Ovako je bilo u Kataru (©Reuters)
Ovako je bilo u Kataru (©Reuters)

Raste pritisak na Fifin kapitalistički model kupovine ulaznica: Obećavali 21 dolar, otišlo na više od 100

Vreme čitanja: 3min | sre. 17.12.25. | 08:47

Za finale i mnogo, mnogo više

Uvek je to bio skup provod, mada kako je jednom u četiri godine – moglo je da se izvede. Da se malo stisne kaiš, prištedi, pa recimo skoči do tog Gelznekirhena ili Minhena kao što je bio slučaj 2006. Onda je došla Južna Afrika, ljudi su se plašili za bezbednost. Brazil smo mi u Srbiji preskočili, Rusija kao da mnogima nije bila interesantna, Katar je percipiran kao skup, ali teško da će na kraju biti skuplji od predstojećeg Mundijala u SAD, Kanadi i Meksiku.

Dobro, mi ni tamo nećemo igrati, ali čak 48 drugih zemalja hoće. I svaka od njih verovatno ima brojnu emigraciju u SAD, ali ko će sve tamo putovati samo zarad fudbala? Veliko je pitanje, jer Fifa kao da se potrudila da im taj zadatak oteža.

Izabrane vesti

Kako? Cenama ulaznica, koje su postale papreno skupe, pošto je Fifa usvojila sistem “dinamičnog određivanja cena” koji dozvoljava da se one menjaju prema osnovnom kapitalističkom modelu: zakonu potražnje.

Probem je što kapitalizam baš i ne uvažava jednakost svih, a posebno ga ne zanimaju istinski fudbalski navijači, pa bi turnir u SAD, Kanadi i Meksiku mogao da bude rezervisan samo za one sa najdubljim džepom. Jer kad su ove tri zemlje predstavljale ponudu za organizaciju navele su da će najjeftinije ulaznice – a takvih je uvek bilo za velike turnire – koštati svega 21 dolar, odnosno oko 18 evra. I to bi bilo pošteno, ali one su sa ovim “dinamičnim sistemom” određivanje cena petostrukpo poskupele, pa nijedna za utakmice grupne faze neće biti ispod 100 dolara, odnosno 85 evra. Za finale, najjeftinija ulaznica koštala bi oko 3.500 evra.

Posebno su se zabrinuli Englezi, jer oni imaju para da provedu mesec dana u SAD i planiraju da igraju finale. Ali taj trošak premašio bi i mogućnosti većine Engleza ako bi samo za ulaznice morali da daju 5.000 evra i više.

Zato je i premijer Velike Britanije Kir Starmer apelovao da Fifa spusti cene.
Kao neko ko je nekada štedeo da kupovao ulaznice za utakmice Engleske želim da ohrabrim Fifu da učini više kako bi ulaznice učinila pristupačnim i kako Svetsko prvenstvo ne bi izgubilo dodir sa istinskim navijačima koji ovu igru čine tako posebnom”.

Starmer je ovo rekao nakon što je Fifa napravila prvi ustupak i obezbedila kontingent najjeftinijih ulaznica koje će nacionalni savez prodavati najvernijim navijačima za “samo” 60 dolara (oko 50 evra). Čak i za finale. Problem je samo što će udeo tako jeftinih ulaznica biti mizeran – 1,6 odsto.

Fifu je zbog toga javno kritikovao i novoizabrani gradonačelnik Njujorka Zohran Mamdani, inače levičar, koji je već najavio da kreće u kampanju kojom će primorati Svetsku fudbalsku federaciju da popusti. Problem je takođe i taj što bi navijači dve različite zemlje mogli da iste ulaznice kupuju po potpuno različitim cenama, jer jasno je da Francuz i Senegalac, samo primera radi, neće ni nuditi iste sume te će potražnja biti drugačija.

A, kad na vas krenu premijer Velike Britanije i gradonačelnik Njujorka to baš i nije pritisak koji je lako izdržati. Setite se samo kako je propala ideja o evropskoj Superligi čim su tadašnji premijer Boris Džonson i predsednik Francuske Emanuel Makron digli glas protiv. Sad je Fifa na udaru.


tagovi

FIFAMundijal 2026

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara