocije bar jednog talentovanog pojedinca iz jako kvalitetnog podmlatka, što s godinama prerasta u hronični problem kluba. Osim toga, osovina tima je takođe prešla svoj zenit i možda zvuči surovo, ali potreban joj je valjani remont.
Serija protiv Spartaka pokazatelj je da se iskra ugasila. Da tu više nema rutine, ni odrađivanja posla pre nego što dođu utakmice za titulu. Crveno-beli su naišli na grupu momaka gladnih uspeha. Ima tu, naravno, mnogo i do psihološkog momenta u kojem su se nalazili košarkaši Zvezde. Posle razočaranja u finišu Evrolige, balon se potpuno izduvao sa izgubljenom serijom od Budućnosti i ekipa je očigledno bila emotivno ispražnjena. Došla je u poziciju da lovac postane lovina, da umorna zver padne i pretrpi najteže udarce. Udarce, koji zahtevaju reakciju i adekvatne promene.
Najavljuje se već neko vreme da Miloš Teodosić odlazi u penziju i da će dobiti neku funkciju u upravi, takođe se pominje da bi i kapiten Branko Lazić mogao da okači patike o klin. O Ajzei Kenanu i Jagu dos Santosu već je bilo reči. Andrej Kostić će na koledž, a iz sadašnje perspektive gusta se magla nadvila oko budućnosti Filipa Petruševa na Malom Kalemegdanu. Iako za sobom ostavlja najbolju sezonu u karijeri, nad glavom svim zvezdašima stoji taj bagaž, teret pomisli da je on sezonu u klubu proveo kao pozajmljeni igrač Olimpijakosa i da možda neće biti tu da bude prvo lice Crvene zvezde naredne jeseni...
DOGOVORI, SPEKULACIJE, OPCIJE...
Prema svim dosadašnjim najavama, Nemanja Nedović je već dogovorio produžetak saradnje na još dve godine, za značajno manja primanja od dosadašnjih. Stefan Miljenović (23) iz Mege je pred potpisom za Crvenu zvezdu, pominje se Filip Barna iz FMP-a, dok se u košarkaškim kuloarima već spekuliše o dogovorima sa Džordanom Nvorom (26), Tajsonom Karterom (27), Ebukom Izunduom (28) i Semijem Odželejom (30). Izuzev Nvore kome je ovo ruki sezona u Evroligi i Odželeja koji ima iskustva sa Virtusom i Valensijom, biće ovo maltene prvi izlazak u elitno takmičenje. Miljenoviću svakako, Izunduu takođe posle dobrih igara u FIBA Ligi šampiona, ali i Karteru pošto je sa Zenitom skupio 36 minuta u četiri utakmice tokom sezone u kojoj su ruski klubovi suspendovani.
Iz ovih poteza naslućuje se da uprava hoće da pokuša sa nešto drugačijim pristupom, nešto novo, odnosno da se iz pomenutih imena izvuče posebna želja za dokazivanjem i da to možda bude okidač za još bolje rezultate u Evropi.
JANIS SFEROPULOS IMA UGOVOR DO 2027.
.jpg.webp)
Koliko je zvezdaška javnost aplauzom dočekala vest o potpisivanju novog dvogodišnjeg ugovora sa Janisom Sferopulosom, toliko se sada dižu obrve u maniru Karla Anćelotija, kada stvari ne idu željenim tokom. Grčki stručnjak je prošao put od čoveka čije se ime izgovaralo sa ogromnim poštovanjem, do toga da sada nije najpoželjniji lik u svakodnevnici navijača.
Krajem prošle godine, Crvena zvezda je doživela značajnu promenu u vrhu, došla je nova garnitura ljudi, spremnih da nastave rad na decenijskim temeljima njihovih prethodnika. Međutim, sada su verovatno shvatili koliko je svakodnevnica života i rada u jednom od dva najveća srpska delikatna i koliko lako stvari mogu da se otrgnu kontroli. Nesumnjivo je da je Zvezdina vrhuška imala najbolje namere kada je već u januaru produžila ugovor grčkom stručnjaku, kao što je to učinjeno i sa Džoelom Bolombojem koji je na parketu opravdao svaki uloženi evrocent. Međutim, ovo je područje naviknuto na potrese i tenziju, u kojoj se najbolje funkcioniše kada vlada određena neizvesnost, pa ulazak u takvu zonu komfora ume da proizvede kontraefekat.
Kao što je u slučaju Partizan Mozzart Beta sredinom novembra, posle uvodnih 2-8 u Evroligi, bilo reči o tome kako je Željko Obradović bacio kocku i tada nije imao drugi izbor, već da veruje u igrače koje je doveo nakon potpunog remonta ekipe, tako ni uprava Crvene zvezde sada nema previše opcija, nego da pokaže spremnost da istrpi kritike i najlošiju sezonu u poslednjih nekoliko godina, zarad potencijalnog ostvarenja viših ciljeva. Predsednik Željko Drčelić je već nekoliko puta javno istakao da je spreman za to, navijači baš i nisu, ali nije sve uvek crno ili belo... Janis Sferopulos je pre godinu dana bio kovan u zvezde, sada se suočava sa osudama – zbog kojih je, između ostalog, ugasio profil na društvenim mrežama – i to je breme sa kojim se nosi svaki trener. Pa i Sferopulos.
Sada, pošto je zavesa spuštena i naročito posle toga kako se sve završilo, najlakše je upirati prstom i tražiti žrtvenog jarca. Odgovornost je jednako pojedinačna, koliko i kolektivna. I najlakše je seći preko kolena i tako raditi svaki put kada rezultat nije povoljan. To je put linije manjeg otpora. Sport je takav, nekada pobediš, nekada izgubiš, a u klubu poput Crvene zvezde titule se podrazumevaju, štaviše obaveza su jer to traži armija navijača, dok se scenariji poput sadašnjeg maltene nikada ni ne razmatraju ozbiljno, pre nego što se zaista dogode.
Crvena zvezda je kupovinom trogodišnje licence Evrolige dobila mogućnost da konačno promeni ćud i odigra karte malo drugačije, da postavi sebi dugoročne ciljeve i stvari radi planski, pa i sa dozom orijentacije i ka mladim snagama koje sve više privlači zov američkih koledža i novca o kojem mnogi samo mogu da sanjaju.
Zvezdin neuspeh je realnost, a nema veće iluzije od toga da sebe uveravaš kako ostanak bez dve titule ne boli. Jer i te kako boli. I tek će, dok se još malo saberu emocije. Sada klubu ostaju dva puta – da pokaže veru u Sferopulosa i novi projekat ili da se okrene novi list i krene sve ispočetka. Izbor svakako nije lak.
tagovi
Obaveštavaj me
