Ilustracija (©Shutterstock)
Ilustracija (©Shutterstock)

Clásico Vallecuacano – ko je gazda Kalija?

Vreme čitanja: 9min | čet. 11.03.21. | 23:15

Kolumbijska Apertura: Lider Deportivo dočekuje gradskog rivala Ameriku u derbiju 12. kola

Santjago de Kali, treći je grad po broju stanovnika u Kolumbiji i nalazi se na jugozapadu zemlje, okupan vrućinom prašuma, ušuškan u magli dva planinska vrha Kordiljera. Do samog grada pružaju se peskrajne plantaže sećerne trske. Savremeni monoliti vremenom narušili su većinu kolonijalne arhitekture, centralnog dela Kalija, ali izgleda da to ne smeta stanovnicima ovog grada koji se ponose što su najveće kolumbijske zabave upravo u njihovom gradu. Salsa je zvučna podloga za ovaj velelepni grad, koji se u noćnim satim pretvara u pravi karneval. Po dolasku jutra, vreva dobija neke druge obrise, ulice su prepune tezgi na kojima se prodaje razna vrsta tropskog voća. I svi su nešto zauzeti, svi žure, ali uvek postoji vreme za ćaskanje s komšijom uz jaku tintu napravljenu od primarnog kolumbijskog izvoza - "ne, nije ono belo“, već kafe.

Međutim, postoje i neka duga jutra. Za nekog neupućenog putnika koji bi se u takvim svanućima dana zatekao na ulicama grada, pomislio bi da je proglašeno ratno stanje. Teško naoružane grupe policajaca nalaze se svuda, u svakom delu grada, na raskrsnicama, u parkovima, na nadvožnjacima, a naročito u bilzini stadiona. Miris paljevine i prljavštine oseća se čitavim gradom i tek tada na površinu izlazi siromaštvo i beda ove provincije. U jednom takvom okruženju, u slabo ostvetljenom parku, smeštenom u blizini napuštenog mlina i gradske pijace, noć uoči najvažnije utakmice okupljaju se članovi bara brava grupe El Frente Radical. Prave se planovi, ispija se pivo i pevaju se pesme. Isto prizor, samo u crvenim nijansama, može se videti i na drugom kraju grada, gde se ispod nadvožnjaka Avenije Kanjasgordas, okuplja suparnički tabor navijača, pod imenom Baron Rojo Sur.

Izabrane vesti

02.00: (2,30) Deportivo Kali (2,90) Amerika Kali (3,35)

Slika je jasna. To je Clásico Vallecuacano. Kao i gotovo sve u ovoj prelepoj, a opet decenijama uništavanoj zemlji, i Kalijev derbi je neraskidivo isprepletan putevima narkotika i smrću. Ali poznat je i po vatrenoj latino strasti koju navijači oba kluba sa ulica grada prenose na tribine stadiona.

Bogata istorija kolumbijskog fudbala ogleda se u velikim rivalstvima, od kojih je jedno od najžešćih i najvatrenijih, ali i najstariji, ono između gradskih klubova Kalija - Deportiva i Amerike. Kao i sva velika fudbalska rivalstva i navijače ova dva kluba razdvaja više teza od same hirovite naklonosti prema svom klubu. Duboka kulturna i ekonomska podela razdvaja Deportivovu, generalno srednju i višu klasu, od Amerikine radničke klase. Ove razlike karakteristične su za provinciju Valje del Kauka, danas departmanta Doline reke Kauke, još od pojave španskih konkvistadora.

Kali je vekovima neprestano rastao, privlačeći bogate industrijalce šećera i kafe, kao i siromašne poljoprivredne radnike. Grad je doživeo pravi procvat tek kada je železnica krenula s radom početkom 20. veka. U to vreme sinovi bogatih industrijalaca vratili su se sa studija u Evropi, a sa sobom su doneli i novu igru, koja je 1912. godine dobila svoje prvo zvanično društvo, pod imenom Fudbalski klub Kali. Nasuprot tome, Amerika potiče bukvalno s druge strane društva. Osnovao ju je Pablo Manrike, profesor fizičke kulture i sporta na siromašnom koledžu u južnim krajevima grada. Vremenom klub je privukao pristalice iz najsiromašnije, radničke klase koja je činila većinski deo stanovništva. Trebalo je devet godina i tri promene imena pre nego što je klub zvanično osnovan 13. februara 1927. godine, pod formalnim imenom Korporacija Amerika de Kali.

Neprijateljstvo se oduvek nagrizalo zbog njihovog kulturnog i društvenog porekla, ali prva iskra rivalstva zasijala je 1931. godine u prvom istorijskom susretu. Naime, Amerika je te godine završila na vrhu druge lige, i želeći da testira svoje mogućnosti za najviši, tada regionalni rang, organizovala je prijateljsku utakmicu protiv susedne ekipe Kalija. Ispostavilo se da je taj susret bio sve, osim prijateljski. Zeleni su na tom meču rano poveli, ali je Amerika brzo odgovorila s dva gola. Međutim, oba su po zvaničnom istorijskom izveštaju, poništena zbog navodnog ofsajda, a susret se završio minimalnim rezultatom u korist suparničke ekipe. Besni navijači Rohosa, po čitavom gradu delili su flajere i oblepljivali plakate, u kojima su osuđivali nepravilnosti s pomenute utakmice. Zbog ovog vida protesta, Federacija kolumbijskog fudbala reagovala je suspendovanjem tima na godinu dana. Da bi održali fudbalsku aktivnost, čelnici Amerike odlučili su da krenu na turneju širom zemlje, kao prvi kolumbijski klub koji je to učinio.

Navijači Deportiva neće biti na tribinama zbog pandemije virusa korona (©Reuters)Navijači Deportiva neće biti na tribinama zbog pandemije virusa korona (©Reuters)

Amerika je početkom 1948. godine postala prvi profesionalni klub u državi, a ubrzo su istim putem pošli i klubovi iz Bogote, Miljonarios i Independijente Santa Fe, kao i dvojac iz Medeljina, a na kraju i gradski rival, sada pod imenom Deportivo Kali. U septembru iste godine, kada je startovalo i prvo nacionalnom prvenstvo, dve ekipe iz Kalija odigrale su svoj prvi profesionalni derbi. Deportivo je slavio rezultatom 4:3, ali je Amerika svojom borbenošću stekla veliku naklonost i divljenje javnosti iz ostatka države, a novine su izveštavale da je nastup Rohosa, podsećao na igru đavola. Ovaj izraz bukvalno se zalepio za klub, koji je usvojio logotip đavola kao svoj simbol, koji se smatra zaštitnim znakom i dan danas, osim 12 godina tokom osamdesetih i početkom devedesetih, kada ga je tadašnji trener Gabrijela Očoe Uribea, zabranio iz verskih razloga.

Prvenstveno nijedna od ovih ekipa nije ima velikog uspeha u nacionalnom prvenstvu. Decenija šezdesetih godina prošlog veka, bila je zlatna za Deportivo Kali, koji je u ovom period osvojio četiri titule nacionalnog šampiona. Prvu krunu 1965. godine obezbedili su u poslednjem kolu, pobediviši upravo gradskog rivala, i to pošto su gubili sa 2:0. Priča kaže da su ljudi napuštali stadion posle drugog gola Đavola, ali kada su Zeleni smanjili na 2:1, pohrlili su nazad stvarajući stampedo. Na kraju Deportivo je slavio posle preokreta sa 3:2.

Amerika je na prvu titulu nacionalnog šampiona morala da čeka 31 godinu od osnivanja jedinstve Kolumbijske lige. Prvi zvaničan naslov u crveni deo Kalija stigao je 1979. godine, dok je onaj drugi, zeleni deo već posedovao pet šampionskih zvanja. Tri godine kasnije, tačnije 1982. osvajanjem druge titule, Amerika je započela svoju eru vladavine kolumbijskim, pa i kontinentalnim fudbalom. Iste godine, 17. novembra rivalstvo je doživelo stepen ključanja, kada je rezultat u okršaju na Paskal Gerero stadionu bio 3:3. Međutim, rezultat susreta je ostao u drugom planu, posle smrtnih slučajeva koji su se dogodili tom prilikom. Po izveštajima koji su ostali kao pisan trag na ovaj nemili događaj, govori se da su navijači Deportiva koji su se nalazili na gornjem prstenu stadiona, urinirali po pristalicama protivničke ekpe koji su se nalazili u donjem sektoru, izazivajući tako pravi stampedo u kom su 24 osobe izgubile život, a čak njih 165 zadobilo je teže fizičke povrede. Bio je to samo jedan od četiri fatalna incidenta na ovom Klasiku tokom osamdesetih godina, čiji se broj smrtnih slučajeva do kraja dekade popeo na 47.

Uprkos nasilju koje je pokvarilo taj period, ljubitelji Amerike ga pamte kao zlatno doba, jer su u tom periodu pet puta osvojili nacionalno prvenstvo i čak tri puta dospeli u finale Kopa Libertadores, ali na njihovu nesreću u sva tri su bili poraženi. Suprotno tome, Deportivo tokom ove dekade nije osvojio nijedan trofej, čak ni uz pomoć nacionalne legende Karlosa Valderame koji je tih godina nosio zeleni dres ekipe iz Kalija.

Marlon Tores, fudbaler Amerike iz Kalija (©AFP)Marlon Tores, fudbaler Amerike iz Kalija (©AFP)

Sredinom devedesetih godina prošlog veka nastale su velike turbulencije u taborima oba kluba. Deportivo je u sezoni 1995/96 u poslednjem kolu odigrao gradski Klasik bez golova, što mu je omogućilo da posle 22 godine, dođe do šampionske titule, dok je iste godine Amerika izgubila i četvrto finale nejprestižnijeg klupskog takmičenja Južne Amerike. Povrh svega, u luksuznom stanu u gradskoj četvrti Ingenerios, policija je 9. juna 1995. godine pronašla i uhapsila Žilberta Rodrigeza Orahuelu, poznatijeg kao „Šahista“. Žilberto je bio jedan od braće Orahuela koji su upravljali Kali kartelom. Prema američkoj agenciji DEA, kartel iz Kalija je u jednom trenutku kontrolisao 80 odsto izvoza kokaina u SAD, zarađujući 20 miliona dolara dnevno. Otkriveno je da je Orahuela sav novac trošio na finu odeću, luksuzne vile, a dobar deo prljavog novca prao je preko kluba Amerike. Delom kao ljubitelj fudbala, ali većinu ulaganja u ovaj klub ostvarivao je kao pandam Atletiko Nasionalu, klubu iza kojeg je stajao suparnički kartel iz Medeljina, a na čijem čelu se nalazio Pablo Eskobar.

Mesec dana posle hapšenja Rodrigeza Orahuele, američka vlada je izvršnom naredbom stavila pod nadzor korporaciju Amerika de Kali, zajedno sa svim ostalim kompanijama u Kolumbiji za koje se sumnjalo da imaju veze s kartelima. Ovo je obično poznato kao Klintonova lista, prema tadašnjem predsedniku SAD-a koji ju je sačinio, a na kom su se našli i još neki klubovi iz ove južnoameričke države. Kao posledica toga, sva imovina kluba Amerike, procenjena u milionima dolara, bila je zamrznuta i od tada nijedna kompanija nije smela da posluje s timom iz Kalija. Optužbe za enormne isplaćene zarade, podmićivanja, pranje novca i korupcija okaljale su imidž kluba. Čak 12 godina se Amerika nalazila na Klintonovoj listi, a još četiri godine bili su i bez sponzora, što je prouzrokovalo da se Đavoli po prvi put u istoriji presele u niži rang.

Da bi smo imali dimenziju i pojam onoga što svaki duel između Deportiva i Amerike iz Kalija znači u kolumbijskom fudbalu, vredi ih prvenstveno razmotriti zajedno. Sa ukupno 24 titule nacionalnog šampiona, Klasiko Valjekuakano je najnagrađivaniji derbi u Kolumbiji, i nalazi se ispred Klasika koji su zastupljeni u Bogoti i Medeljinu. U vitrinama Amerike nalazi se 15 pehara namenjenih prvaku države, što ih danas čini drugim najuspešnijim klubom, sa samo jednom titulom manje od Atletiko Nasionala. S druge strane, iako u početku trofejniji klub, Deportivo je trenutno na deobi četvrtog mesta večne liste šampiona sa devet naslova, koliko još imaju Independijente iz Santa Fea kao i Junior iz Barankilje. Pored brojinh nacionalnih trofeja i priznanja, u očima ostalih velikana širom Južne Amerike, ova dva kluba zauvek će ostati upamćena kao večiti gubitnici. Čak šest puta, finale Kopa Libertadores održavalo se na tlu Kalija, u četiri slučaja je bila Amerika, a dva puta i Deportivo. Na veliku žalost navijača i pristalica obe boje koje preovladavaju gradom, sva finala bila su izgubljena.

Međunarodni mediji ga takođe pominju kao jedan od najvećih svetskih fudbalskih derbija. World Soccer Magazine ga je proglasio za 35. najvažniji klasik na svetu, dok ga engleski FourFourTwo ističe kao 40. najvažniji klasik na svetu i jedini kolumbijski koji se našao na ovoj listi od 50 ukupno. Pored toga FIFA ga je istakla kao jedan od najvažnijih svetskih derbija.

U svim takmičenjima do danas, Clasico Vallecuacano odigran je ukupno 324 puta. Deportivo ima 123 trijumfa, naspram Amerikinih 99 pobeda, a 102 puta susret je završen nerešenim ishodom.

Noćas je na programu 292 izdanje ovog klasika u okviru kolumbijske Kategorije A. Zelena ekipa iz Kalija trenutno se nalazi na liderskoj poziciji u prvenstvu, ali nije uspela da trijumfuju na poslednja četiri susreta. S druge strane, Crveni đavoli su konačno pronašla pravu formu i posle nešto slabijeg starta na poslednja dva susreta ostvarene su pobede, što ih je donekle podiglo na tabeli i sada zauzimaju 10. pociziju.


tagovi

Kolumbija 1Deportivo KaliKolumbijaAmerika Kali

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara