Mikele, pevaj kao Bebek i uživaj

Vreme čitanja: 6min | sre. 20.05.26. | 11:27

Dok je bio drugi i slavno gubio, hvalili su ga, dizali u nebesa, proglašavali za jedinog legitimnog naslednika Pepa Gvardiola. Sad ga je tog istog Gvardiolu ostavio iza sebe, mnogi se trude da ga omalovaže. Zar vam se ne čini da ima malo i do ljubomore?

Bilo je mračno, vlažno i kasno uveče kad smo se konačno okupili da dočekamo Mikela Artetu u Arsenalu. Ukrala ga je noć iz Mančester Sitija... Dok smo sedeli sa čovekom zaduženim da vrati sjaj slavnom klubu, ta poznata, turobna tema, obojila mu je oči - pesnicom jedne ruke udarao je u dlan druge. Iznosio nam je svoje prve ideje...

Ovako se jedan od vodećih novinara Dejli mejla - Jan Lejdimen, prisećao upoznavanja sa Artetom i njegovog prvog radnog dana u Londonu. Bio je Božić 2019. Svet još nije znao za Kovid; Liverpul je sa Klopom, kao vladajući šampion Evrope, hitao na prvoj ligaškoj tituli posle 30 godina patnje; najbolji fudbal igrao je Bajern Minhen; Mančester junajted pazario Bruna Fernandeša za 65.000.000 evra... Arsenal je u tom momentu 11. na tabeli Premijer lige. Za Unaija Emerija nije bilo strpljenja...

Izabrane vesti

"Svi moraju da se osećaju privilegovano što su ovde, što su igrači Arsenala. Moraće da prihvate drugačiji način rada i razmišljanja pre svega", kazao je Arteta na tom prvom brifingu s novinarima. "Moramo da gradimo od temelja i da se menjamo. Ako igrače poput Bernarda Silve ili Davida Silve niko ne maltertira, to je zato što ne mogu da stignu, ne mogu ni da ih fauliraju. Oni su kao životinje, neuhvatljivi. Od sada i mi moramo da budemo takvi".

Samo nekoliko dana pre nego što će sve ovo izgovoriti, španski stručnjak sedeo je pokraj Pepa Gvardiole na klupi Sitija i uživao razbijanju Arsenala - 3:0. Dva gola minusa Tobdžije su imale posle samo petnaestak minuta igre. Arteta je video tim bez ideje, bez energije, bez cilja i jasnog stila fudbala koji želi da forsira. Bez obzira na sve, prihvatio je izazov. Znao je da će biti potrebno vremena - i potrajalo je dužo nego što se nadao - ali na kraju je ipak došao do svog svetog grala.

A počelo je više nego trapavo. Mada sada možemo da konstatujemo da se radi o zanimljivoj simbolici - Artetin debi bio je protiv Bornmuta (1:1), tima koji će mu šest i po godina kasnije, istim rezultatom protiv Mančester Sitija, doneti toliko čekanu šampionsku krunu?!

Nakon remija sa Trešnjicama uslediće poraz u gradskom derbiju od Čelsija, kiksevi u duelima Palasom, Barnlijem i Šefild junajtedom, a onda i eliminacija iz Lige Evrope od Olimpijakosa, i to usled poraza kod kuće - 1:2. Tek tada Španac je zapravo shvatio koliko je Arsenal 'zabrazdio' i koliko će truda trebati da se šampionski DNK vrati u njegove atare.

"Arteta je nagrađen zato što je imao plan, zato što je shvatio da korov koji je rastao preko Vengerovog temelja treba čupati iz korena. Nagrađen je za sopstveno verovanje, postojanost, strpljenje. Debata o prirodi modernog stila igre će ostati, vodiće je uglavnom oni što bi rado uzeli makar i delić onoga što trenutno poseduje novi engleski šampion, međutim to je u ovom času najmanje važno. Arsenal je najbolji tim u zemlji posle 22 godine i tamo su ga odvele njegove ideje. Na kraju krajeva, nije čudo što će Tomas Tuhel sa svojim stručnim štabom pokušati da ponese neku od Arsenalovih osobina na predstojeći Mundijal", piše dalje Lejdimen.

"Defanzivno odlučni, sposobni da postignu golove na najrazličitije načine, to su vrline potrebne svakoj ekipi. Ali to je došlo poslednje, kao šlag na tortu. Artetin put do slave počeo je iskorenjivanjem otrova iz tima, uvođenjem načina radi za koji je znao da neće odgovarati diletantima, i kojih će se napokon lakše rešiti. Sve to moralo je da se desi pre nego što je uopšte mogao i da pomisli na uvođenje stila igra prihvatljivog i vernog klupskoj tradiciji".

Mesut Ozil, Aleksander Lakazet, Pjer Emerik Obamejan - daroviti igrači, ali ne igrači za Arsenal. Ne ljudi Arsenala. Ne na način na koji su gledali na svoj posao. Bilo je potrebno hrabrosti precrtati ih. Venger je taj problem izbegao. Mikel je znao da mora da seče. I za to mu je bilo potrebno poverenje onih što su ih angažovali. Obamejan je, recimo, imao status najvažnijeg igrača, nosio kapitensku traku...

"Pitao sam sportskog direktora Edua da li je zaista siguran u vezi sa tim - da želi da se reši svih tih igrača - i video sam mu u očima da nije", izjavio je jedan od uticajnih agenata za Dejli mejl. "Obamejan je zaista bio najbolji, igrački im je trebao, ali Edu je bio odlučan da podrži Mikela u njegovim nastojanjima".

Kratkoročna patnja - dugoročna dobit. Novi standardi počeli su da se naziru.

Artetin Arsenal prošao je kroz različite faze razvoja. Određeni igrači bili su fundamentalni u određenim periodima, a onda su bivali sklonjeni bez sentimentalnosti kad je tim trebalo da se izdigne da sledeći nivo.

"Arteta poznaje lojalnost, u to nema sumnje. Pa opet, razume i to da je ozbiljan nedostatak kada se trener slepo prepušta formi. Kiran Tirni, Granit Džaka, Eron Ramsdejl, Aleksandar Zinčenko - svi su doneli ponešto. I onda su nestali. Mikelov pragmatični osećaj za nemilosrdnost jednako je važan kao i njegov tajming. Ponekad je bio previše emotivan i to nije uvek uticalo na najbolji način na njegove momke. Ponekad smo mu se smejali. Neke od njegovih metoda delovale su najblaže rečeno čudno", vraća film Lejdimen.

"Setite se samo balansiranja olovaka na treningu. Ili ispaljivanja teniskih loptica na igrače. Ili džeparoša koje je angažovao za krađu novčanika tokom timske večere... To je ona vrsta metodologije koja mora da vam bude smešna dok se ne pokaže da je dala rezultate. Arteta nesumnjivo veruje da jeste imala doprinos. Biće onih što će i dalje sve to odbacivati kao glupost. Međutim on sada ima trofej Premijer lige koji daje težinu njegovoj argumentaciji".

Čvrsta vera u sopstveni rad pružila je Mikelu Arteti sklonište od kritika kad je bilo teško. Pomogla mu je da preživi ozbiljno razočarenje zbog tri druga mesta. Posebno što su pritisak i osude svaki put bivali sve snažniji. Ali iz svega toga Španac je izvukao korist. Neuspesi su inspirisali evoluciju - promene i razvoj. Doveli su do introspekcije, proširenja vidika, resursa i metoda.

Postoje treneri koji iz neuspeha izlaze krući, suženih promišljanja. Kao rezultat toga, njihov tim vene. Mikel Arteta nije dozvolio da se to dogodi - ni njemu ni njegovom timu. Iz poraza se rodila neverovatna snaga. Nove ideje. Mladi stručnjak bio je izgradio ekipu i stil igre, a onda kao gumicom sve obrisao, počeo ispočetka. Nije želeo da bude rigidan kao Vensan Kompani ("Stil fudbala koji igrač je poput religije, ne menjaš ga nikada"). Shvatio je da do cilja ima više puteva. Taj preobražaj jednako je velik kao Arsenalov uspeh.

"Još 2019. Arteta je obećao suštinske promene. Obećao je da će 'protresti drvo'. Jedino što je možda trebalo malo jače da protrese nego što je isprva mislio. Bilo kako bilo, šampionska titula pala je sa njega", zaključio je Jan Lejdimen.

I koliko god da je ružna, njegova je. To je činjenica. Niko nije zaslužniji od njega. Dok je bio drugi i slavno gubio, hvalili su ga, dizali u nebesa, proglašavali za jedinog legitimnog naslednika Pepa Gvardiola. Sad ga je tog istog Gvardiolu ostavio iza sebe - na svoj način, svojim idejama - mnogi se trude da ga omalovaže.

Zar vam se ne čini da ima malo i do ljubomore?

Zapravo, možda je sve to miks ljubomore i potajnog divljenja. Znate kako kaže čika Duško Trifunović, a peva Bebek: "Šta bi dao da si na mom mjestu, da te mrze, a da ti se dive; šta bi dao za veliku gestu, mesto svoga, da tvoj život žive; šta bi dao"...


tagovi

ArsenalMikel Arteta

Obaveštavaj me

Arsenal

Sledeća vest