MOZZART ANALIZZA: Edi Tavares, divovska prepreka na Partizanovoj Odiseji

Vreme čitanja: 11min | pon. 24.04.23. | 08:31

On je stub Real Madrida defanzivno i ofanzivno i tu nema nikakve dileme, ali kao i svaki unutrašnji igrač, da bi bio produktivan na željenom nivou zavisi umnogome od ritma, razigranosti i forme bekova. Ta zavisnost otvara taktičke mogućnosti da se iseče, sakrije i limitira što je Partizan fenomenalno radio u drugoj utakmici

(Od stručnog konsultanta Mozzart Sporta Miloša Vujakovića)

Eh ti turisti što vole da se zavuku u svaki ćošak sveta da istražuju nove prostore i kulture.. Nije im dosta da popiju piće uz obalu i okupaju se u suncu i soli vitamina ,,sea“ nego moraju još i skautingom da se bave i otkrivaju igrače koji na dodir ne bi razlikovali basketaru od lopte za korfbol, niti bi korpu potonjeg sporta odvojili od obruča i table.

Izabrane vesti

Da, Valter Edi Tavares, zelenortski gigant sa omanjeg ostrva, radnik u prodavnici svoje majke, nikada u svom životu nije imao trening do 17. godine.

Ne košarke, ne padela i skvoša, ne fudbala svetskog, ne ni australijskog niti američkog, ničega. Šutnuo je možda fubdalsku loptu par puta na plaži, ali bosonog ili eventualno u malim japankama jer patike kao koncept nije upoznao. Za prvi sastanak sa španskom skautskom delegacijom se uspavao, za drugi promašio stranu hale, a dva dana je svima zajedno trebalo da mu preturanjem po prekookeanskim pošiljkama pronađu dovoljno funkcionalan par obuće da ne slomi nogu pri prvom dodiru sa drvenom podlogom. Kao i u svim mitskim pripovedanjima, negde piše da ga je otkrio Nemac, drugi kažu Hoakin, a jedino što je sigurno jeste da momak koji gotovo do punoletstva nije dotakao loptu, danas predstavlja najopasnijeg igrača kraljevskog kluba.

Pronašao je Tavares u Real Madridu idealnu sredinu. Kako sam voli da kaže, ima sve benefite vrhunskih uslova nalik NBA ligi, a opet uz dozu ljudske prisnosti i topline koju nije osetio na američkoj turneji. Klima, poput one na prvoj španskoj stanici na Gran Kanariji, pomaže a sve govori da mu je stabilnost situacije u Realu omogućila da se razvija i kao lider i da iz uloge važnog oružja pređe na viši nivo, najboljeg igrača ekipe. Toliko je napredovao u tome da je uspeo da odvede svoj nacikonalni tim na prvo svetsko prvenstvo u istoriji. Od 2017. na ovamo sakupio je evro titulu, tri španske lige, pet superkupova a od većih individualnih priznanja dva puta je proglašavan za najboljeg defanzivca (čovek se ipak zove Valter Samjuel. Slučajnost? Ne bih rekao.), tri puta najbolji bloker i ukupni lider Evrolige...

Tavares je toliko konstantan u svojoj produkciji da možete sat da navijate prema njegovoj konvencionalnoj statistici. On je u svim takmičenjima godinama unazad na desetak poena, sedam skokova i dve blokade uz procenat šuta za dva poena između 65 i 70% i penalima od 70+ % za 20 do 25 minuta po utakmici. Za tri poena je šutnuo 12 puta u životu u klupskim evropskim utakmicama a pogodio je dva puta tako da se može sa sigurnošču reći da uprkos modernoj košarkaškoj misli, igrač može da bude bitan, dozvolite glavni, na najvišem nivou klupske košarke čak i ako ne daj Bože ne šutira za tri poena. Te dve blokade u proseku ni izbliza ne slikaju efekat Tavaresa na samu igru i zaštitu Realove tvrđave od reketa. Interesantno je da on misli da bi sa NBA pravilima broj samih blokada bio veći jer bi imao više prostora i energije iz zaleta kao i da bi razdaljina od igrača ušuškala napadače da češće finiširaju. Ima tu logike, ne mogu da osporim. Najveći kvalitet Tavaresa se, pak, ne ogleda u tome šta sve uspe da blokira nego kako utiče na menjanje odluka igrača i njihovo odbijanje da se uopšte ukrcaju na vožnju u zabavnom parku Tavares gde ti dobri čika konduktor uruči bananu kao nagradu za hrabrost kada siđeš.

Ne postoji način da na pravi način kvantifikujemo taj efekat. Koliko god da su novi načini statističkog vrednovanja igrača doneli boljitak i razne matematičke projekcije daju određeni uvid u terensku stvarnost, za procenu efekta 221 santimetra visine sa 236 centimetara raspona ruku morali bismo da angažujemo vremensku mašinu pa da vidimo šta bi se desilo da umesto što igrači izbegnu tu rutu svaki put krenu pa da vidimo koliko bi onda blokada imao po utakmici. Dok Dok ne usavrši putovanje u budućnost kroz prošlost, ne preostaje nam ništa drugo nego da konsultujemo brojke koje obezbeđuje omiljena srpska trenerska noćna tezga, Sinerdži.

Tavares je u regularnom delu Evrolige bio glavni akter u završnici tačno 323 poseda od čega je očekivano samo 14 bilo u tranziciji. Jasno da kontranapad nije i ne može da bude njegovo oružje pa je u to malo poseda imao tačno poen po posedu uz gotovo četvrtinu poseda završenih izgubljenom loptom. Pozicioni napad mu mnogo više odgovara pa je tako uspeo da izvuče 1.093 poena po posedu uz 67.5% šuta iz igre i petinu poseda koji se završe penalima. Prostodušno rečeno, od 309 pozicionih poseda u kojima je Tavares učestvovao kao glavni akter, 55% istih se završilo poentiranjem.

Kada pričamo o napadu, jasno je da on svoju produkciju traži u limitiranom situacionom rasponu. Gro završetaka dolazi iz uloge skrinera na pik end rolu, višku iz utrčavanja ili boravka blizu obruča, sa posta i iz ofanzivnih skokova. Da dalje to raščlanimo, tačno četvrtina poseda otpada na ulogu skrinera, nešto manje na utrčavanja i ,,utrčavanja“ (statistika beleži kao utrčavanja i situacije kada sa pozicije dunker-a ili spletom drugih okolnosti igrač boravi blizu koša i dobija pas bez da je nužno utrčao), dok 18% ide na post i 16% na završetke nakon ofanzivnog skoka.

Kako Tavares završava pik end rol? Od osamdeset takvih poseda u Evroligi, čak 71 je završio klasičnim rolom nakon uspostavljene blokade, a samo osam puta je napao iz slipa i jednom iz popa. Koliko je opasan kada nakon pika lopta dođe do njega na rolu najbolje govori to što u 75% takvih scenarija film završava poenima. Tačno u polovini situacija je postigao 2 poena, sedam puta koš uz faul i jedanaset puta je završio na liniji za slobodna bacanja.

Iako je njegov glavni kvalitet iz rola i prikucavanja svega što se otvori u blizini obruča, Tavares je napredovao i u igri sa posta i iako mu to nije primarno jaka strana, može da zada probleme protivniku, posebno kada dobije loptu u sredini reketa. U tačno polovini situacija loptu dobija na levoj strani, nešto manje u sredini, a samo devet poseda je započeo sa desne strane terena. Ukupno 59 poseda za 59 poena, ili poen po posedu. Taj prosek se znatno poboljšava ako gledamo samo napade iz sredine gde je na odličnih 1.286 poena po posedu naspram 0.86 sa leve i 0.78 sa desne strane. Čovek jednostavno ne završava levom rukom. U čitavoj sezoni Evrolige, računajući apsolutno sve završetke sa bilo koje strane posta, samo je šest puta napao preko desnog ramena, od čega dva puta Luku Mitrovića i jednom Brodzijanskog protiv Partizana.

Jedino je protiv Slovaka krenuo da finišira levicom, ali je suđen pre toga faul na zemlji. U Beogradu mu je Mitrović dao previše prostora pa je okretom rešio zakucavanjem uz faul bez pomoći, a u Madridu ga je isto napao preko desnog ramena, ali je vratio loptu u desnu ruku i promašio. Tri preostala pokušaja su bila iz drop stepa i opet okretanja na desnu ruku.

Kada govorimo o šutu, Tavares isti gotovo da ne koristi u igri. Naravno, ne pričamo o kombinaciji udica, floutera, raznih međuzavršnica na i oko obruča. Statistika kaže da je šut kao šut pokušao trinaest puta u sezoni, od čega samo tri puta sa poludistance i deset puta do razdaljine od 5 metara od koša. Međutim, očna provera kaže da samo ta tri šuta sa poludistance možemo da računamo tako, a da su preostalih deset pogrešno kategorisane udice i pogačice. On ima dobre i pouzdane ruke, a može se reći i da ima osećaja prilikom izbačaja, posebno kada uzmemo u obzir ogromne šake koje umeju i da pomognu i da odmognu. Može da pogodi šut ali se uglavnom u pozicijama gde se nađe u završnici ipak prijatnije oseća u jednoručnim završnicama.

Bikini sakrivanje statistikom znamo, ali koliko ume da zavara, čak i kada se vodi kao napredna najbolje govore defanzivne brojke Tavaresa. Vraćamo se na priču sa početka o efektu nenapadanja koji je nemoguće izračunati, dok ono što jeste daje u najmanju ruku čudne podatke. Tako ćemo doći do zaključka da je Tavares u pozicionoj odbrani ispod evroligaškog proseka, a u presing situacijama vrlo dobar. Generalno je jako teško uzimati u obzir defanzivnu statistiku za ozbiljno bez konteksta. Tu mnogo dolazi do izražaja timska taktika, način na koji trener želi da pomaže, rotira, šta da rizikuje, pušta i tu su podaci uglavnom nepouzdani.

Najbolji primer? Pa odbrana post situacija. Znate li koliko puta su ekipe u Evroligi uopšte pokušale da napadnu post preko Tavaresa? Ukupno šest puta. Koliko poena su postigli? Nula.

Real Madrid u najvećem broju slučajeva brani pik tako što Tavares ostaje spušten ispod nivoa bloka što daje dobru priliku za igrače koji su opasni iz popa. U situacijama kada se njegov igrač otvara u pop Real prima 1.23 poena po posedu, a podjednako je opasan slip sa 1.3 poena. Iako je manji uzorak, interesantno je da bolje prolaze u odbrani izolacije na perimetru nakon sviča na piku. Tavares se u toj vrsti mismeča vrlo dobro snalazi, koristi solidnu brzinu u odnosu na gabarite, a pre svega svoj raspon ruku.

I sad, najlakše je reći da Tavaresa treba napadati iz popa jer ne može da stigne da odbrani trojku na vreme, a nije mu lako ni da brani taj nepovoljni close out što otvara prostor i za prodor. Međutim, treba imati igrača na raspolaganju koji može kvalitetno da odgovori na taj zadatak, a da može pozadi da odgovori na zadatak čuvanja Tavaresa, kako na postu, tako i na obruču i skoku.

Pošto je u košarci sve povezano i ne može jedan element da egzistira bez drugog, tako ne možemo da analiziramo Tavaresov glavni napadački kvalitet opasnosti na rolu bez konteksta ostatka Realovih igrača, kako onih sa loptom, tako i pretnji iz kornera. Ta kombinacija je smrtonosna jer imate izuzetno vešte i napadački opasne ball handlere koji mogu da kreiraju za sebe, a znaju i da proigraju, praćeni dobrim šuterima sposobnim da kazne duboku pomoć i ogromnu metu u Tavaresu koji se sa vrlo solidnom pokretljivošću i opreznom anticipacijom kreće ka obruču. On ima dobre ruke, što su još na čuvenom prvom treningu primetili skauti GranKe pa dobro prihvata i nešto teže lopte.

Iako nije otelotvorenje Bolta na košarkaškom terenu, Tavares može da upali motor kada oseti prostor kroz sredinu za protrčavanje. Njegove tranzicione uloge se mahom svode na kasni kontranapad-rani pozicioni napad kroz ulogu trejlera, ali u sledećoj situaciji je pretrčao sve igrače Žalgirisa kroz centralni koridor. Jesu zeleni bili neoprezni ovde, ali svakako stoji kvalitet Tavaresa.

Prilikom postavljanja blokada na piku, uglavnom obitava u prostoru između klasične blokade i slipa. To obično bude duže i više pozicionirano u odnosu na klasični slip, a opet kraće od klasične blokade. Prosto, nije mu primarni cilj da pogodi defanzivca jakom blokadom već sve ide iz dobrog ritma i brzine. Na sledećem primeru je prikazan jedan klasični španski pik u saradnji sa Rodrigezom i Rudijem.

Teško je naći deo terena gde se Tavares u nekom trenutku neće naći u postavljanju blokade za pik end rol. To radi i u tranziciji iz dotrčavanja podjednako često i dobro, kao ovde na početku utakmice protiv Efesa za Hezonju.

Međutim, pravi kvalitet se ogleda u prilagođavanju i čitanju situacija. Tavares nije igrač ne znam kako bogatog repertoara individualne tehnike i taktike, ali ono što radi zna da radi bez mnogo avantura u nepoznato. Milano ovde pokušava "ice odbranom" da iskontroliše Rodrigezovo eventualno korišćenje blokade i da ostavi centra na popu odakle nije opasan, ali odmah ide pas pa odlazak na uručenje koje Nejpir mora da isprati nakon čega Tavares elegantno ulazi u faktički repik, pogađa defanzivca kvalitetno i napada dva na jedan za bitno zakucavanje.

Nivo anticipacije mu je zaista na visokom nivou i zna da prepozna situaciju za utrčavanje ka košu, ali i od koša ka lopti, takozvani flash. Sad tu dolazimo do još jednog interesantnog kvaliteta. Prilikom pomenutog otvaranja, po pravilu koristi karakteristični jednoručni flouter iz mesta, iliti Elijahu/Printezis pogačicu. Njegovo telo je uvek blago tiltovano ka napred. On ima osećaja i pogađa ali taj tilt služi za automatsku orijentaciju ka eventualnom ofanzivnom skoku do čega često dođe nakon promašaja.

Kako je protiv Efesa to iskoristio za uhvaćeni ofanzivni skok, istu stvar je uradio i protiv Baskonje. Obratite pažnju na gotovo identičan ugao naginjanja.

Opasan na rolu, opasan sa posta, zna da utrči, pa kako ga braniti? Teško, ali ne i nemoguće. Teško je ne zato što zna sve, nego zato što zna šta ne zna i to retko radi, a u onome što zna je izuzetno efikasan. U probleme ulazi kada se od njega očekuje veći nivo kreacije, pojačan broj driblinga, i daleko zidanje. To su vode u kojima ostrvljanin ne pliva sa najvećim uspehom. Razigravanje saigrača iz takvih situacija mu je takođe problematično. Od esencijalne važnosti za tim koji pretenduje da ga zaustavi na postu je da ga izguraju van reketa prilikom prijema lopte. Sve što primi jednom nogom u reketu ili tik pored ne završava se dobro. Međutim, situacija se znatno menja u korist protivnika kada se izgura daleko od reketa jer ga zidanje umara, pa još ako je pomešano sa udvajanjem, eto šanse za ukradenu loptu.

Kostelo ga je ovde izgurao i doveo u situaciju gde visina više ne igra toliko ulogu. Tavares jeste čvrst i snažan, ali ne može u kontinuitetu da gradi sebi slične pozicije jer ga to umara previše za sve druge zadatke koje mora da obavi. Ova situacija se završava ukradenom Tompsona, a protiv Valensije na donjem primeru prijema lopte daleko od reketa gubi loptu nakon driblinga tako što napravi korake.

Valter Tavares je stub Real Madrida defanzivno i ofanzivno i tu nema nikakve dileme, ali kao i svaki unutrašnji igrač, da bi bio produktivan na željenom nivou zavisi umnogome od ritma, razigranosti i forme bekova. Ta zavisnost otvara taktičke mogućnosti da se iseče, sakrije i limitira što je Partizan fenomenalno radio u drugoj utakmici. Koliko je Željko Obradović uspeo da ga izdvoji iz utakmice govori najbolje jedan šut na koš naspram devet u prvoj utakmici koju je Real Madrid dobio. Partizanove opcije na centarskoj poziciji su brže, agresivnije i utisak je da mogu da uvedu Tavaresa u tempo i situacije koje mu nisu jača strana. On svakako neće forsirati i neće praviti samoubilačke greške za njegovu ekipu, ali nije isto da li mu se ostavlja prostor da u svom ritmu neometano rola, baca udice i pogačice i prikucava ofanzivne skokove ili mora da trči non stop u tranziciji, da se suočava sa punim reketom, daljim pozicioniranjem na postu i dosadnim čačkanjima lopte od strane bekova.

Što više bude morao da kreira, improvizuje i traži kompleksna rešenja, to je bolje za Partizan.

Piše: Miloš VUJAKOVIĆ


tagovi

Valter TavaresKK Real MadridTop 8 EvroligeKK PartizanPartizan Mozzart Bet

Obaveštavaj me

Evroliga

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara