Asano (© AFP)
Asano (© AFP)

Partizan vs Asano: Ko je (više) kriv?

Vreme čitanja: 5min | pon. 03.05.21. | 09:34

Crno-beli zbog načina na koji su tretirali Japanca, fudbaler što je izneverio tim pred finale kupa

Kažu da su u ljubavi i u ratu sva sredstva dozvoljena. Ako je tako, rastanak Takume Asana i Partizana ima obrise brakorazvodne parnice, gde će perje leteti na sve strane. Uz zaključak da ni klub, ni fudbaler nisu nevini i da svaka strana ima dosta toga da zameri onoj drugoj. Iako se do četvrtka veče njihov odnos idličnim činio. Ili je takvim predstavljen.

Koren problema je u finansijama.

Izabrane vesti

Direktna odgovornost čelnika crno-belih. Nisu redovno plaćali Japanca, duguju mu bonus za plasman u Ligu Evrope ostvaren još leta 2019, zaboravili su da izmire obaveze prema stanodavcu, a na sve to, prema tvrdanjama igrača, nisu odgovarali na njegove pokušaje da sednu za pregovarački sto i dijalogom premoste problem.

Više puta je Asano isticao koliko mu je teško da se navikne na balkanski mentalitet shvatanja sporta u kome se pobede rangiraju kao „prvaci smo sveta“, a porazi tretiraju kao „katastrofa“. Sledstveno tome, Japancu je teško da razume kako ga poslodavac ne plaća. Dolazi iz kulture u kojoj važe visokomoralna pravila po kojima direktor železnice podnosi ostavku ako voz jedan sekund zakasni u stanicu. Zato mu ne ide u glavu izostanak uzoročno-posledične veze: ako daje celog sebe logično je da očekuje identičan tretman za uzvrat.

Čelnici Partizana i javnost naklonjena crno-belima trebalo bi da se zapitaju šta je to navelo inače strpljivog i marljivog Asana da oproštajno pismo objavi tek kad je sleteo u Tokio. Nije to uradio dok je bio na teritoriji Srbije, čak ni na evropskom tlu, već se sigurnije osećao u otadžbini. Nije mali broj onih koji će reći da takav čin ima veze sa potencijalnim pritiscima da i on oprosti dug kao što su to činili mnogi fudbaleri, samo što nisu imali opciju da odu na drugi kraj sveta, već su u Beogradu pristajali na „dobronamerne“ predloge da se odreknu onoga što im sleduje u zamenu za „čiste papire“.

Često se na okupljanjima uoči početka sezone može čuti od rukovodilaca Parnog valjka kako su oni tu kao servis prvom timu, zaduženi da obezbede što bolje uslove za rad (čitaj, redovne plate), a u velikom broju slučajeva od kojih je Asano samo poslednji, jasno je da aktuelni kadar (predsednik Milorad Vučelić, generalni direktor Miloš Vazura, nezvanični sportski direktor Ivica Iliev) nije u stanju da tu osnovnu misiju ispuni. Dug veći od 30.000.000 evra i dugačka lista fudbalera kojima se duguje novac (nedavno ih je Zoran Bambi Tošić podsetio da i prema njemu nisu izmirili sve obaveze) govore za sebe.

Posledice nemara i nebrige mogu biti daleko veće od rastanka sa Asanom ili izostanka novčanih sredstava projektovanih prodajom. Već za mesec dana počinje prelazni rok, crno-belima je potrebna sveža krv, najavljen je angažman bar tri stranca, a posle ovakvog epiloga veliko je pitanje da li će neko iz inostranstva zapucati u Humsku, sredinu u kojoj plate kasne. Ni Asano, ni Bajbek, Natho, pre njih Sadik, Rikardo, Tavamba, Leonardo, nisu dolazili u Partizan da bi ljubili grb i govorili o bogzna kakvoj ljubavi, već da bi zaradili.

Osim neisplaćenih zarada, još jednu krupnu grešku prave crno-beli. Godinama. Titraju strancima. Govorio je i Lazar Marković kako su fudbaleri iz uvoza više poštovani nego domaći igrači. Ugađa(lo) im se. Često preko granice ukusa. Nepotrebno. Najveće poštovanje koje bilo koji fudbaler može da dobije, prezivao se Marković ili Asano, jeste da kao u firmi bude plaćen na vreme. Neshvatljvo je zašto Partizan pristaje na „jake“ ugovore (Takumi sledovalo 50.000 evra mesečno, bivšem reprezentativcu Srbije, navodno, više) ako nije u stanju da poštuje ono na šta se obavezao.

Kolika je odgovornost uprave što je dozvolila kašnjenje plata, tolika je i Asanova što nije sačekao još tri sedmice. Mogao je na kraju sezone, kad završi obaveze zaključno sa finalom Kupa Srbije, da povuče isti potez i godinu dana pre isteka „izađe“ iz ugovora. Kad mu već toliko smeta stanje u Partizanu. Ovako, izuzetno je sporan tajming rastanka.

Da je sve uradio smišljeno vidi se po tome što je „pismo o namerama“ objavio u nedeljno jutro, tačno u osam časova, kad se Srbija budi. Istovremeno je ugasio mobilne telefone i postao nedostupan za bilo kakav vid komunikacije. Nikom od saigrača – a u „Zemunelu“ je cimer sa Milošem Jojićem i Ivanom Obradovićem – nije nagovestio šta sprema. Nije se čak ni pozdravio sa Aleksandrom Stanojevićem pod čijim je vođstvom odigrao najefikasniju sezonu u karijeri.

Ako ćemo o principima, nije ni ljudski, ni profesionalno. Posebno nije u svetlu kakvom je sebe predstavio. Kao dobricu koji ne bi mrava zgazio, surovog profesionalca uvek podređenog timu. Isti taj tim je izneverio, jer 25. maja Partizan igra za trofej protiv Crvene zvezde i cela napadačka linija Parnog valjka oslanjala se upravo na Takumu Asana, ove sezone autora 21 gola. Da ne govorimo o ambijentu u svlačionici koji je pao na izuzetno nisku tačku, jer se igrači i trener osećaju izneverenim.

Tim pre što su u bliskoj prošlosti svedočili potpuno drugačijem primeru. Sejdubi Sumi se duguje daleko više novca (najmanje 400.000, prema pojedinim informacijama i celih 700.000 evra), ali Gvinejac pre mesec dana, kad je problem buknuo, nije otišao u domovinu, iako je imao više argumenata da okrene leđa ekipi, pod izgovorom da ga uprava na plaća, a trener ne daje često priliku da igra. I Suma je stranac. Čak bi se zbog mentaliteta i(li) predrasuda o Afrikancima očekivalo da pre on povuke radikalan potez, međutim, omaleni vezista je određenim postupcima pokazao veće razumevanje za probleme nego Asano. Koje njegovo lice je pravo: ono koje je pokazivao mesecima kad je bespogovorno služio nadređenima ili ovo u kome je lični interes stavio ispred ekipnog?

Nekad nije samo do novca. Ima i do manira. I igrača i – uprave.


tagovi

Takuma AsanoFK Partizan

Obaveštavaj me

FK Partizan

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara