Slavlje igrača Borca (Foto: FK Borac)
Slavlje igrača Borca (Foto: FK Borac)

Kako se kovala Borčeva titula: Podsmeh iz Federacije dodatni stimulans, čudo od trenera i ključna tačka u Mostaru

Vreme čitanja: 6min | sre. 26.05.21. | 10:38

Banjaluka slavi trofej posle 10 godina, titulu izvojevanu tokom istorijskog proleća

Trijumfom nad Tuzla Sitijem (2:0) u pretposlednjem kolu Premijer lige Bosne i Hercegovine, banjalučki Borac i matematički je potvrdio osvajanje šampionske titule. I to posle decenije posta. Pomenuti uspeh još više dobija na važnosti kada se u obzir uzmu sve okolnosti vezane za šampionski put. Banjaluka je čekala na nešto ovakvo, ali realno, malo ko se mogao nadati da će upravo sezona na izmaku biti ta dugo željena, koja će doneti šampionski pehar u Platonovu ulicu.

Punih deset godina, Borac je kuburio. Posle te prve titule u istoriji osvojene u sezoni 2010/2011, u nekoliko navrata su crveno-plavi ispadali iz društva najboljih, pa se kroz Prvu ligu Republike Srpske opet vraćali na premijerligaške terene. Iako je prošle godine, Borac sticajem nekih čudnih okolnosti (prekida Premijer lige zbog korona virusa) izborio izlazak na evropsku scenu, teško je neko mogao očekivati da će ova sezona biti BUM. Najavljivan je pohod na Evropu, ali su se u borbi za titulu uglavnom izdvajali Sarajevo, Zrinjski, Željezničar. Pred sam početak sezone, tadašnji šef stručnog štaba banjalučana Vlado Jagodić optimistično je najavio šampionsku titulu, što se u BiH javnosti uglavnom posmatralo sa podsmehom. Njegove reči još su više izgubile na značaju kad je nakon prve polusezone, Borac završio na petom mestu, sa čak 13 bodova zaostatka za vodećim Sarajevom.

Izabrane vesti

FAKTOR MARKO MAKSIMOVIĆ

Smenjen je tada iskusni stručnjak, a na njegovo mesto seo je Marko Maksimović. Bivši fudbaler Borca i Sarajeva, dobio je šansu da omladinske selekcije zameni seniorskim što je bilo poprilično veliki zalogaj za njega. Bar se tako činilo. Pogotovo u pripremnom periodu gde Borac nije uspeo da postigne niti jedan jedini gol. Niti jedan. Činilo se da će Maksimović otići pre nego što je i seo kako treba, ali je proleće otvorio domaćom pobedom protiv Olimpika (2:0). Nakon toga, usledio je meč koji je, čini se, umnogome uticao na dalji rasplet situacije. Poraz u Mostaru od Veleža (0:2). To je bila utakmica koja je trebala da se desi Banjalučanima, da bi ih razdrmala. I tako je i bilo. Od tada, devet vezanih pobeda u svim takmičenjima, što ih je dovelo do druge pozicije i situacije da Sarajevu 'pušu' za vrat. Redom su padali Široki Brijeg, Radnik, Mladost, pa opet Radnik, Klis, Olimpik, Sarajevo, Klis i Široki Brijeg. Opet je nakon toga usledio Velež i opet meč u kojem su Borčevci 'kliknuli'.

17.00: (2,40) Borac (3,00) Sarajevo (3,05)

Bili su nadomak poraza do 89.minute, ali su uspeli da izjednače i osvoje vredan bod. Ne toliko vredan za tabelu, koliko na psihičkom planu. Sarajevo je počelo da ispušta prednost, a Borac da dodaje gas. Naredna četiri meča protiv Krupe, Zrinjskog, Željezničara i Tuzle te isto toliko pobeda, bila su dovoljna da se preskoči bordo tim i onaj prvobitni cilj Evrope premaši šampionskom titulom. Dakle, Marko Maksimović uspeo je da ugradi pobednički DNK u fudbalere i nekakvom čudnom energijom, ali i kvalitetom pokaže da se Borac može vratiti na stare staze slave.

Ovu titulu posvećujem dušebrižnicima i medijima iz Federacije BiH koji su sve vreme nastojali da ospore sve dobro što radimo. Ti pritisci su nam pomogli da ovo uradimo. Išli smo polako, korak po korak, bez puno pompe i uspeli. Iskreno, prvobitni cilj je bio izlazak u Evropu, ali kada smo videli da možemo i da nam se ukazala šansa, iskoristili smo je“, reči su perspektivnog stručnjaka nakon osvojene titule.

Marko Maksimović je postao najmlađi trener u istoriji Premijer lige BiH koji je uspeo osvojiti titulu. Uradio je to sa nepunih 37 godina, a sa trona je skinuo Dženana Uščuplića. Aktuelni trener Sarajeva je pre šest sezona bio šampion, a tada je imao 40 godina. Maksimović je tako već upisao svoje ime u klupsku ali i istoriju Premijer lige, a ukoliko bi se desilo da u sredu odvede Borac i do trofeja u Kupu BiH, postao bi tek treći trener kome je pošlo za rukom da osvoji duplu krunu, nakon Husrefa Musemića i Amara Osima.

IGRA NA GOL VIŠE, VRANJEŠ MOTOR, REŠETANJE ZAKARIĆA I BILBIJE

Već na izmaku prošle sezone znalo se da Borac ima kvalitetan igrački kadar, te da nije potrebno puno da se sve to fino posloži. Kao i prošle sezone, tako i ove nosioci su bili ofanzivci. Borac je igrao na gol više, a imao je i razloga za takav način igre. Borčev motor pokretao je Stojan Vranješ, iskusni majstor koji je pred povratak u Banjaluku iz inostranstva, istakao da se vratio upravo zbog titule, što je na koncu i ispunio.

„Ovo mi je najdraža titula u karijeri. Pri kraju karijere u mom gradu, za ovo sam dao obećanje i ovo je nešto posebno za mene. Zajedništvo je donelo titulu, iako se nije tako činilo u početku. Mnogo sam srećan, a u Borcu ću ostati i narednu sezonu, ako me ne oteraju“, kroz smeh će prva vedeta crveno plavih.

Vranješ je postigao 15 golova, te je na vrhu liste strelaca sa Nemanjom Bilbijom. Goran Zakarić je postigao 12, a Almedin Ziljkić sedam. Kada se tome pridoda da je napadač Jovo Lukić koji je propustio kompletan drugi deo sezone, a u prvom čak osam puta tresao mreže, dovoljno govori kakav napadački potencijal ima banjalučki klub. Svakako, tu treba spomenuti i Elvisa Mehanovića i grka Panajotisa, koji nisu golgeteri ali je njihov uticaj na igru neosporan.

Naravno, ne može se osporiti ni važnost ni kvalitet ostalih igrača.

 Na golu je Bojan Pavlović, iskusni golman koji je svojevremeno branio i u Crvenoj Zvezdi, a u Premijer ligi je još nosio dresove Sarajeva i Čelika. Nebrojeno mnogo puta, Pavlović je bio nerešiva enigma za protivničke napadače, a ponajviše se pamti njegova odbrana protiv Sarajeva na Koševu, kada je odbranio čist zicer Sušiću pri rezultatu (0:0), što je svakako bio vetar u leđa da njegov tim na kraju upiše pobedu.

Od odbrambenih igrača svakako se izdvajaju bekovi Aleksandar Subić i Dino Ćorić koji su još jednom potvrdili svoju klasu. Nekadašnji štoper Partizana Marko Jovanović zbog povrede je propustio drugi deo sezone, ali su ga na pravi način zamenili Dejan Uzelac, Đorđe Ćosić i Đorđe Milojević. Neizostavan tandem Borčeve sredine terena činili su Marko Brtan i Aleksandar Vojnović, a tu se pridodavao i Dejan Meleg, nekadašnji fudbaler Crvene Zvezde.

I naravno, već pomenuta potentna ofanzivna trojka Zakarić, Ziljkić, Vranješ koja je bila neizostavni dio crveno plave lokomotive.

Premijer liga još nije završena, ostalo je još jedno kolo, ali su stvari rešene, bar za Borac. Oni su pred svojim navijačima, na Gradskom stadionu, uz zvuke Lige šampiona proslavili dugo željenu titulu Premijer lige Bosne i Hercegovine. I nije to kraj. Borčev uspeh može biti još veći. Tim Marka Maksimovića ima priliku da se domogne duple krune. U finalu Kupa BiH u sredu će odigrati protiv Sarajeva. Igra se jedna utakmica , tako da je sve moguće. Borac je u naletu, puca od samopouzdanja, ima priliku da ispiše istoriju, dok bordo timu ne cvetaju ruže.

BOSNA I HERCEGOVINA - FINALE KUPA (ZENICA)

Sreda

17.00: (2,40) Borac (3,00) Sarajevo (3,05)

***kvote su podložne promenama


tagovi

Borac Banja LukaVlado JagodićStojan VranješGoran Zakarić

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara