
Polufinalni derbi koji redefiniše pojam prestiža
Vreme čitanja: 10min | pon. 18.05.26. | 09:15
Od taktičkog mata Milana Tomića 2019. do majskog momentuma Čime Monekea, od poezije Duška Vujoševića do evroligaških audicija za milionske ugovore – polufinale u seriji na dve pobede donosi napetost u kojoj prostora za popravni skoro pa uopšte nema
Sezona u ABA ligi ulazi u samu završnicu, a polufinalni dueli donose nam ono što najviše privlači pažnju regionalne košarkaške javnosti – večiti derbi. Navikli smo da utakmice Crvene zvezde i Partizan Mozzart Beta gledamo u borbi za sam pehar, pa činjenica da se sastaju stepenicu ranije sa sobom nosi specifičan, pomalo neobičan prizvuk.
Taj osećaj delom proizilazi iz pitanja - šta regionalna kruna danas suštinski donosi večitima? Otkako su beogradski klubovi obezbedili trogodišnje evroligaške licence, na ABA ligu se više ne gleda kao na jedinu kartu za evropsku elitu, već pre svega kao na pitanje lokalnog prestiža. Takmičenje je nesumnjivo zadržalo vrhunski kvalitet, objektivno je među pet najjačih liga u Evropi, ali svesno ili nesvesno, odsustvo onog ultimativnog rezultatskog pritiska utiče na pristup na parketu. Naročito je to vidljivo nakon iscrpljujućih meseci u Evroligi, u koju je, sasvim prirodno, uložen najveći deo finansijskog i emotivnog baruta.
Izabrane vesti
20.00: (1,55) Partizan Mozzart Bet (15,0) Crvena zvezda (3,00)
Bilo kakvo potcenjivanje profesionalizma samih aktera ovde je suvišno. Reč je o čistoj psihologiji: kada cele godine jurite jedan primarni cilj koji vam na kraju izmakne u poslednjim metrima trke, emotivni rezervoar se isprazni. Zato je u ekspresnom roku nemoguće preusmeriti kompletan fokus na domaći front, a ta promena koordinatnog sistema podjednako pogađa i tribine. Navijačke ambicije su se, pod uticajem velikih evroligaških snova, jednostavno redefinisale, pa regionalni derbi u ovom trenutku donosi potpuno drugačiju vrstu napetosti.
Da bismo, međutim, shvatili težinu ovog trenutka i kako smo došli do ove tačke, moramo zagrebati ispod površine i pretresti sećanja. Istorija nas uči da su polufinalni sudari večitih uvek nosili posebnu vrstu dramatičnosti, a hronologija ovih duela vraća nas u neka potpuno drugačija vremena. Beogradski rivali su se u pomenutoj fazi takmičenja sastajali četiri puta od kad je aktuelan moderni format ABA lige, a rezultat je izjednačen – 2:2.
2019. godina – Evroliga kao ulog i taktički mat Milana Tomića
Crvenu zvezdu su na parketu predvodili Bili Beron, Stratos Perperoglu, Džo Regland i Filip Čović, dok ih je sa klupe vodio Milan Tomić, koji je od ove sezone ponovo u klubu, ali u potpuno drugačijoj ulogi. Partizan je te sezone sa klupe predvodio Andrea Trinkijeri, dok su glavni teret na parketu izneli Novica Veličković, Markus Pejdž, Bandža Si, Aleks Renfro i Džok Lendejl. Ova serija je ostala upečatljiva jer su ključne uloge odigrali mladi domaći igrači. Pre svega sedam godina, mladi Ognjen Dobrić i Dejan Davidovac sa jedne, odnosno Vanja Marinković sa druge strane, nisu se libili da preuzmu odgovornost i uzmu stvari u svoje ruke kada se utakmica lomila.
Bila su to neka druga vremena, pre koledža i NIL ugovora; budžeti nisu bili veliki kao danas, ali je strast na terenu i tribinama bila, čini se, daleko veća. Iz današnje perspektive, ova serija ima najviše dodira sa sadašnjošću, a njen tok krije važnu pouku za predstojeće duele. Pošto se i tada, baš kao i danas, igralo na dve dobijene utakmice, čitavu seriju je praktično prelomio prvi meč. Bio je to period koji je rezultatski bio uspešniji za crveno-bele. Oni su kroz ABA ligu (koja je u to vreme još uvek imala ogroman takmičarski značaj jer je bila jedina karta za Evropu) tražili povratak u Evroligu, nakon što ih je sezonu pre toga u finalu regionalnog takmičenja šokirala podgorička Budućnost.
Sa druge strane, Partizan je tada prolazio kroz izuzetno teške dane stabilizacije, ni ne sluteći da im za svega nešto više od dve godine sledi povratak Željka Obradovića i potpuni rezultatski i organizacioni obrt u klubu. Kako god bilo, navijači crno-belih imaju i lepa sećanja iz tog perioda, jer su u prelomnim trenucima uz klub ostali oni najverniji, koji nikada ne ostavljaju tim na cedilu – poput legendarnog Novice Veličkovića ili sadašnjeg kapitena Vanje Marinkovića.
Ono što svakoj ozbiljnoj analizi daje suštinu jeste dubina, a ako malo bolje osvežimo pamćenje na te dane, videćemo da je upravo ta prva utakmica potpuno rešila pitanje momentuma između večitih. Zvezda je imala prednost domaćeg terena u krcatoj hali „Aleksandar Nikolić”, a dramatičan meč pun naboja otišao je u produžetak nakon polaganja Aleksa Renfroa na svega dve sekunde pre kraja regularnog dela.
Bila je to utakmica u kojoj su prštale sjajne ofanzivne sekvence u samom reketu, a u produšetku su glavni protagonisti bili Majkl Odžo sa jedne i Džok Lendejl sa druge strane. Tragično preminuli Nigerijac bio je nezaustavljiva sila pod košem, dok Lendejl, koji već pet sezona uspešno gradi NBA karijeru, nije slučajno skretao pažnju na sebe još tada. Njihov duel bio je čist dokaz da su i ranije akteri večitog derbija posedovali vanserijski kvalitet, iako nisu igrali za basnoslovne ugovore kakvi su aktuelni danas u evropskoj košarci. Bilo je to, jednostavno, neko drugo vreme. Elem, u tim prelomnim trenucima produžetka, Partizan nije imao nikakvo rešenje za nezaustavljivog Bilija Berona. Zvezda je slavila rezultatom 106:101, odbranila domaći teren i povela u seriji.
Crno-beli su u revanšu uspeli da pokažu reakciju i izjednače, ali ispostaviće se da je majstorica pred Zvezdinim navijačima bila čista formalnost. Crveno-beli su već na poluvremenu imali ogromnih 16 poena prednosti, da bi na kraju slavili sa ubedljivih 21 razlike i dominantno obezbedili plasman u finale ABA lige u sezoni 2018/19, gde su preko Budućnosti ispunili glavni cilj i vratili se u Evroligu.
Zato se pred ovosezonsku seriju nameće jedno ključno pitanje: Može li Milan Tomić, ovoga puta kao prvi čovek sportskog sektora, da ponovi taj uspeh? Otežavajuću okolnost predstavlja činjenica da ekipa sa Malog Kalemegdana neće imati prednost domaćeg terena, koja se kroz istoriju ABA lige bezbroj puta pokazala kao ključni tas na vagi.
2015. godina – Sudar Radonjića i Vujoševića kao klasik u derbijima
Što se tiče nekih prethodnih duela u istoj fazi takmičenja, ističe se onaj iz sezone 2014/15 kada je plasman iz ligaškog dela bio identičan onom iz 2019. – Zvezda je bila prva, a Partizan četvrti. Te sezone polufinala su se igrala u „best of five“ formatu, a i tada su trijumfovali crveno-beli, ovaj put sa 3:1 u seriji. Partizan je uspeo da napravi jedan brejk, ali Zvezda je uzvratila sa dva vezana i obezbedila plasman u finale.
Reč je o brejkaut sezoni Bobana Marjanovića, nakon koje se lansirao u NBA, a Crvena zvezda među 12 košarkaša nije imala nijednog igrača starijeg od 29 godina, što zvuči neverovatno iz ove perspektive, kada osnovu skoro svih ekipa u Evroligi čine košarkaši stariji od pomenute margine, mahom Amerikanci. Što se ove serije tiče, treba li išta dodavati ako znamo da je s jedne strane bio Dejan Radonjić, a sa druge Duško Vujošević? Partizan predvođen Milenkom Tepićem, Aleksandrom Pavlovićem, Milanom Mačvanom, Nikolom Milutinovim, osamnaestogodišnjim Vanjom Marinkovićem i pomenutim legendarnim strategom sa klupe bila je poezija gledati. Srčanost, borba i mladost krasili su ovu ekipu crno-belih.
Videli smo čak tri brejka u četiri utakmice, što je pomalo atipično za večite rivale, a Zvezda je demonstrirala evroligaški kvalitet i predvođena Markusom Vilijamsom i Čarlsom Dženkinsom, te Nikolom Kalinićem, Lukom Mitrovićem i sjajnim Marjanovićem pod košem uspela da izdejstvuje plasman u finale. Tamo je savladala Cedevitu i stigla do prve titule u ABA ligi od njenog nastanka 2001. godine. Najkorisniji igrač doigravanja bio je upravo Bobi, a tako dominantnog centra Zvezda godinama čeka. Istina je da je ta pozicija evoluirala vremenom, te da moderne petice moraju imati veći broj kvaliteta, pogotovo ako govorimo o ofanzivnom aspektu igre.
Sezone 2004/05 i 2008/09: Dani Fajnal-fora i prvi derbi u Areni
Da bismo kompletirali ovaj osvrt unazad što se polufinalnih beogradskih derbija tiče, ne smemo izostaviti mečeve iz 2005. i 2009. Tada je još bio aktuelan Fajnal-for, a u takvom sistemu se bolje snašao Partizan, koji je trijumfovao u oba navrata, a posebno se ističe sada već legendarna sezona 2008/09. Na klupi Dule Vujošević, na terenu Tepić, Uroš Tripković, Jan Veseli, Slavko Vraneš, Novica Veličković, kapiten Petar Božić, te ekscentrični Gabonac Stefon Lazme. Pojedini navijači crno-belih bi mogli pustiti suzu na pomen ove ekipe, koja je te sezone igrala četvrtfinale Evrolige, dok je ABA ligu osvojila. Večiti derbi u polufinalu ostao je zapisan kao prvi u Beogradskoj areni, a odigran je pred nešto više od 10.500 gledalaca.
Sezona 2004/05 interesantna je po tome što je imala top osam fazu, sličnu ovoj danas, sa izuzetkom plej-in turnira. Crno-beli su završili ligaški deo na drugoj poziciji, dok je Zvezda bila treća, te su nakon pobeda protiv Zadra, odnosno Cibone, ukrstili koplja u polufinalu. Partizan je, predvođen Dejanom Milojevićem, ostvario trijumf od četiri poena razlike. Bilo je to vreme kada je Hemofarm dominirao parketima jadranske lige, te predstavlja jedini klub koji je zaustavio Zvezdu ili Partizan u finalu, nakon što su se večiti međusobno sastali u rundi pre.
Majski momentum: Između energetskog pada i slaganja tima za budućnost
Podsetiti se nekih legendarnih duela iz prošlosti je uvek lepo i budi različita sećanja, iz nekih drugačijih vremena kada su u košarci vladali neki drugi trendovi, ako se mogu tako uopšte i nazvati. Sport se menjao vremenom, te ne mora značiti da će pomenuti dueli imati velike sličnosti sa ovim što nas očekuje u ovosezonskoj seriji, ali definitivno će novi susreti večitih rivala ostaviti svoj pečat u bogatoj istoriji košarkaške zemlje – kakva Srbija, povrh svega, jeste.
Dok se Partizan Mozzart Bet nakon katastrofalne evroligaške sezone polako diže iz pepela, hvata zalet i praktično crta skicu za narednu sezonu, Zvezda se nalazi u potpuno drugačijem energetskom padu. Nakon razočaravajućeg završetka u Evropi, crveno-beli su morali da igraju čak dve majstorice u domaćim okvirima. Trener Saša Obradović je i sam javno govorio o tome koliko je teško motivisati ekipu kada je u pitanju ABA liga, posebno kada se radi o stranim igračima kojima pitanje lokalnog prestiža prirodno znači manje nego domaćim košarkašima koji su godinama članovi ekipe.
Ipak, ova završnica sezone za mnoge igrače u oba tabora predstavlja svojevrsnu audiciju za ono što sledi, jer u obe ekipe ima više nedefinisanih opcija za naredno leto, odnosno košarkaša koji su praktično na izlaznim vratima:
Što se Crvene zvezde tiče, seriju protiv Cedevita Olimpije igrali su bez klasičnog plejmejkera usled povreda Stefana Miljenovića i Kodija Milera-Mekintajera. Glavne uloge u prenosu lopte morali su da preuzmu kombo-bekovi Džered Batler i Tajson Karter. Karteru se, nakon četiri meseca lečenja od plućne embolije, ne može mnogo zameriti, a završnica lige će pokazati koliko su on i Batler (koji je stigao u toku sezone kao iznuđeno rešenje) kompatibilni za narednu godinu, jer mentalna povezanost i zajedničke pripreme u Evroligi prave razliku. Nema sumnje da su obojica izuzetno kvalitetni košarkaši, ali se u mnogim situacijama pokazalo od izuzetne važnosti razumevanje na parketu. Ukoliko “navežbaju” zajednički nastup kao primarni prenosioci lopte, biće to jedna letnja glavobolja manje za stručni štab ekipe sa Malog Kalemegdana. Velika enigma je i centarska pozicija – Džoel Bolomboj nakon povrede ne isporučuje partije na evroligaškom nivou, pa će mu derbi biti prilika da promeni većinsko mišljenje navijača, jer dobre igre protiv večitog rivala vrede troduplo, te su nebrojano puta zamaskirale loše periode tokom sezone u igri pojedinaca. Sa druge strane, Hasijel Rivero isporučuje ono što se od njega očekuje; Kubanac je ofanzivno izuzetan i sa tim kvalitetima može da se nametne u ekipi, makar i sa limitiranom minutažom, a ovu temu smo do tančina obradili u zasebnom tekstu.
Sa druge strane, bekovska linija crno-belih je praktično na izlaznim vratima, pre svega Sterling Braun i Dvejn Vašington. Armoni Bruks je na pragu kluba, Kajl Olman je praktično dogovoren, što jasno najavljuje velike rezove. Takođe, velike su šanse da naredne sezone u crno-belom dresu nećemo gledati ni Isaka Bongu zbog NBA ponude Detroita, pa treba očekivati da će nemački reprezentativac dati sve od sebe da se iz Beograda "ispiše" na pravi način – još jednim trofejem. Neočekivano je stigla informacija o odlasku iskusnog Nika Kalatesa u grčki PAOK, te neće čuditi ako na leto vidimo skoro pa kompletan remont spoljne linije Partizan Mozzart Beta.
Formula za finale: Odbrana domaćeg terena i impuls sa klupe
Taktička nadmudrivanja na klupama biće od izuzetnog značaja jer u seriji koja se igra na dve dobijene utakmice nema prostora za popravni i jedan brejk rešava sve. Ekipa Đoana Penjaroje trijumfovala je u tri od četiri ovosezonska večita derbija, što pokazuje da su crno-beli izuzetno dobro skenirali sistem Saše Obradovića.
Trener crveno-belih će definitivno morati da menja pristup i pripremu utakmice, a ključna reč biće motivacija. Zvezda mora biti na energetskom maksimumu, a sve oči biće uprte u nosioce, pre svega u Čimu Monekea. Nigerijac je ove sezone bio taj koji je znao da podigne atmosferu i povuče tim iz ponora ofanzivnim skokovima i poenima iz kontre čak i kada je ekipa bila u slobodnom padu.
Naravno, sama energija neće biti dovoljna da se sruši večiti rival. Biće potrebno mnogo više od toga, pre svega smirenost, koncentracija i pravovremeno donošenje odluka u ključnim momentima. Utakmica u ponedeljak ima ogroman ulog, jer ko povede u seriji do dve pobede, retko kada ispušta prednost iz ruku. Samim tim ne treba očekivati da bude puno drugačije i ovaj put, a bez obzira na to što su ovosezonski prioriteti bili nešto drugačiji – nesumnjivo nas očekuje novi spektakl u režiji košarkaša Zvezde i Partizan Mozzart Beta.
ABA LIGA - POLUFINALE
Ponedeljak:
20.00: (1,55) Partizan Mozzart Bet (15,0) Crvena zvezda (3,00)
Sreda:
20.00: Dubai - Budućnost
tagovi
Obaveštavaj me
KK Partizan Mozzart Bet
KK Crvena zvezda











