Košarkaši Srbije u Atini (©MN Press)
Košarkaši Srbije u Atini (©MN Press)

Prvi utisak vrlo dobar, sada da pokažemo da se više ne plašimo italijanske babaroge

Vreme čitanja: 5min | sre. 09.08.23. | 11:30

Da potvrdimo odbranu visokog intenziteta, utvrdimo gradivo sa kontrolom skokova i smanjimo broj izgubljenih lopti, pa i da razigramo još nekog...

Prvo otvaranje karata ostavilo je dosta dobar utisak. Način na koji je Srbija kontrolisala utakmicu na parketu OAKA Arene protiv tradicionalnog rivala kakav je Grčka, a pre svega kako se ekipa nosila sa pritiskom domaćina u prelomnim intervalima daje ne samo veru da ovaj tim može da se nosi sa izazovima kada dođu takmičarske obaveze, već je utisak da lestvica može još da se podigne ne samo u pogledu individualnog, već i timskog kvaliteta.

Grčka je precrtana, sada na red dolazi ozbiljan dužnik - Italija (TV Sportklub, 18.45). Košmarne su misli svakom ko prati reprezentaciju Srbije poslednjih godina, kada se pomene selekcija sa Čizme. Kao da nije bio dovoljan šok koji su nam Azuri priredili usred Beograda u finala kvalifikacija za Olimpijske igre, još dublju rupu iskopali su nam u osmini finala prošlogodišnjeg Evrobasketa. Oba događaja svi želimo da zaboravimo što pre, a da bi smo uopšte mogli da se otrgnemo repova prošlosti, potrebno je da krenemo sa naplatom dugova.

Izabrane vesti

Nije eventualna pobeda u pripremnom meču nešto što bi nam zadovoljilo apetite koji su narasli s vremenom, daleko od toga. Ali, treba pokazati toj italijanskoj babarogi da je se više ne plašimo i da smo naučili lekcije iz prethodna dva susreta. Uostalom, nama se u drugoj fazi Mundobasketa crta novi duel sa Italijanima, a taj je meč unapred označen kao ključni za Orlove jer će izvesno direktno da odluči ko će sa prvog mesta u četvrtfinale i da li ćemo izbeći SAD.

Da ne gledamo previše u budućnost, najvažnije je ono što je pred Srbijom. Šansa da se ekipa dodatno uzdigne i ostvari pobedu koja nema rezultatski značaj, ali bi mnogo toga doprinela na polju jačanja psihe. Da se skine nagomilani teret sa leđa i konačno opet prodiše kada je na drugoj strani Italija.

Još je rano za donošenje velikih zaključaka. Ukratko, Bogdan Bogdanović i Nikola Milutinov su se odmah izdvojili kao nosioci igre i od njihovog napadačkog doprinosa zavisiće Srbija dobrim delom. Marko Gudurić se još navikava na ulogu koju je dobro izneo u Fenerbahčeu, Dušan Ristić je ponovo bio neko ko je iz senke dao ozbiljan doprinos, dok je posebno oduševila odbrana visokog intenziteta i pogotovo to kako se cela ekipa odnosila prema ovom delu igre. Od Nikole Jovića koji je kao najmlađi grizao, iako se nije u napadu nagradio za uložen trud, do Alekse Avramovića i Ognjena Dobrića kojima je defanzivno zalaganje urezano u DNK kroz svoje klupske angažmane.

Selektor Svetislav Pešić bio je posebno zadovoljan odbranom i kako je ekipa uspela da se adaptira na ofanzivni skok Grčke, koji je uspela da "uguši" kao i igru iz tranzicije, što je dovelo do toga da napadački učinak domaćina Akropolis kupa bude umanjen za više od 30 poena u odnosu na mečeve sa Slovenijom.

Srbija pred sobom večeras ima rivala kome škripi u reketu, ali koji u Nikolu Meliju, Simoneu Fontekiju i ostalima ima dokazanu srčanost i energiju, pa je zbog toga važno da se utvrdi gradivo od juče i ponovo iskontroliše ono što se dešava u reketu. I naravno, ako može, da se umanji broj izgubljenih lopti o kojim je selektor govorio na konferenciji posle meča. Sve je to u ovoj fazi priprema verovatno i manje važno, ali nije zanemarljivo jer se kroz ovakve utakmice stiče rutina potrebna da se ostvare ciljevi u Manili. A oni nisu mali, čak i kada govorimo samo o direktnom plasmanu na Olimpijske igre...

Protiv Italije trebalo bi tražiti i napadačku formu još nekih igrača. Pre svega Nemanje Nedovića i Vanje Marinkovića... Dobra bi stvar bila za Srbiju da se u tim vrati Stefan Jović posle tretmana zbog kojeg je propustio Grčku. Sa tako iskusnim kreatorom na parketu život bi bio mnogo lakši Guduriću i Avramoviću, pre svih.

Naš sledeći protivnik jeste promenio neke članove sastava koji nas je dobio u Berlinu, ali suština je ista. Nema previše individualnog kvaliteta, već se Đanmarko Poceko oslanja na timski duh i zajedništvo koje postoji u svlačionici.

Simone Fontekio i Nikolo Meli su apsolutni lideri ekipe i dvojica verovatno najkvalitetnijih pojedinaca u redovima Italije i od njih treba očekivati najviše. Oni donose najviše iskustva, mogu da igraju spolja i unutra, veliki su borci i znaju kako da pokrenu celu ekipu. Generali u svlačionici, koje drugi igrači prate do kraja. Tu je uvek i nesuđeno pojačanje Crvene zvezde Akile Polonara, kome prijaju utakmice visokog napona u reprezentativnom dresu.

Amedeo Tesitori i Pol Biliga više nisu tu, nema ni Danila Galinarija još od kidanja prednjeg ukrštenog ligamenta pred Evrobasket. Kako ekipi manjka igrača pod košem, očekuje se da u rosteru bude novo pojačanje milanske Olimpije Vili Karuzo. Radi se o 24-godišnjem dugajliji koji može da bude i streč petica i četvorka. U prevodu - da sa obe pozicije izlazi van linije 6,75 metara i ispali dalekometni hitac.

Luiđi Datome igra svoj poslednji turnir u karijeri, posle Mundobasketa odlazi u penziju i verovatno će imati posebnu motivaciju da odigra do poslednje kapi znoja, baš kao i Meli kome je želja da ponovo odvede Italiju na Olimpijske igre i ispuni želju svoje majke koja je kao odbojkaška reprezentativka SAD igrala 1984. u Los Anđelesu i uzela srebro.

Niko Manion je odlučio da ovog leta odmori, umesto njega se sve više nameće Mateo Spanjolo. Bio je MVP u mečevima sa Turskom i Kinom, pokazao da može da bude važan šraf Pocekovog tima. Na italijansku javnost dobar utisak ostavio je i Gabrijele Proćida, prošlogodišnji debitant u Evroligi sa Albom.

Na kraju ne treba zaboraviti Marka Spisua, Pocekovog vojnika čije su nas otrovne strelice dokrajčile u Berlinu. Alesandro Pajola, Stefano Tonut i on znaju da iskoče kada je potrebno i to smo mi dobro zapamtili u prethodna dva odmeravanja snaga.

Ostaje, naravno, pitanje koliko će dvojica selektora forsirati najbolje igrače i koliko toga ćemo videti, u odnosu na ono što nas nesumnjivo čeka u Manili. Odnosno, koliko će se ta utakmica na Filipinima razlikovati od ove večeras. Svakako, vreme je da pokažemo da Italijani nisu toliki bauk. Njihova filozofija je ostala gotovo nepromenjena, naš modus operandi je mnogo drugačiji od prošle godine, kao i sam roster.

Nije obaveza, ali pobeda bi mnogo značila svima.



tagovi

košarkaška reprezentacija SrbijeBogdan BogdanovićNikola MilutinovDušan RistićMarko GudurićAleksa Avramović

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara