""
""

Kako je veliki Ćavi nacrtao Tripletu: Leo, je l hoćeš da ti Ronaldo uzme još jednu Zlatnu loptu?

Vreme čitanja: 6min | ned. 07.06.15. | 17:05

„Mes que un club“ je slogan Barselone ucrtan u Ćavijevom genetskom kodu jer za 25 godina u klubu ne možeš da sebe staviš pre kolektivnog uspeha. Kada je sezona pretila da ode u sunovrat, veliki dirigent je pokazao kakav je diplomata i okrenuo priču u potpuno drugom smeru

Nejmar je dao golove u oba meča četvrtfinala, oba polufinalna i u finalu. Luis Suarez je rešavao kada je bilo najpotrebnije u Mančesteru i Parizu. Leo Mesi je probio Bajern kada je izgledalo da se Barsina mašina pregrejala. Odbrana je položila ispit bolje nego ijedna Barsine pre nje.

Izabrane vesti

Iako gledana kroz prizmu Lea Mesija, Barselona je bila tim ove sezone i osvojila sve zato što nije imala slabu tačku. Kada su Pogba i drugari sinoć napravili kavez za Mesija, rešili su Inijesta i Rakitić. Na stranu sve počasti koje MSN triling zaslužuje ove sezone, Barsa je mnogo više od priče o tri musketara i ponekom Dartanjanu.

Uz sve simpatije prema Juventusu kao poslednjem bastionu italijanskog fudbala, žal što je Điđi Bufon propustio možda i poslednju šansu, Juve nije bio taj koji se mnogo pitao u finalu. Ništa više nego li Borusija ili Atletiko prethodne dve godine. Neko više voli cirkus koji je pravio njegovo veličanstvo Ronaldinjo, neko više voli kombinatoriku Pepove tiki-take, ali nijedna Barsa ovako lepo, jednostavno i dominantno nije osvojila Ligu šampiona.

Ovih poslednjih nekoliko meseci smo gledali fudbalsko savršenstvo u izvođenju Katalonaca. Nijedna taltika, šablon, ili pokušaj prevare ne funkcionišu protiv takvog talenta, mašte i magije. Čak im ni pomoć sudija nije bila potrebna kao Gvardioli protiv Čelsija ili Rajkardu protiv Milana. Tripleta čista kao suza!

I samo jedan velikan u istorjii fudbala je je dočekao da se sa tom kao suza čistom Tripletom oprosti od ozbiljnog fudbala.

Havijer Ernandez Kreus - Ćavi. Najbolji momak La Masije. Zlatno dete Barselone i Katalonije. Jedan od najboljih veznih fudbalera svih vremena. Ako je neko zaslužio da se oprosti „like a boss“, onda je to Ćavi.

Posle 25 godina u Barseloni omaleni dirigent je rekao „adios“ Blaugrani. I kao velikan prišao i utešio jedinog sličnog genija sa druge strane Andreu Pirla.

Ćavi je ušao u igru u 78. minutu. Nije dao gol, nije ga ni namestio. Oprostio se kao rezerva. Samo 10 utakmica u svim takmičenjima je odigrao po 90 minuta na putu ka Tripleti. Statistički, sa dva gola i 10 asistencija, njegov uticaj na igru je bio daleko manji od Mesijevog, Nejmarovog, Inijestinog ili Pikeovog. Ali stvari koje je uradio van terena ove sezone su bile ključ svega i dovele do toga da Suarez osramoti Luiza, da Mesi pomeri kičmu Boatengu i da Nejmar postiže one silne golove u nokaut fazi. Jednako maesteralno kao što je prethodnih godina delio asistencije i lopte sa očima, tako je Ćavi namestio i atmosferu koja je izazvala Barsinu eksploziju u drugom delu sezone i kulminirala osvajanjem svega.

Tihi genije je bio taj koji je sprečio da sezona ode u sunovrat.

Vraćamo se na 4. januar kao ključni datum u Barsinoj najuspešnijoj sezoni od postanka. Kraj 2014. godine je prošao u dominaciji Real Madrida koji je bio u neverovatnoj seriji pobeda i jurio mesto u Ginisovoj knjizi rekorda. Barsa se mučila, štucala, ali nekako održavala korak sa Madriđanima. Ipak, nije odavala utisak tima koji će zaustaviti Real. Imala je bod manje i utakmicu više od Reala, ali je Ančelotijev tim delovao moćnije. Osvojio je i titulu svetskog prvaka, Kristijano Ronaldo je proslavio drugu Zlatnu loptu. Mesi je bio u senci Portugalca. Argentinac je sakupio 23 gola i devet asistencija do gostovanja na Anoeti, Ronaldo je tada već imao 26 golova u 16 utakmica Primere. Barselona je imala 19 pobeda, dva remija i četiri poraza uz 68 datih golova. Real je bio iznad.

Gostovanje u San Sebastijanu će promeniti sve. Svaki kiks Barse do tada je izazivao nervozu kod Luisa Enrikea i budio sumnje javnosti u njega. Da li je neuspešni trener Rome novi Tata Martino?

Asturijac je počeo da paniči kada plan A nije funkcionisao, a B i C varijante se nikako nisu dopadale prvoj zvezdi Mesiju. Promene formacije (protiv PSŽ je igrao 3-5-2) i sistem rotacije su izazvali nervozu u svlačionici. Sve je otišlo predaleko kada je u porazu od Real Sosijedada ostavio na klupi Mesija, Nejmara, Rakitića, Alvesa i Pikea. Mesi je poludeo i planuo je požar na Kamp Nou.

Ekspresno je smenjen direktor Zubizareta, što je bila najava da se nešto slično sprema i Enrikeu koji je bio Zubijev kadar. Sve to je namirisao i Karles Pujol i podneo je ostavku. Trebalo je da bude spona između igrača, trenera i rukovodstva, ali legendarni kapiten nije imao diplomatiju da spreči požar. Raspisani su i predsednički izbori. 

Posle Anoete, Mesi je odbio da se pojavi na treningu, pravdao se bolovima u stomaku, ali svima je bilo jasno da se u Barsi nešto događa. Enrike je izgledao kao mrtav čovek koji hoda, nikome u klupskom rukovodstvu nije padalo napamet da se zamera Mesiju. Uostalom, veliki Leo je često umeo da bude i zli patuljak u svlačionici Barse. Ibra je najbolji svedok. I nije jedini. 

Lakše je bilo otkinuti glavu Enrikeu. Ali, da li je to bilo rešenje?

Tada se videla veličina Ćavija. Neko kome je Barselona u DNK nije hteo da dozvoli drugu vezanu neuspešnu sezonu i odlazak bez trofeja. Samim prihvatanjem uoči sezone da ne bude među glavnim protagonistima već podrška sa klupe, pokazao je koliko je veliki.

Kapiten je reagovao kapitenski. Nije baš da je izvlačio uši, ali je diplomatiju položio sa desetkom. Organizovao je sastanak sa Mesijem potom i sa Enrikeom i podviknuo.
„Moramo da rešimo ovo. Što pre. Ne smemo da dozvolimo prošlu sezonu. I vi to vrlo dobro znate. Leo, da li zaista želiš da ti Kristijano uzme još jednu Zlatnu loptu“, pogodio je Mesija gde ga najviše boli.

Sa ostalim „kapitenima“ (kako Katalonci zovu Barsine starosedeoce) Pikeom, Inijestom i Busketsom je potom otišao kod Enrikea i sasuo mu u lice potrebnu dozu realnosti. Za razliku od dijaloga sa Mesijem španski mediji nisu iskopali šta je tada rekao Luću. Ali, očigledno da je delovalo.

Barselona je procvetala posle toga. Isti oni igrači koji su se mučili sa Hetafeom ili Seltom, su postali savršeno podmazana mašinerija. Završilo se osvajanjem Triplete. Barsa je ostvarila bilans od 31 pobede, dva remija i dva poraza uz 108 postignutih golova. Od čega se poraz od Bajerna i remi sa Deportivom mogu označiti kao nebitni i benigni. Jedino je Malaga „murinjovskom“ odbranom uspela da savlade Katalonce u bitnom meču.

Mesi se smirio i ostao tamo gde i treba da bude  - na desnoj strani napada. Enrike je prestao da mu krajcuje minutažu i da rotira ostale nosioce igre. Ćavi je kupio mir iz kojeg je izašla ova čudesna Barselona. Praktično ista impotentna Barselona koja prošle godine nije mogla ništa da osvoji iako je imala trenera po Mesijevom izboru, sada je sa dodatkom Suareza postala klub koji se prošetao do triplete i podelio lekcije šampionima Engleske, Francuske, Nemačke i Italije. 

Zato je onih Ćavijevih petnaestak minuta sinoć sa trakom oko ruke zanemarljivo u odnosu na sve ono što je za Barselonu uradio ove sezone, a da nije morao ni da nazuje kopačke. Barsin slogan „Mes que un club“ se nigde tako dobro ne reflektuje kao na primeru velikog Ćavija. Mesi, Nejmar, Suarez su imali privilegiju da uče od velikog igrača i velikog čoveka. 

A, Barsa će se načekati dok opet ne bude imala takvu veličinu. 

(FOTO: Action images)


tagovi

EvropaLuis EnrikeLionel MesiPrimeraŠpanijaĆaviLiga šampiona

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara