
INTERVJU – Mihajlo Cvetković: U Zvezdi bih stagnirao, za Ameriku bilo rano, a Srbima prija Belgija
Vreme čitanja: 9min | sre. 28.05.25. | 11:19
Sada već bivši centarfor Čukaričkog u intervjuu za Mozzart Sport govorio o nagradi za bonusa sezone, učinku na Brdu, pre svega o transferu u Anderleht. Ali i o tome koje poznatije napadače najviše voli da gleda
Talenat toliki da se u fudbalskoj javnosti o njemu priča još i pre no što je septembra 2023. debitovao na seniorskoj sceni. Sad već iza sebe ima i golove Crvenoj zvezdi i Partizanu, pa najbrži podogak u istoriji Srbije i oko 3.500.000 evra – sa sve bonusima – težak transfer u Anderleht. Sve to sa 18 godina. I još više. Jer Mihajlo Cvetković je upravo proglašen za najboljeg mladog igrača Mozzart Bet Superlige u sezoni 2024/2025.
Ne treba da čudi, jer još otkako se pre nekih godinu dana pojavila njegova slika kako uspeh U17 selekcije slavi bez majice javnost je videla da Cvetković za početak ima fiziku da igra ozbiljan evropski fudbal. Vrlo brzo je mogla da shvati da ima i veštinu za tako nešto.
Izabrane vesti
Da li će u toj nameri i uspeti, zavisiće samo od njega i igara u Briselu. Ali da ima osnov da se nada to je pokazalo i ovo priznanje Mozzart Sporta, jer nije Mihajlo tek tako dobio nagradu. On ju zaslužio u paklenoj konkurenciji Andrije Maksimovića – ostavio ga za dva glasa – Bogdana Mirčetića, Lazara Jovanovića, Dragana Kokanovića i ostalih. Probrano društvo najtalentovanijih što Srbija ima.
“Zadovoljstvo i privilegija, zaista. Ova liga je i napravljena da u njoj igra dosta mladih igrača, ima ih da su mnogo dobri, tako da sam srećan zbog toga što sam dobio ovu nagradu. Konkurencija je bila žestoka, imamo puno kvaliteta u našim mladim igračima. Samo treba da dobiju šansu i da igraju konstantno da bi pokazali kvalitet. I ima tu mnogo mojih drugara koji u narednom periodu mogu da dobiju ovakvo priznanje“, počinje Cvetković svečani intervju za Mozzart Sport.
Svestan da je ovo samo početak, jer Čukarički je bio samo prva prepreka, a Cvetković ju je preskočio sa dobrih pola metra fore.
“Dobio sam priliku na vreme, nisam imao ni 17 godina. Imao sam vremena da se prilagodim, da se adaptiram. Na sve je to uticao klub koji mi je dao poverenje. Iskoristio sam šansu borbenošću i zalaganjem. I sad kad se osvrnem, nema tu jedan trenutak koji se izdvaja. Više cela ova godina ili dve otkako sam u prvom timu. Živeo sam neki drugi život. Uživao sam u svakom trenutku“.
Dobro, mora da postoji jedan? Ti golovi beogradskim večitim rivala ili obaranje superligaškog rekorda u kategoriji najbrži strelac?
“Ako baš moram nešto da izdvojim, neka bude taj gol u devetoj sekundi. To se negde piše, oboren je rekord. To je možda najlepši momenat. Bila je uigrana akcija. Dogovorili smo se na treningu. Analitičar Nenad Stanković je nacrtao akciju, pokazao nam na snimku: ’Hajde da probamo, pa videćemo da li će da uspe’. Bilo je sve uigrano. Povratna lopta Marku Dociću, on je udario dugu dijagonalu, tako da sam se ja najbolje snašao i postigao gol. To je jedini put da smo pokušali, nismo posle“.
Taj pogodak bio je jedan od ukupno 13 koje je Cvetković postigao na 63 utakmice za prvi tim Čuke. Ove sezone je podigao tempo, iako je jedan period presedeo na tribinama iščekujući transfer. Uostalom, Čukarički ga je u sledeću veliku projektovao još kada je u kadetskoj konkurenciji u jednoj sezoni postigao 38 golova. Posle ovih devet na velikoj sceni...
“Jesam zadovoljan, ali ne sasvim, jer znam da mogu još više. Neke šanse sam mogao da iskoristim, nisam, nadam se da ću u narednim sezonama da nadmašim ovaj učinak. Može to mnogo bolje“.
JOŠ KAO KADET SAM SEBI REKAO: MOGU JA OVO
Ovaj optimizam se oseća u svakoj Cvetkovićevoj reči. Ali ne zvuči kao ona obična tinejdžerska arogancija. Cvetković nije od onih koji veruju u reči, već u dela. Takav je bio i kada je kao 16-godišnjak uskakao u prvi tim Brđana.
“Nije bilo straha kad sam prelazio iz kadeta u prvi tim. Jer svaki dan sam bio na stadionu, gledao treninge, svaku utakmicu. I sebi rekao: ’Ja ovde mogu da igram’. Samo sam jedva čekao da me neko iz kluba kontaktira da mi kaže da dođem. Bio sam svestan da treba da budem tu, samo nisam nigde žurio, nego sam čekao šansu. I kada sam došao, nisam imao nikakav strah, samo sam želeo da pokažem da mogu da se takmičim sa njima“.

Naredni izazov je ipak daleko veći. Prelazak na seniorsku konkurenciju ume da bude komplikovan, ali prvi odlazak u inostranstvo i to na zapad Evrope? To je već ozbiljan filter koji razdvaja prosečne od fudbalera evropskog kalibra. Baš zato, Cvetković je pažljivo birao gde će.
“Kad je stigla prva ponuda iz Amerike, mislim da sam utom trenutku odigrao možda desetak utakmica za prvi tim. Smatrao sam da nisam pokazao sve što mogu i da treba da ostanem tu. Da je prerano da sa 17 utakmica pravim neki transfer. U komunikaciji sa klubom sam rešio da ostanem, da odigram još polusezonu da vidimo kako će stvari da se odvijaju. Te sezone smo igrali i Evropu u Ligi konferencije. I mislim da se isplatilo to što sam čekao“.
Poziv Šarlota iz MLS lige je bio samo prvi. Usledila je bujica. Što iz inostranstva, što sa vrhe superligaške piramide.
“Zvao je Malme, dosta klubova iz Bundeslige, iz Serije A, Bolonja se pominjala, da ja znam. I onda sam vagao u komunikaciji sa porodicom i klubom. Gde je najbolje za neki moj dalji razvoj. Što se tiče Zvezde i Partizana ovde kod nas... Vidite i sami da je Zvezda ovde dominantna. Oni nemaju konkurenciju i mislim da sam i bio u Zvezdi da bih možda samo stagnirao tih nekoliko godina, da ne bi bilo napretka. I to je to. Opredelio sam se da učim jezik, da radim na sebi. Engleski sam savladao, sad napadam francuski“.
ANDERLEHT IMA LUDAČKI OSEĆAJ ZA SRBE

Čekao je dalje. Ne zadugo. Anderleht i Malme bili su najuporniji.
“Sa Anderlehtom smo bili u kontaktu još od januara, ali nije moglo da dođe do dogovora. Bilo je nekih oscilacija. Gotovo je, nije gotovo. Anderleht je uvek bio tu. Samo da se reši. Uskočio je i Malme, bio sam tamo, obišao sve, ali nekako mi u tom trenutku nije bilo toliko zanimljivo koliko mi je Anderleht privukao pažnju. Znate i sami da je veliki klub, najveći u Belgiji. Sa velikom istorijom. Vodio sam se i time što su mnogi naši igrači bili u Anderlehtu. Nama Srbima izgleda prija ta belgijska liga. Ne znam da li sam pogrešio, ali sve ću da uradim da odem tamo da se nametnem“.
O tim Srbija u Briselu još koja reč.
“Kad sam otišao da obiđem stadion i posle trening kamp stekao sam utisak da nekako imaju osećaj, nekako prisan odnos sa Srbima. Odmah su krenuli da pričaju o Jestroviću, Lanetu Jovanoviću, Mitroviću. Stvarno imaju taj ludački osećaj. Svi su mi primili na najtopliji mogući način. To me je oduševilo. Ne znam kako bih mogao da opišem taj odnos kad sam konačno izašao na teren da se slikam posle potpisivanje ugovora“.
Uostalom, imaće Cvetković i srpsko društvo u Belgiji.
“Sa Jan Karlom Simićem se čujem svaki dan. Prijaće mi njegovo prisustvo. I on je oduševljen otkako je stigao iz Milana. Kaže da u klubu funkcioniše sve na najbolji način, da je druga dimenzija, da ljudi vode računa o svemu. On je otišao pre dve godine tamo i stalno je igrao. Nije imao nikakvih promena, osim kad je bio povređen“.
Sve je to lepo, ali sad kreće onaj “biznis“ deo: očekivanja.
“Video sam se tamo i sa saigračima, pričao sa trenerom i ljudima iz kluba. Na meni je da treniram dobro, da igram. Šta oni očekuju? Mlad sam, projektovan sam, u planovima. Sve ostalo je do mene... Otkako se sve ovo izdešavalo pratim svaku utakmicu... Razvojna liga za one najveće, svi igraju na gol više. Kvaliteta sigurno ima, ali najveća razlika u odnosu na ovo ovde je u brzini. Znam da me očekuje brži tereni, brža igra, brže razmišljanje. Ali spreman sam“.
ŽEZUS, FIRMINO I LAUTARO MARTINEZ

Spremni su i Belgijanci za Cvetkovića. Teško je i pobrojati koliko nas je tamošnjih novinara zvalo da pita sa kojom bismo planetarnom zvezdom mogli da ga uporedimo. Ni Mihajlo se ne bi baš zaletao sa takvim opisima, ali ima svoje favorite.
“Imam trojicu ili četvoricu igrača koje pratim svaku utakmicu. Sad je trenutno Gabrijel Žezus povređen, ali volim da gledam njegove utakmice. Lautaro Martinez mi je omiljeni igrač, Roberto Firmino kad je igrao u Liverpulu, isto sam voleo da ga gledam. To su možda trojica igrača sa kojima imam nekakve sličnosti. I možda bih mogao, kroz godine naravno, da priđem tom nivou“.
Kad se već dotakosmo teme, gde tačno Cvetković sebe vidi i u narednoj, a i u kasnijim sezonama.
“Jedino što mi je prioritet je da budem zdrav, da odem da se nametnem prvo da igram, naravno i da postižem golove. Posle toga videćemo. Nadam se da kroz nekoliko godina budem u nekom od najvećih evropskih klubova“.
Ne želi da otkrije na prvu, ali na naše insistiranje...
“Možda, eto, u Italiji, za Milan“.
No, prvo Anderleht, a koliko se Cvetković ozbiljno sprema za prvo inostrano iskustvo govori i to što ovog leta neće imati odmora, jer će prvo individualno raditi kako bi sasvim spreman stigao na prvu prozivku u Briselu.
“Sve je to u komunikaciji sa klubom, oni su mi i poslali program, radiću individualno, pa onda imam preglede i 20. juna krećemo. Ne moram na more ove godine, biće vremena. Uostalom, zbog tih priča oko transfera u ovoj polusezoni nisam ni igrao toliko, pa mi nije ni potreban preveliki odmor“.

A, kako ih je sve proživljaval?
“Bilo je teških trenutaka. Odem kući posle treninga, razmišljam levo-desno. Porodica je bila uz mene, da pomogne u svakom trenutku. Nisam ja ni u jednom trenutku stao i rekao: ’Ej, svega mi je preko glave’. Ali u nekom periodu ti dođu trenuci kad počne malo da smeta. Moj odgovor je bio da odem na trening, izađem na teren i izbacim sve iz sebe i onda mi bude lakše. Bukvalno mi je trening bio odgovor“.
Još jednom dakle: samo početak, nikako kraj putovanja.
“Ne mogu da se zadovoljavam nečim kada sam svestan svojih mogućnosti, svestan sam dokle mogu da idem. I ne mislim da svi imamo neke granice. Svi možemo da idemo napred i svi treba da guramo što dalje možemo“, kaže Cvetković za Mozzart Sport.
ĐIGA NAJTEŽI PROTIVNIK
Tek će Cvetković rvati sa vrhunskim štoperima, ali kad se osvrne na prve godine u Srbiji jedno mu se ime ipak izdvaja kao najteži rival u dosadašnjoj karijeri. Naravno, reč je o aktuelnom štoperu Vulverhemtpona, a nekada Crvene zvezde...
“Najteže je bilo kad je Naser Điga bio tu. Teško je protiv bilo koga, ali on je najjači utisak ostavio. Brz je, fizički jak, dobro čita igra, prepoznaje situacije. Nije slučajno otišao u Premijer ligu“.
UVEK TU ZA REPREZENTACIJU
Odavno je pod lupom selektora Dragana Stojkovića, protiv Austrije je uknjižio i debitantska tri minuta za reprezentaciju Srbije. Sad je vraćen na U21 spisak kod Aleksandra Kolarova, ali Cvetković se ne buni.
“Prvo, presrećan sam zbog debija protiv Austrije, bBukvalno sam ostvario san. Poziv za bilo koju selekciju je za mene čast i privilegija. Uvek ću da budem tu, koji god da je poziv ili povod. S Kolarovim se nisam još upoznao, ni sa svim saigračima iz mlade, jedva čekam da se i to desi. A znam da je u napadu opasna konkurenciji, jer Vanja Vlahović igra odlično u Italiji, Marko Luković je u Herenvenu, pa Mihailo Ivanović koji je dao 15 godina za Milvol“.
