.jpg.webp)
Niko ne voli sterilne derbije: Košarkaši ponudili ono što se u fudbalu sve ređe vidi
Vreme čitanja: 5min | pet. 03.04.26. | 18:16
Ako uspemo da eliminišemo stvari kojima nije mesto u sportu, poslednji košarkaši derbi može da se posmatra i kroz nešto drugačiju prizmu. Podsetio nas je na to kako je derbi nekada izgledao, da je dozvoljeno malo napetosti pre meča, da se kaže nešto što će naterati da prostruji krv u žilama i da može da se ostane u normalnim okvirima, naročito ako na terenu dobijemo željeni kvalitet
Fenomen večitog derbija između Crvene zvezde i Partizana daleko prevazilazi granice sporta. To je društveni, kulturološki, istorijski i sportski sudar dve ideologije, rivalstvo koje se decenijama gradi i iznova obnavlja.
Kao takav, večiti derbi nekada nije počinjao izlaskom igrača na teren, već mnogo ranije. Kroz izjave koje su znale da paraju uši, iskrene, ali kontrolisane varnice koje raspiruju emociju, a ne prelaze granicu dobrog ukusa. Upravo takvu sublimaciju bezazlenog peckanja, sitnih provokacija i uzburkanih strasti dobili smo u poslednjem košarkaškom sudaru dva najveća srpska kluba. Kroz nekoliko rečenica i poteza stigla je potvrda da večiti derbi i dalje živi van granica parketa. Diše kroz izjave, kroz objave na društvenim mrežama – to nam je donelo vreme modernih tehnologija – i kroz te male, naizgled nevažne reči koje na kraju zapale celu dvoranu.
Izabrane vesti
Sve je počelo jednom rečenicom Karlika Džonsa, još posle trijumfa nad Valensijom u dva produžetka. Rekao je, iskreno i bez ustručavanja, da bi "više nego bilo šta voleo da Zvezda ne prođe dalje u Evroligi", te da će Partizan učiniti sve kako bi pobedio u međusobnom evroligaškom duelu. Što se na kraju i dogodilo. Nije bilo psovki ni uvreda, niti je pređena bilo kakva zamišljena linija. Izgovorio je samo ono što je svaki navijač Parnog valjka verovatno pomislio. I time izazvao reakciju.
Nedelja, 18.00: (1,80) Budućnost (14,5) Partizan Mozzart Bet (2,15)
Polarizovao je navijače, društvene mreže su "proključale", pa je svaka naredna izjava dobila dodatnu težinu. U svemu tome najvažnije je da su sve osetili i igrači. Čima Moneke jasno je poručio da "neće dozvoliti da se takvo sra**e desi", otkrivši da se o Džonsovim rečima pričalo i u svlačionici. Postoji škola mišljenja da takvim izjavama nije mesto u srpskom sportu, ali je Džons dobio upravo ono što je želeo. I bio je svestan efekta koji će izazvati. Njegovo naknadno objašnjenje da je želeo "da unese energiju, da ljudi pričaju" zvuči gotovo starinski u današnjem sportskom narativu. Ipak, upravo ta energija čini derbi posebnim. Bez nje, sport bi se sveo na taktičko nadmudrivanje i statistiku.
Posebnu težinu svemu daje ono što je Karlik Džons kasnije pokazao na parketu. Bio je najbolji pojedinac derbija, povukao ekipu u ključnim trenucima i praktično potpisao trijumf koji ima daleko veći značaj od samog rezultata. To su momenti u kojima se rađaju junaci, a njegov primer potvrđuje da reči imaju smisla samo kada ih prati delo. Da je bilo drugačije, da nije odigrao partiju kakvu jeste, pomenuta izjava bi mu se obila o glavu. Ovako, postala je deo košarkaškog scenarija koji se pamti i prepričava.
Uostalom, večiti derbi nikada se nije igrao samo nogama ili rukama, već glavom i stomakom. Inatom. Pa i sportskim bezobrazlukom. Osećajem za trenutak kada treba "pecnuti" rivala. Uz svest o težini takvog poteza i spremnost da se pokaže karakter, da znaš da budeš mangup i u tuđem dvorištu.
To su stvari koje ostaju u sećanju, sve ostalo se zaboravlja. Partizan je i na društvenim mrežama posle derbija još jednom "pecnuo" rivala grafikom kojom je obeleženo šest uzastopnih evroligaških pobeda, što se desilo prvi put u istoriji kluba. Poslednja je označena slovom "T", uz dodatak "malo jači". Bio je to bezazlen eho izjave Saše Obradovića posle nedavnog derbija u ABA ligi, kada je meč sa Partizanom opisao kao "jači trening pred ono što čeka Zvezdu". Trener Crvene zvezde je kasnije objasnio da tada "nije želeo da ponizi, niti potceni rivala", ali je izazvao reakciju. I on, kao beogradsko dete i neko ko je odrastao u Zvezdi i gaji posebne emocije prema klubu, zna da je sve ovo normalno, kada se ostaje u granicama.
Plamen strasti još gori u košarkaškim duelima beogradskih velikana. Košarka je zadržala onu staru, sirovu draž koju, recimo, u fudbalu poslednjih godina skoro da ne vidimo. Fudbalski derbi vremenom je postao sterilan proizvod, zategnut između preciznog delovanja PR službi i opreznih izjava. Igrači su udaljeni od mikrofona, često im se zabranjuje da govore i po nedelju dana pre utakmice, a i kada se oglase, njihove reči deluju iznivelisano, skoro pa bezlično. Žeravica na terenu i dalje postoji, znaju fudbaleri dva kluba da odigraju tvrdu, takmičarsku utakmicu, ali već neko vreme tinja osećaj da je nestala dodatna draž koja je nekada umela da uzburka duhove.
Pamte se priče iz ranijih vremena, kada je Lotar Mateus bocnuo Nikolu Žigića rečima "da je košarkaš, pa da ga se plašimo", na šta mu je kasnije visoki napadač uzvratio imitirajući košarkaške poteze dok je slavio gol. I dalje se prepričava konferencija za novinare i izjava Milana Smiljanića, kada je bez ustručavanja rekao "neka sada uzmu titulu, ako ih nije sramota" i izazvao buru. U novije vreme, Strahinja Eraković podigao je temperaturu tvrdnjom da je "Zvezda pet puta bolja od Partizana". To su momenti koji derbi uzdižu iznad običnog meča, detalji koji ostaju urezani u pamćenje.
Mnogi smatraju da se ta iskra ugasila posle gostovanja Zvezdinih fudbalera u emisiji "Veče sa Ivanom Ivanovićem" septembra 2018. godine. Bilo je to malo nakon remija sa Napolijem u Ligi šampiona (0:0), a uoči derbija sa Partizanom. Tadašnji optimizam Milana Borjana, Vujadina Savića, Filipa Stojkovića i Marka Gobeljića u pobedu nije dobio pravi epilog na terenu. Derbi je završen remijem (1:1), uz kontroverzu oko gola Ričmonda Boaćija i dilemu da li je lopta prešla gol-liniju pri intervenciji Vladimira Stojkovića. Tadašnji Zvezdin trener Vladan Milojević bio je nezadovoljan javnim istupom svojih igrača, posle čega je ekipi praktično zabranjeno da izlazi u javnost sa sličnim mentalitetom.
Danas se, nema sumnje, možda i previše pazi na svaku izgovorenu reč. Iste se mere i kroz prizmu potencijalnih kazni ili reakcija javnosti. U toj sterilnosti, međutim, pomalo se izgubila zdrava emocija. A bez emocije, derbi je samo još jedna utakmica u rasporedu. Postali smo svedoci preterivanja u svemu, pa je tako svaki okršaj Partizana i Zvezde izrastao u pitanje života i smrti. U tome je takođe nestalo zdravo sportsko rivalstvo... Videli smo to i kroz poslednju košarkašku epizodu, kroz one topovske udare bačene sa gostujuće tribine, koji su potresli najmlađe i umalo ih ozbiljno povredili.
Ako uspemo da eliminišemo stvari kojima nije mesto u sportu, poslednji košarkaši derbi može da se posmatra i kroz nešto drugačiju prizmu. Podsetio nas je na to kako je derbi nekada izgledao, da je dozvoljeno malo napetosti pre meča, da se kaže nešto što će naterati da prostruji krv u žilama i da može da se ostane u normalnim okvirima, naročito ako na terenu dobijemo željeni kvalitet. U takvim situacijama nastaju detalji koji se prepričavaju danima, pa i godinama. Upravo ti "repovi", te male varnice i sitne provokacije, održavaju vatru živom.
Dokle god ta vatra gori, večiti derbi će imati ono što mnogi drugi mečevi više nemaju... Dušu.

tagovi
Obaveštavaj me
KK Partizan Mozzart Bet
KK Crvena zvezda
Evroliga
.jpg.webp)
.jpg.webp)
_Cropped.jpg.webp)
.jpg.webp)

_(1).jpg.webp)
.jpg.webp)
_Cropped.jpg.webp)






